"Zubato sunce" Živka Nikolića: Sinergija pjesnika i sineaste
“Njegova priča o Crnoj Gori je priča o čovječanstvu. On nikada nije stvarao filmove da bi se podrugivao i na bilo koji način se igrao sa Crnom Gorom"
"Ova knjiga trebalo bi da bude inicijalna kapisla proučavanja scenarističkog opusa Živka Nikolića. Ovo je vrlo rijetka i neobična knjiga i prilika da se kroz scenario prati poetika ukupnog Živkovog djela", kazala je prof. dr Božena Jelušić, teoretičarka književnosti, na promociji knjige “Zubato sunce“ Živka Nikolića, održane na “Sceni 213“ u Nikšiću, u okviru “Septembarskih dana“.
Promociju knjige, koja je poslužila za film “Beštije“, nastao 1977. godine, organizovao je nikšićki Centar za kulturu, Montenegro film festival Herceg Novi i Fondacija “Živko Nikolić“, koja radi u sklopu hercegnovskog festivala. Jedna od prvih aktivnosti ove fondacije je upravo štampanje knjige neobjavljenog scenarija “Zubato sunce”.
“Živko se u ovom scenariju, u kome se nalazi mnogo replika i ideja koje će kasnije razviti u svojim filmovima, pojavljuje kao kompletan autor. Ovdje ćete vidjeti kako se ostvaruje fina sinergija pjesnika i sineaste“, kazala je Jelušić i dodala da je Nikolić od svih talenata tek u filmu uspio u potpunosti da se ostvari.
Prema njenim riječima Nikolić je na samom početku stvaralaštva imao već napravljene gotovo sve filmove, a samo je od tehnike, novca i vremena zavisilo kada će ti filmovi biti i realizovani.
"Živko je krenuo iz jedne fantastične dubine, iz dubine mraka i kada otvorite knjigu 'Zubato sunce' čućete šum mora i zapuhnuće vas jedan čaroban mrak koji je on ponio iz Ozrinića““Kada se film 'Beštije' pojavio to je bio šok za gledaoce jer je mogao da komunicira sa manjim brojem njih. On je već tada bio film koji je odudarao od stereotipa zabavnog filma i onoga što je filmska industrija kod nas do tada stvarala.
Mislim da je to rezultiralo zavidljivošću njegovog esnafa jer su pred sobom imali kompletnog autora.
A u pitanju je, po mom mišljenju, svjetski film, film koji kada otvorite ulazi u pandemonijum naših najdubljih strahova, paranoja, naših ograničenja, nevjerovatne potrebe da budemo mladi i uspješni, našeg nezadovoljstva životom, naših stereotipa u bunker zatvorenih“, istakla je književna kritičarka iz Budve.
Zoran Živković, poslovni direktor Montenegro film festivala, kazao je da je scenario objavljen bez skraćivanja pa je u svakoj riječi sačuvan dah i misao Nikolića.
“Namjera nam je da Fondacija ubuduće sve snažnije podstiče istraživanje i tumačenje djela Živka Nikolića“, kazao je Živković.
Iako je Nikolić neraskidivo bio vezan za Nikšić i Ozriniće, gdje je rođen i sahranjen, postojala je i veza sa Herceg Novim.
“Njegov najznačajniji boravak u Herceg Novom je bio kada je pohađao prestižnu Umjetničku školu i mislim da su te impresije bile najznačajnije za njegov rediteljski opus i poetiku.
Na prvom festivalu u Herceg Novom 1987. godine Živko je učestvovao sa filmom 'U ime naroda', filmom oko koga se vodila velika polemika da li da se prikaže. Te godine Živko je dobio 'Srebrnu mimozu' za režiju, a već naredne bio je član žirija.
Kasnije je na njegovu inicijativu serija 'Oriđinali' dobrim dijelom snimana u Herceg Novom. Pamtimo ga i kao aktivnog sportistu, čovjeka koji je izvanredno igrao vaterpolo“, kazao je Živković i dodao da veza između Nikolića i Herceg Novog i dalje traje osnivanjem Fondacije.
Živkov sin Petar Nikolić, koji je posvećen čuvanju sjećanja na očev opus, podsjetio je da mnoge rečenice iz Živkovih replika i danas žive u narodu.
“Knjigu 'Zubato sunce' treba posmatrati kao film koji ćete stvoriti u svojoj glavi. Živko je krenuo iz jedne fantastične dubine, iz dubine mraka i kada otvorite knjigu 'Zubato sunce' čućete šum mora i zapuhnuće vas jedan čaroban mrak koji je on ponio iz Ozrinića“, kazao je Petar Nikolić, koji je na promociji pročitao odlomak iz knjige “Zubato sunce”, nakon čega je prikazan film “Beštije”.
Priča o čovječanstvu
Prema riječima Božane Jelušić, Živko Nikolić je baštinik poetike mitologizma, poetike koja je bila svojstvena i Njegošu, Mihailu Laliću, Čedu Vukoviću.
“Sve su to autori koji su nastali na tlu na kojem je mitska tradicija bila još uvijek živa i koja i danas živi među nama. Živko je bio mudar da iz te tradicije počne da ‘zahvata’.
On je kasnije ciklizirao svoje filmove i kada vidite seriju njegovih kratkih filmova vidite da oni imaju predložak u igranom filmu, a svi ti igrani filmovi se zaokružuju njegovim serijama.
Njegovi kratki filmovi su neka vrsta pjesama, filmovi su kao romani, a serije njegovi eposi, tako da je njegovo djelo koezistentno u svojoj cjelini i tako se mora i proučavati”, kazala je Jelušić. Iako su mnogi Nikolićeve filmove doživljavali kao ruganje Crnogorcima i Crnoj Gori, Živko to nikada nije radio. “Njegova priča o Crnoj Gori je priča o čovječanstvu.
On nikada nije stvarao filmove da bi se podrugivao i na bilo koji način se igrao sa Crnom Gorom. Njemu je samo Crna Gora bila sjajna metafora, nevjerovatan simbol. Ona je za njega bila obećana zemlja značenja. I utoliko je strašnije što nauka ne umije u takvom jednom književnom i filmskom miljeu da prepozna koliko je Crna Gor njime dobijala”, istakla je Jelušić.
( Svetlana Mandić )