Leta dobio podršku u parlamentu, Berluskoni kapitulirao

Vlada italijanskog premijera Enrika Lete dobila je podršku u parlamentu nakon što je Silvio Berluskoni, suočivši se sa pobunom u vlastitoj partiji, povukao prijetnju da će srušiti vladu.

Kako su se desetine senatora desnog centra na čelu sa Anđelinom Alfanom spremale da se pobune protiv svog lidera i da sačuvaju koaliciju na čelu sa Letom, Berluskoni je izveo iznenadni zaokret i kazao da će i on podržati premijera, samo nekoliko dana pošto je izazvao krizu povukavši svoje ministre iz vlade.

Poslije užarene debate u Senatu, gdje ga kritikuju da širi haos u pokušaju da odloži izbacivanje iz parlamenta pošto je osuđen za poresku prevaru, Berluskoni je kazao: "Odlučili smo, ne bez interne rasprave, da podržimo vladu".

Ostaje neizvjesno da li će vlada biti u stanju za duboke reforme ili bolne poreske i budžetske mjere neophodne da bi se prekinula desetogodišnja ekonomska stagnacija i smanjio dug od dva biliona eura

Vidno iznenađen Berluskonijevom odlukom, Leta se smijao i odmahivao glavom u nevjerici. Poslije toga djelovao je sigurno u pobjedu, prenio je Rojters.

To je bio jedan od 235 glasova podrške Letinoj vladi.

Leta, koji je imao podršku vlastite Demokratske partije (PD) i Berluskonija i njegovog Naroda slobode (PDL), dobio je 70 glasova protiv.

Finansijska tržišta reagovala su juče pozitivno, ali je ova kriza – sedam mjeseci poslije izbora bez jasnog pobjednika – ostavila veliki znak pitanja u vezi sa Letinim mogućnostima da rješava duboke probleme u italijanskoj ekonomiji, koji zabrinjavaju njene partnere u eurozoni.

Premijer, koji je preuzeo dužnost u aprilu poslije februarskih izbora, kazao je da će nastaviti sa programom fiskalnih mjera kako bi uspostavio kontrolu nad javnim finansijama i sproveo reforme usljed najgore recesije u 60 godina.

Međutim, ostaje neizvjesno da li će vlada biti u stanju za duboke reforme ili bolne poreske i budžetske mjere neophodne da bi se prekinula desetogodišnja ekonomska stagnacija i smanjio dug od dva biliona eura.

Takođe je obećao da će izmijenititi kritikovani izborni zakon koji gornjem i donjem domu daje jednaka ovlaštenja i otežava partijama da osvoje funkcionalnu većinu.

Međutim, Letina iznenađujuća pobjeda ostavila je bez odgovora niz pitanja o stabilnosti njegove vlade ali i budućnosti političkog pokreta desnog centra, koji se uoči glasanja približio krahu.

Premda je počelo kao glasanje o Leti, dan je postao više poput testa za Berlukonija, čija se prethodno neupitna kontrola nad desnom stranom političkog spektra suočila sa najozbiljnijom prijetnjom od kako je ušao u politiku prije dvije decenije.

Drugo glasanje o povjerenju biće održano u donjem domu, Ali Letin lijevi centar tamo ima većinu, što mu garantuuje laku pobjedu.

Alfano izdao gospodara

Anđelino Alfano možda je promijenio budućnost italijanske politike predvodeći pobunu unutar Berluskonijeve stranke koja je osujetila njegov pokušaj da sruši vladu. Malo ko je vjerovao da ima petlje za to.

Ovaj Sicilijanac se smatrao toliko lojalnim Berluskoniju da je njegovo ime postalo gotovo sinonim za pokornost. "Alfano izdajica", pisalo je na naslovnoj strani Berluskonijevog porodičnog lista "Il đornale".

Bez obzira na to šta budućnost nosi za Alfana, on je ubrzao politički kraj Berluskonija i sve su veće šanse da će ga naslijediti na čelu desnog centra

"Alfano je dobar, ali nema ono nešto u sebi", kazao je Berluskoni prošle godine o svom neharizmatičnom partijskom sekretaru, u komentaru koji mu se vratio kao bumerang.

Mnogi poznavaoci prilika bili su skeptičini kada su krenule glasine da grupa disidenata iz redova PDL-a, koja namjerava da se ogluši o naredbu Berluskonija da se sruši Letina vlada, želi Alfana za svog lidera.

"Danas je Alfano dokazao da ima ono nešto i da može da bude lider novog desnog centra u Italiji“, kazao je neimenovani poslanik PDL-a za Rojters.

Berluskoni je 2008. imenovao Alfana za ministra pravde. To ministarstvo bilo je ključno za Berluskonija, protiv kojeg se još tada vodilo više procesa. Alfano je postao jedan od najpoznatijih političara u zemlji, ali mu je uspon u karijeri stvorio i neprijatelje unutar sve podjeljenijeg PDL-a.

Ostao je lojalan Berluskoniju i kada je jedan od osnivača PDL-a, Đanfranko Fini, 2010. vodio pobunu koja je oslabila vladu. Kritičari Alfana ističu da je pokrenuo pobunu kada je Berluskoni bio najslabiji, već oslabljen presudom za poresku prevaru i suočen sa izbacivanjem iz parlamenta.

Bez obzira na to šta budućnost nosi za Alfana, on je ubrzao politički kraj Berluskonija i sve su veće šanse da će ga naslijediti na čelu desnog centra.

( Miloš Rudović )