Prijestonica ekološke države i dalje sa crnim ekološkim tačkama
Dvadesetdrugu godišnjicu proglašenja ekološke države na Žabljaku, gdje je obavljeno formalno proglašenje, obilježio je jedino Nacionalni park "Durmitor" i to akcijom čišćenja smeća
Jedino su zaposleni u Nacionalnom parku (NP) "Durmitor" na Žabljaku obilježili današnji dan, na koji je prije 22. godine usvojena deklaracija kojom je Crna Gora proglašena Ekološkom državom a grad pod Durmitorom njenom prijestonicom.
"Današnja akcija uklanjanja smeća, nepotrebnog rastinja ili popravke mobilijara oko upravne zgrade, na polazištu splavova i svugdje po prostoru parka gdje je izvode reonski zaposleni, ispostavilo se bila je uglavnom simbolična jer su to svakodnevni poslovi. Ipak, imalo je i produktivnih efekata jer je tokom dobro posjećene turističke sezone bila potrebna, bez obzira na okolnost što su na uređenost najposjećenijih djelova parka stizale isključivo pohvale. Uspjeli smo da zaštitimo posebno prve zone zaštite, ali i širi prostor parka i sigurno se radi o najočuvanijem Nacionalnom parku u okruženju. Problem je pretjerana nezakonita urbanizacija koju nijesmo mogli da spriječimo jer je bila potrebna pomoć i drugih nadležnih organa. Generalno, NP «Durmitor» je očuvan i u narednom periodu očekujem da ćemo imati još bolju zaštitu prirod", rekao je direktor NP-a, Tomo Pajović.
Na ovaj značajan datum izostale su makar simbolične aktivnosti drugih institucija i ekoloških nevladinih organizacija.
Zbog izuzetnih ljepota i vrijednosti dio prostora Durmitora još 1952. proglašen je za Nacionalni park, a 1978. donesen je zakon o NP "Durmitor" u čiji sastav je ušlo šire područje masiva Durmitora sa kanjonima Tare i Sušice. Ovi prirodni dragulji dobili su i dvostruko međunarodno priznanje i zaštitu. Tara je 1977. upisana na lisu svjetskih prirodnih dobara, a cijeli prostor NP "Durmitora" je 1980. stavljen na listu svjetske prirodne i kulturne baštine.
Uprkos vidljivim pozitivnim pomacima na planu očuvanja životne sredine, naročito na planu komunalnih aktivnosti u gradu, Žabljak i dalje obiluje crnim ekološkim tačkama. Ove prostore, prethodnih godina, zahvatila je ekspanzija divlje gradnje a nadležni su kaskali kako po pitanju pokrivenosti planskim aktima tako i djelovanjem nadležnih inspekcija. Sablasno izgledaju pojedini objekti nekadašnjeg turističkog giganta, Ski centra „Durmitor” poput nekad uglednog auto servisa na ulazu u grad iz pravca Pljevalja ili centralnog magacina u njegovoj neposrednoj blizini.
Baš tamo, gdje su poslanici crnogorske skupštine prije 22 godine donijeli deklaraciju bio je hotel „Jezera”, sada razvalina, koju je novi vlasnik prije nekoliko godina razvalio radi renoviranja ali o tome još nema nikakvih nagovještaja niti konkretnih rezultata po inicijativi vlade da se, zbog nepoštovanja ugovora raskinu kupoprodajni ugovori za taj i hotel „Planinka”. Nema ni na pomolu novog vlasnika hotela „Durmitor” jer se u seriji tendera za kupovinu niko ne javlja a ponos ne samo žabljačkog hotelijerstva napušten izgleda tužno i daje ružnu sliku prelijepom ambijentu kome je nekada davao dodatni sklad.
Čuvajmo prirodu (Foto: Obrad Pješivac)
Glavna deponija smeća i česti požari na njoj bili su i proteklog ljeta predmet čestih prigovora turista i mještana okolnih naselja zbog dima koji se iz tog pravca širio. Prigovaralo se i na nesnosan smrad koji se širio iz lokve fekalija koja se formirala zbog namjernog oštećenja na kolektoru. O tome, najvjerovatnije, još samo ovom prilikom jer se privode kraju radovi na izmještanju tog dijela kolektora i izgradnji najsavrtemenijeg prečistača otpadnih voda.
A o sanaciji 4.000 hektara izgorjelih prostora u nacionalnom parku, kroz kanjon Tare, u prošlogodišnjim požarima, niko ništa ne govori niti preduzima. Ovog ljeta ti prostori su pružali sablasne slike. Ništa bolje nije ni u šumskim prostorima oko samog grada gdje su formirane brojne deponije smeća, slika naše svijesti i savjesti.
Za to su Žabljaku i Durmitoru potrebni ljudi poput bračnog para iz Odese u Ukrajini, Natalije i Vladimira Narišenko tokom avgusta, za nedjelju dana, uradili posao iz koga će, kako se nadaju, nauk izvući i domicilni Žabljačani ali i turisti.
Oko njihove ambijentalne vikendice, u naselju Ivan do, napunili su 120 polivinilskih kesa zapremine 120 litara, sve su to donosili u dvorište. U šumi iskupili ogromne količine razvaljenih metalnih kreveta, kada, šporeta, polomljenih keramičkih kućnih uređaja, stakla... Sve su to lagerovali na odgovarajuće pozicije koje su sjutradan vozilima Komunalnog preduzeća odvezene na deponiju.
Galerija
( Obrad Pješivac )