Nova perspektiva: Avganistanski svijet "drugačijih"

Podzemne preobraćenike u hršćanstvo, transvestite i gej blogere obično ne povezujemo sa Avganistanom. Međutim, oni su dio stvarnog, ali nevidljivog svijeta u kojem žive Avganistanci. Taj nepoznati svijet je tema nove knjige „Avganistanski bazar glasina: Tajne supkulture, skriveni svjetovi i svakodnevni život apsurda“ avganistanske autorke Nušin Arbabzadah koja trenutno živi u Sjedinjenim Državama.

Arbabzadah, inače predavačica na Univerzitetu Kalifornija u Los Anđelesu, bila je nezadovoljna često jednodimenzionalnim reportažama zapadnih medija o Avganistanu. Njena knjiga pokušava da prevaziđe bombe i burke i ponudi čitatocima novu perspektivu o državi za koju mnogi pogrešno tvrde da je poznaju.

„Mene mnogo više zanimaju nekonformistični ljud i ,“ kaže ona. „Mene ne zanimaju pozante činjenice o Avganistanu i oni ljudi koji se obično koriste za predstavljanje Avganistana. Mene zanimaju neobični ljudi na marginama društva i oni koji se ne prilagođavaju avganistanskim standardima.“

Krivično djelo kažnjivo smrću

Među njenim ispitanicima je i avganistanska gej zajednica. „Avganistan je strogo heteroseksualno društ vo zasnovano na porodičnim tradicijama u kojima je vanbračni seks krivično djelo kažnjivo zatvorom,“ piše Arbabzadah u svojoj knjizi.

„Međutim, ispod savršene površine poštovanja krije se haotični podzemni svijet seksualnosti.“ Arbabzadah kaže da ni „stalna opasnost“ za homoseksualce u Avganistanu nije spriječila gej aktiviste i blogere da razgovaraju o svojoj seksualnosti, ali samo na onlajn forumima i dr uštvenim mrežama. Homoseksualnost je u Avganistanu krivično djelo kažnjivo smrću.

Homoseksualci takođe rizikuju da će ih se odreći porodica ili da će biti žrtve „ubistva iz časti“. Jedan od prvih Avganistanaca koji je otkrio da je homoseksualac je Hamid Zaher koji je 2001. godine napustio Avganistan i svoju porodicu da bi se 2008. konačno nastanio u Kanadi. Samo godinu dana kasnije je napisao svoje memoare na dijalektu Dari.

Hamid Zaher; Foto: thestar.com

U svojoj knjizi, koja je prošle godine objavljena na engleskom otkriva strašnu istinu o životu homoseksualaca i o svojoj prvoj ljubavi, muškarcu kojeg je upoznao u parku dok je još živio u Pakistanu. Međutim, Zaher je platio svoju iskrenost. Njegova porodica, koja ga je molila da ne objavljuje memoare, odrekla ga se i Zaher više nije u kontaktu s njima.

„Zbog toga što je avganistansko društvo vrlo konformistično i zahtijeva da svi budemo isti, ljudi koji ne prihvataju takva načela uglavnom žive tajne živote ,“ kaže Arbabzadah.

„Gej populacija je primjer za to. Očito je da postoje homoseksualci u Avganistanu koji ne žele da budu u braku i osnuju porodicu što se od njih zahtijeva. Ti ljudi moraju da žive tajni život .“

Baša poš - virdžine

Još jedna praksa u Avganistanu, koje je nepoznanica onima izvan zemlje, je tzv. baša poš - što doslovno znači „odjevati se kao dječak“.

To je stara tradicija odjevanja djevojčica u mušku odjeću. Neke porodice koje nemaju sina, koji je znak prestiža i ugleda u Avganistanu, maskiraju svoju djevojčicu u dječaka. Ove djevojčice imaju kratku kosu i muška imena i preuzimaju sve odgovornosti i slobode koje imaju muškarci. Praksa se nastavlja sve dok dijete ne uđe u pubertet kada se djevojčica hitro mora vratiti svom pravom polu.

„Čudno je da u društv koje je opsjednuto održav anjem strogih rodnih uloga jedan oblik transvestizma postao raširena pa čak i prihvaćena pojava,“ piše Arbabzadah koja je rođena u Avganistanu, ali ga je napustila 1988. godine tokom sovjetske okupacije.

Ovu tradiciju, međutim, sve više kritikuju avganistanske organizacije za ljudska prava smatrajući je ne samo manifestacijom mizoginije već i povredom prava djevojčica . Arbabzadah se u svojoj knjizi bavi i avganistanskom zajednicom transrodnih muškaraca. Video u kojem policajac hapsi transvestita je prije nekoliko godina zapanjio Avganistance.

„Kad je snimak prikazan na televiziji mogli smo vidjeti zbunjenost policijskih službenika. Naslov videa je bio ‘Muškarac obučen kao žena, ali zašto ? ’. Žene su u Avganistanu potlačene tako da niko ne razumije zašto bi iko htio biti jedna od njih. Moglo se vidjeti da ljudi jednostavno ne razumiju iako u svakom susjedstvu postoje takvi pojedinci,“ kaže Arbabzadah.

U tako duboko islamističkoj i konzervativnoj držav i kao što je Avganistan odbačene zajednice imaju mnoge poteškoće i prepreke. Međutim, Arbabzadah kaže da stvari idu nabolje jer sve veći broj ljudi prihvata nekonformističke grupe i pojedince.

„Ovakvi pojedinci postoje u svakom susjedstvu. Svi ih znaju i kad sam započela ovu temu čula sam mnoge priče. Ljudi su mi govorili: ‘Da, ima jedan takav u našem susjedstvu’. Ono što je dobro je da postoji mali dio društva koji je puno otvoreniji od većinske avganistanske populacije. Dakle, malo po malo će ovi ljudi biti prihvaćeni.“

Prevod: E. Stevanović (Radio Slobodna Evropa)

Galerija

( Frud Bezhan )