Skulpture Rajka Sušića u Modernoj galeriji u Budvi
On suptilno spaja, minuciozno vari, raznovrsnu parčad metala, koje zatim znalački, kuje, brusi, maestralno patinira i sidri...
Javna ustanova “Muzeji, galerija i biblioteka” Budva, krajem avgusta ove godine, priredila je u Modernoj galeriji samostalnu izložbu skulptura, istaknutog crnogorskog vajara Rajka Sušića (Nikšić, 1971). Sušić je diplomirao i završio magistarske studije na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, u vajarskoj klasi profesora Pavla Pejovića. Do sada je imao pet samostalnih, izlagao je na tridesetak kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.
Dobitnik je nekoliko strukovnih nagrada, stalno živi i stvara u Nikšiću. Aktuelnu budvansku izložbu prati kolorni katalog sa uvodnim tekstovima, istoričara umjetnosti Aleksandra Čilikova i Nine Pogarčić, zatim umjetnika Milivoja Babovića i Mirka Toljića, te nadahnutim ispisom autora o vlastitim stvaralačkim nastojanjima.
U dvoetažnom izložbenom prostoru, prezentirano je dvadeset skulptura, galerijskog formata, zapravo, tri ljudske figure, tri portreta i četrnaest zoomorfnih predstavnika, radovi su realizovani u patiniranom metalu, a nastali su u posljednjih nekoliko godina. Recentno stvaralaštvo Sušića, zasigurno pripada figuralnim sferama, a paradigmatski je vezano za homoidno-zoomorfnu atributivnost.
Kada se obuhvatno sagledaju i analiziraju izloženi radovi, sa sigurnošću se može ustvrditi da je Sušić svoju senzibilnu oblikovno-vajarsku poetiku, tehničko-tehnološku bravuroznost i izrazitu suptilnost u neposrednoj likovnoj egzekuciji, najeksplicitnije iskazao u nekoliko skulptorskih sublimata domaćih ljubimaca i miljenika. A tu su svakako nezaobilazni, pas, mačka, konj, i zasigurno, dva najčešća, simboličko-umjetnička egzemplara, ptica i riba. Pretpostaviti je da je Rajko Sušić, u svom stvaralačkom staništu, okružen tim veoma inspirativno-poticajnim stvorenjima, jer, tako životnu i nadahnuto-sublimatornu skulptorsku egzemplarnost, moguće je nesumljivo ostvariti samo u neposrednoj i prisnoj međusobnoj komunikaciji. Ipak, čini se da je najviši nivo u kreativno-likovnom nadahnuću i stvaralačkoj transpoziciji dosegnut u više maestralnih, ptičijih, ribljih i konjskih skulpturalnih prikaza, kao što su: “Flight”, “Pila”, “Pjevačica”, “Fish”, “At”.
Međutim, sa indentičnim kreativno-energetskim nabojem, Sušić modeluje i poprsno-portretnu sustavštvenost, te naprosto zadivljuje izuzetno kontrolisana ekspresivnost kojom su ostvarene portretne cijeline, “Preka” i “Čilikov”. Prilikom kreiranja ljudskih figura, Sušić demonstrira barem dva pristupa, prvi objektivistički, u kome su vidni realni elementi (Breme).
U drugom, stilizovano-simplificiranom, Rajko Sušić pokazuje da izuzetno znalački promišlja i može da skulpturalno pojednostavi formu ljudske figure, te da samo naglašenim simboličko-feminilnim atributima, i svakako nazivom, kanališe posmatračeva indentifikaciona nastojanja (Femini). Tom gotovo pikasovskom senzibilnošću, Sušić je ostvario dvije veoma poetične ženske figure, ali koje je istovremeno, sasvim moguće transponovati u dva eksplicitna i vrlo efektna skulptorsko-spomenička riješenja.
I koliko god Rajko Sušić nije mnogo tragao za tematsko-iskaznim supstratom, koji je bio u njegovom neposrednom domašaju, sasvim je bjelodano da je ogromnu istraživačko-stvaralačku energiju usmjerio kako prema likovno-oblikovnim vrijednostima, tako i prema tehnološko-zanatskim uzansama. U tom smislu, neke specifičnosti razjašnjava i sam autor u kataloškom pogovoru. I zaista, gotovo u svakom svom djelu, kao minijaturnom, tako i u onim većim, Sušić se sasvim sigurno potvrđuje kao autentičan skulptorski znalac, a posebno kao vrsni meštar od zanatskog umijeća. On odista hladan, čvrst i veoma otporan željezni materijal, bilo novi ili pak reciklažni, uspjeva magično da učini podatnim, mekanim, toplim i prisnim.
Koristeći se nekom vrstom kolažnog pristupa, on suptilno spaja, minuciozno vari, raznovrsnu parčad metala, plehove, šipke, žicu, koje zatim znalački, kuje, brusi, maestralno patinira i sidri na izvanredno supstituisane postamente, tvoreći tako odista volšebne skulpturalne cjeline. Rajko Sušić je i ovom aktuelnom budvanskom eksplikacijom, zasigurno potvrdio svoje izrazite i izuzetne skulptorske kvalitete i potencijale.
( Slobodan Slovinić )