Zanos, strast, bol... Pjaf

Francuska šansonjerka Edit Pjaf, preminula 10. oktobra 1963. u 48. godini poslije neobičnog i burnog života, i 50 godina od smrti ostala je prvi glas francuske šansone poznat u cijelom svijetu.

Ona je bila prva Francuskinja koja je svojim glasom osvojila Ameriku. U cijelom svijetu je poznata bar po jednoj pjesmi, "La vie en rose", koju su kasnije interpretirali i drugi pjevači.

Poznata pod nadimcima "Klinka" i "Vrabac", osvojila je publiku svojim snažnim glasom i naglašenim francuskim slovom R, upornošću i jednostavnim nastupima, sa običnim gestovima za svaku pjesmu i uvijek u crnoj haljinici s licem u gro planu.

Kako ističu mnogi kritičari, svoj kratki život posvetila je pjevanju o ljubavi, zavodila muškarce i ne uvijek bila ljubazna prema ženama.

Njena velika ljubav je bio bokser Marsel Serdan, koji je poginuo u avionskoj nesreći 1949. godine, kad je krenuo da je obiđe u Njujorku. Ona je za njega prije toga napisala pjesmu "Hymne a l'amour" sa zloslutnim stihom "Ako te jednog dana život odvoji od mene...".

Postala je rekorderka u zavođenju, strasti, bolu, ludilu, provokacijama i zanesenošću, napisao je pisac Rober Belre u nedavno objavljenoj biografiji o njoj "Pjaf, francuski mit".

To je bila izbezumljena potraga za osvetom za ženicu visoku 1,47 metara, uplašenoj od samoće i koja sebe nije fizički voljela.

Suprotno od onoga što se navodno zna o rođenju Edit Đovane Gasjon, kako joj je pravo ime, ona nije rođena u jednoj popularnoj ulici u Parizu 19. decembra 1915. godine, već u porodilištu bolnice blizu pomenute ulice.

Njeno djetinjstvo je bilo teško pošto je četiri godine bila slijepa, kao što je sama često pominjala. Ona je rekla da je čudom izliječena zahvaljujući Svetoj Terezi iz Lizijea, koju je pjevačica poštovala cijelog života.

"U stvari, imala je probleme s vidom samo tokom nekoliko nedjelja, vjerovatno poslije neke virusne infekcije", rekao je njen biograf.

Njen privatni i profesionalni život bio je pun iskušenja, drama, tragedija - smrt ćerke Marsele u drugoj godini i njene majke pronađene u kanalizaciji poslije prekomjerne doze droge.

"Edit Pjaf je paralelno vodila život s nevjerovatno ciničnim humorom, fantazijama i smijanjem, ali je umjela da se izražava kao 'kočijaš', imala je nevjerovatne hirove i umjela je da 'prevede svakog žednog preko vode'", navodi Belre.

Čuvena šansonjerka i "rok zvijezda", Edit Pjaf umire 10. oktobra 1963. od posljedice unutrašnjeg krvarenja u mozgu, izazvanom pucanjem aneurizme. Njen biograf kaže da je bila već iscrpljena od bolesti zavisnosti, teških hirurških intervencija i reumatoidnog artritisa.

Vjerska sahrana joj je bila zabranjenja, jer se udavala više puta. Nekoliko hiljada njenih obožavalaca je došlo na njenu sahranu na pariskom groblju Per Lašez, gdje su sahranjene mnoge poznate ličnosti, i njen grob je jedan od najposjećenijih i dan danas.

Već više od 20 godina pjesma "La Vie en Rose" je neprestano među 10 najboljih francuskih šansona i standard u cijelom svijetu.

Harizmatična Edit Pjaf je otkrila i talentovane francuske pjevače kao što su Šarl Aznavur, Žorž Mustaki, Iv Montan, Pol Meris i Šarl Dimon.

Njen biograf kaže da je imala nevjerovatni magnetizam za muškarce, koji su se često mijenjali u njenom životu. Jednom je zvala 1957. godine jedan francuski časopis i rekla: "Mijenjam ljubavnika, pošaljite mi fotografa".

Njene najpoznatije pjesme su "Tu es partout" (1943), "La Vie en Rose" (1945), "Hymne a l'amour" (1949), "Sous le ciel de Paris" (1954), "Les Amants d'un jour" (1956), "Milord" (1959) i "Non, je ne regrette rien" (1960).

Glumila je u nekoliko filmova, među kojima "French cancan" iz 1954. godine.

( Beta/AFP )