Najslavniji pseudonimi: Kako su se zvali Neruda, Orvel, Tvejn...

Priča o književnim pseudonimima, iz ovih ili onih razloga - uvijek je zanimljiva. Da pisac izmisli svoje ime može biti motivisan različitim stvarima. Nekada željom da i samo ime bude njegova kreacija, a ne dar od nekoga, ali, katkad postoje i drugačiji razlozi - jedan bi mogao biti i neravnopravnost žena kroz istoriju. Imamo, naime, brojne primjere dama koje su kada krenu da pišu uzimale muško ime. Neki pisci skraćivali su imena kako bi bila zvučnija, a neki su ih izmišljali kako bi iz ovih ili onih razloga zaštitili svoje bližnje.

Pogledajmo kroz neke od slavnih primjera ovoga književnog običaja - kakvih je sve bilo motiva i - izbora.

S druge strane, u nekim slučajevima književni pseudonimi postajali su toliko slavni i poznati, da malo ko zna da su - izmišljeni.

Ipak, provjerite kako su se zvali Pablo Neruda, Džordž Orvel, Džordž Eliot, Volter, Mark Tvejn, Džozef Konrad...

Jedrenje na rijeci Orvel

Mnogi čitataoci upoznati su s činjenicom da je ime Mark Tvejn zapravo književni pseudonim pod kojim je svoje knjige objavljivao Samjuel Langhorn Klemens. Drugi popularni američki pisac, Džek London takođe je pisao pod pseudonimom. Tvorac Bijelog očnjaka, i Martina Idna, rođen je kao Džon Grifit. Ponajbolji dramski pisac svoje generacije, Tenesi Vilijams (Tramvaj nazvan želja, Noć iguane, Mačka na usijanom limenom krovu) zvao se Tomas Lanije Viliajms III.

Tomas Lejni Vilijams

Pisac jedne od najpopularnijih knjiga za najmlađe, Luis Kerol, tvorac “Alise u zemlji čuda” takođe se odlučio za - izmišljeno ime. Iako ime Luis Kerol zvuči 'očaravajuće engleski' američkoj publici, Čarls Latvidž Dodžson još je 'zvučnije'. Dodžson je usvojio svoje drugo ime Luis Kerol 1856. zato što je navodno bio preskroman i nastojao je zadržati privatnost. Kad su na njegovu kancelariju u Oksfordu počela stizati pisma naslovljena na Kerola, odbijao ih je, kako bi zadržao vjerodostojnost. Ime koje će krasiti njegova remek-djela odabrao je izdavač na listi od nekoliko ponuđenih pseudonima.

Poljski pisac Józef Teodor Konrad Korzeniovski počeo je objavljivati romane u kasnim godinaima, a budući da je za strano tržište bilo zahtjevno pohvatati toliko imena, odlučio se za englesku, jednostavniju verziju originalnog imena. Poljski intelektualci osuđivali su ga za taj 'šamar' domovini i nasljeđu, a nije pomogla ni činjenica da je preuzeo englesko državljanstvo i objavljivao na engleskom.

Pisac je objasnio: 'Poznato je da sam Poljak i da je Józef Konrad moje krsno ime, koje sam kasnije koristio i kao prezime, kako stranci ne bi iskrivili moje pravo ime i prezime. Ne čini mi se da sam bio nevjeran domovini time što sam pokazao da mogu biti dobar vojnik poput Engleza te da im mogu nešto vrijedno prenijeti na njihovom jeziku.'

Erik Artur Bler pripremao se objaviti prvu knjigu “Niko i ništa u Parizu i Londonu”, pa je zaključio da ne želi osramotiti svoju porodicu iznošenjem u javnosti svojih doživljaja života u krajnoj bijedi i siromaštvu. Odabrao je ime Džordž Orvel koje je reflektovalo njegovu ljubav prema engleskoj tradiciji i prirodi. Naime, Džordž je svetac zaštitnik Engleske, a rijeka Orvel bila je popularno mjesto za jedrenje, koje je pisac često posjećivao.

Kad je jedan pseudonim - malo

Ipak, možda je najneobičniji primjer pisca koji daje sebi ime, najveći portugalski moderni pjesnik - Fernando Pesoa. On je, naime, imao mnoštvo pseudonima, odnosno u takvom slučaju pravilo je reći - heteronima. Pažljivi biografi ističu da je objavljivao pod više od sedamdeset imena. Pesoa se poigravao - znao je polemisati sa svojim heteronimima... Ipak, među svim silnim (izmišljenim) imenima najpoznatija su tri: Alberto Kaeiro, Alvaro de Kampos i Rikardo Reiš.

Čileanski nobelovac i pjesnički velikan - pisac “100 soneta o ljubavi”, Pablo Neruda rođen je kao Rikardo Elieser Neftali Rejes Bazoalto. Biografi kažu da je od malena imao veliko zanimanje i strast prema književnosti, ali kako njegov autoritativni otac to nije podržavao mladić se odlučio za - pseudonim. Kad je počeo objavljivati poeziju, morao je sakriti svoje pravo ime kako ne bi naljutio oca. Odabrao je pseudonim Pablo Neruda kao posvetu češkom pjesniku i pripovjedaču Janu Nerudi (Malostranske priče). Kasnije je u potpunosti usvojio svoj pseudonim i nikad se više nije potpisivao ili predstavljao pravim imenom.

Kontroverzni italianski pisac (Koža) Kurcio Malaparte zamijenio je svoje krsno ime Kurt Zukert, jer mu nije zvučalo dovoljno italijanski. Najpopularniji italijanski prozaik druge polovine dvadesetog vijeka, Alberto Moravija (Ravnodušni, Rimljanka) rođen je kao Alberto Pinkerle. Italo Zvevo, veliki tršćanski pisac, tvorac “Zenove sviejsti”, rođen je kao Etore Šmic. Odabirajući pseudonim htio je da spoji dvije kulture koje su ga formirale, pa se zato odlučio za ime Italo i prezime Zvevo, što je italijanski naziv za Švabe, odnosno Njemce.

Muško ime za spisateljice

Još u devetnaestom vijeku gotovo je nemoguće bilo objavljivati pod pravim imenom, ako ste žena, naravno, a da vas se ozbiljno uzme. Zato neke od najpoznatijih muških pseudonima koje su koristile spisateljive imamo baš u tom vremenu. Slavna i harizmatična Žorž Sand (1804 - 1876) rođena je kao Oror Dipon.

Ipak, odabrala je ime koje zvuči kao muško. Slična sudbina je zadesila i englesku spisateljicu Meri En Evans (1819 - 1880), koja je svoje uspješne romane - “Sajlaz Marner” i “Vodenica na Flosi” objavila pod imenom koje ne zvuči nimalo ženski - Džordž Eliot. Da se stvari nisu mnogo pomjerile ni u dvadesetom vijeku govori slučaj izuzetne danske spisateljice Karen Bliksen (čiji život je poslužio kao osnova za film “Moja Afrika” sa Meril Strip u ulozi slavne spisateljice). Ona je dio svog književnog opsua objavila pod muškim imenom - Isak Dinesen.

Bliksen

Jedan vrlo svjež primjer pokazuje da ni dvadeset prvi vijek nije lišen - sličnog rezona, kada je riječ o uspješnim spisateljicama, mada, je doduše, sada sve to malo više - zamaskirano. Izdavač Džoan Rouling, nije bio siguran da će ciljana publika njenih knjiga o Hariju Poteru, dakle dječaci koji ulaze u adolescenciju, biti pretjerano zainteresirana za priče 'veće od života', o mračnim čarobnjacima i školi magije, ako saznaju da ih je napisala - žena. Stoga ju je zamolio da napiše samo nedefinirane inicijale umjesto punog imena. Rouling nije imala krsno ime, pa ga je za tu priliku, konstruisanja prijemčljivog fantasy pseudonima, posudila od svoje bake Ketlin.

Nuša postaje Nušić

Na južnoslovenskom književnom prostoru praksa uzimanja pseudonima nije bila toliko uobičajena kao u drugim djelobvima Evrope, ali, to ne znači da nije bilo pseudonima. Ipak, ovdje su, i dalje, po pseudonimima poznatiji revolucionari nego li pisci. Ipak, valja se prisjetiti da je srpski boemski pjesnik i vječiti antimalograđanski pobunjenik, Rade Drainac rođen kao Radenko Jovanović. Možda najpoznatiji pseudonim pripadao je najvećem srpskom komediografu, Branislavu Nušiću (Gospođa ministarka, Dr) koji je rođen pod egzotičnim cincarskim imenom Alkibijad Nuša. Prežihov Voranc, nekada nezaobilazno ime svih školskih lektira u SFRJ, nosio je građansko ime - Lovro Kuhar.

Naravno, ovo je samo dio i više nego brojnih primjera književnih pseudonima. Nismo spomenuli Maksima Gorkog koji je rođen pod imenom Aleksej Pješkov. Japanac Jukio Mišima, uspješni pisac i neuspješni pučista zapravo se zvao - Kimitake Hiraoka...

Na koncu, možda je najmudrije, kao i u mnogim drugim situacijama, prizvati Šekspira - Zbilja, što je ime. Ruža bi jednako mirisala i da se ne zove tako...

Volter je želio da zaštiti bližnje

Kad je Fransoa Mari Arue bio zatvoren u zloglasnoj tamnici Bastilje, napisao je predstavu. Kako bi simbolički označio svoj prekid s prošlim životom, posebno sa porodicom, kojoj nije htio donijeti nove probleme zbog svojih političkih stavova, potpisao ju je s imenom koje će zadobiti golemu slavu i poštovanje - Volter.

Veliki pisac i filozof, lucidni kritičar društva učinio je da taj pseudonim postane i pridjev. Kad nekome kažete da misli ili piše volterovski zasigurno ste mu dali lijep kompliment.

Najslavniji francuski dramski pisac Molijer rođen je kao Žan Batist Poklen. Uz Flobera i Balzaka, najveći prozaik XIX vijeka u francuskoj književnosti, pisac genijalnih romana Crveno i crno i Parmski kartuzijanski manastir, Stendal takođe je odabrao svoje ime.

Rođen je kao Mari Anri Bejl. Jedan od najslavnijih pseudonima u francuskoj modernoj književnosti pripada velikom pjesniku, nobelovcu Sen Džon Persu. Ipak, većina ljubitelja njegovih čudesnih “Morekaza” zna da se prije proslavljenog pjesničkog imena, “građanski” zvao - Aleksis Leže.

( Vijesti online )