Amerikanci su ludi za puškama
Problem je što ništa ne može iskorijeniti ovaj fenomen: fascinaciju SAD vatrenim oružjem kao konačnim oblikom rješavanja sukoba
Tragična pucnjava u Vašingtonu ostavlja prejak utisak već viđenog. Međutim, predsjednik Barak Obama i njegove demokrate više čak i ne pokušavaju da se pozabave stvarnim problemom: američkom neobuzdanom manijom oružja.
Barak Obama se mnogo ne trudi. Predsjednik Sjedinjenih Država jedino je uspio da smogne snage i ponudi nekoliko protokolarnih riječi nakon pucačkog pohoda u Vašingtonu, samo 5 kilometara od Bijele kuće: žaljenje zbog žrtava, zahvalnost mornarici i policiji – i prazno obećanje da će se stvar istražiti „kao što, nažalost, istražujemo toliko ovakvih pucnjava koje su se desile i učiniti sve što je u našoj moći da pokušamo da ih spriječimo.“
Slijeganje ramenima, rezignacija, cinizam: Posljednji masakr – ovoga puta u komandi mornarice u Vašingtonu, istorijskoj mornaričkoj bazi – liči na neki depresivni deja vu. Poznato djeluje medijima, koji žrtve refleksno pretvaraju u heroje, a počinioca u nekog telegeničnog otpadnika. Poznato djeluje i političarima, koji su vični samo praznim klišeima. Takođe i naciji koja nakratko bude u žalosti, a onda nastavi kao da se ništa nije desilo.
Besmislnost ovog rituala takođe je istakao Heri Rid, šef demokrata koji imaju većinu u Senatu. Upitan da li će sada predložiti zakon kojim će biti pooštrena kontrola oružja, lakonski je odgovorio: „Nemamo glasove za to.“
Ali, ne radi se tu samo o glasovima. Niti se tu radi samo o usvajanju zakona. Ništa se neće promijeniti.
Problem je u tome što ništa ne može iskorijeniti ovaj fenomen koji leži u osnovi problema: fascinaciju Amerike vatrenim oružjem kao konačnim oblikom rješavanja sukoba. To je istorijska i dugo odobravana fascinacija koja se nekada povezivala sa osnovnim opstankom, a od tada su je u isplativi biznis pretvorili Holivud i industrija oružja.
Organizacija Gradonačelnici protiv nelegalnog oružja, udruženje koje okuplja više od hiljadu gradonačelnika, održali su u četvrtak u Vašingtonu protest protiv ludila za vatrenim oružjem. Ali i njihov gnjev će izblijedjeti, kao što smo nedavno vidjeli u Koloradu, nakon što su birači svrgnuli dvojicu demokrata koji su prethodno iz senata te savezne države dali podršku ovoj grupi – i zamijenili ih dvojicom republikanaca koje sponzoriše moćni lobi Udruženje zagovornika nošenja oružja (NRA). Kritikovanje oružja u Americi predstavlja politički otrov.
Teško je povjerovati: Njutaun se desio samo prije devet mjeseci. Ova tragična pucnjava u školi bacila je naciju u kolektivnu traumu. Obama se zakleo da će usmjeriti „sva ovlaštenja svoje funkcije“ ka uvođenju oštrije kontrole oružja. Razvodnjeni zakon, koji je uslijedio nakon pucnjave i bio namijenjen da, u najmanju ruku, unaprijedi sistem provjere prošlosti potencijalnog kupca, nije prošao u Senatu – jer su mu se protivile obje strane.
Strožim kontrolama bi se možda otkrilo da je Aron Aleksis, počinilac pokolja u mornaričkoj komandi, posljednjih deset godina patio od mentalne bolesti. Možda bi se otkrilo da je često kao rezervista u mornarici prekršajno odgovarao zbog disciplinskih prekršaja. Možda bi se otkrilo i da je u nedjelju otišao u „Sharpshooters“, prodavnicu oružja i streljanu u Virdžiniji, gdje je bez problema kupio pušku „remington“ i dvije kutije metaka.
Jedna stvar je sigurna: Aron Aleksis je ovu opremu mogao kupiti i negdje drugo. Ljude ne ubija oružje, nego ljudi. Tu krilaticu često koristi NRA, koja je ostala upadljivo nijema nakon pucnjave u Vašingtonu.
Ima još nešto što NRA voli da kaže: „Jedino što može spriječiti lošeg momka sa oružjem je dobar momak sa oružjem.“ Ovaj moto se prošle nedjelje desio u praksi u srcu Menhetna, samo dva bloka od Tajms skvera. Dva njujorška policajca nasumično su zapucala na jednog zbunjenog – i nenaoružanog – muškarca. Umjesto njega, pogodili su dvoje prolaznika.
Iste noći, u Sjevernoj Karolini jedan mladi policajac je ispalio 10 metaka u jednog 24-godišnjaka. Taj mladi crnac je presreo policajca nakon što je preživio saobraćajnu nesreću – tražio je pomoć.
Čak i „dobri momci“ podliježu fetišu oružja. Međutim, većina njih svoj bijes ograničava na video igrice prepune nasilja koje veličaju oružje, poput nove „Grand Theft Auto V“. Stručnjaci za tržište video igrica predviđaju da će ova igrica već prvog mjeseca donijeti milijardu dolara.
Vašington, još jednom, okreće glavu. Obama je svakako prokockao svoj politički kapital. Sukob u Siriji ga je otuđio čak i od sopstvenih pristalica iz Demokratske partije. Lari Samers, predsjednikov kandidat za prvog čovjeka Federalnih rezervi, odlučio je da se povuče iz razmatranja za tu poziciju. Imigraciona reforma, Obamin naredni i posljednji veliki projekat, sigurno će biti mrtvorođenče. A na periferiji lebdi još jedna, jednako besmislena, dužnička drama.
Ima li kakvih mudrih ideja u vezi sa oružanim nasiljem? Nema šanse. Čak i Obamin portparol Džej Karni priznaje: „To je svijet u kojem živimo“.
Prevod: Danka Vraneš Redžić
( Mark Picke, "Špigl" )