Prikazan video rad "Do Nothing": Autoritet je uvijek glupost

Video rad “Do Nothing” nastao po ideji Petra Ćukovića prikazan je na Festivalu internacionalnog alternativnog teatra FIAT 2013 u segmentu programa “Montenegro Art Guerilla”.

Uz Ćukovićeve komentare publika je bila u prilici da pogleda dio filma koji je nastao 2006. godine u produkciji FIAT-a. Nakon filma “Do Nothing” Ćuković je publici predstavio poznatog ruskog umjetnika Olega Kulika koji je bio jedan od učesnika u projektu “Do Nothing”, kao i gost FIAT-a 1998. godine.

Govoreći o radu “Do Nothing” Ćuković je kazao da je stvarajući projekat imao namjeru da govori ne samo o stvarima važnim za umjetnost, već i za šire socijalno polje. U filmu “Do Nothing” dvanaest ljudi sjedi na Pišču, visoravni u Pivi i “ne radi ništa”, što je Ćuković objasnio kao početak svake umjetnosti. Povezujući film “Do Nothing” sa aktuelnim socijalnim problemima Ćuković je pomenuo nedavno rušenje podgoričkog hotela “Crna Gora”, što je opisao kao “urbani zločin i rušenje Podgorice”.

“Kada neko kaže da hotel „Crna Gora“ nije bio posebno djelo modernističke arhitekture važno je pomenuti činjenicu da sve što je u Podgorici nastalo poslije rata jeste kulturna činjenica prvoga reda, budući da je Podgorica sravnjena sa zemljom, i već po tome sve ono što je sagrađeno nakon 1944. godine vrijedno je čuvanja. Takvu vrstu obijesti, ne samo rušenja, nego i zaposijedanja finih urbanih jedinica projektovanih u vrijeme socijalizma u Podgorici u dijelu preko Morače, takođe je besprimjerno uništavanje nečega što je bilo vrijedno pažnje i poštovanja. Takođe ono što smo mi napravili, neko od nas, u zadnjih 20 godina u Budvi nepojamni je primitivizam. To „Do Nothing“ bilo je povezano i sa tim socijalnim poljem. Prije nego što bilo šta sagradimo potrebno je razmisliti je li baš to najbolje od svega što činimo”, rekao je Ćuković.

Petar Ćuković i Oleg Kulik; Foto: Duško Miljanić

Nakon prikazivanja dijela filma “Do Nothing” Petar Ćuković je publici predstavio Olega Kulika i podsjetio da je Kulik zajedno sa Milijom Pavićevićem u Ćukovićevom izboru bio u crnogorski predstavnik na Bijenalu u Veneciji 2001. godine. Oleg Kulik je na FIAT-u prvi put učestvovao 1998. godine kada je na krovu tadašnjeg Doma omladine izveo čuveni performans “Jedan i dva Kulika”.

Ćuković je kazao da je Kulik široj javnosti poznat po radikalnim akcijama iz devedesetih godina prošlog vijeka, kada su nastali “Čovjek pas” i ostali poznati Kulikovi performansi.

U svom obraćanju publici koja je na zidu Kuslevove kuće mogla vidjeti fragmente iz video zapisa sa različitih performansa Kulik je rekao da njegov posljednji period u umjetnosti traje tri i po godine i da je počeo kada mu je učitelj meditacije rekao da je njegov bog u mašini za pranje veša.

“Pošao sam i putovao po Istoku, živio u manastirima, mnogo meditirao, i jedan moj učitelj mi je kazao da ja hoću da odem iz ovog života i da ja ne tražim boga nego se od njega sklanjam. Vrati se kući i gledaj u mašinu za pranje veša, rekao mi je. I time se sada bavim. Sjedim i gledam bubanj sa vešom kako se vrti i sa time komuniciram. To je moj novi period u umjetnosti. I to traje već tri i po godine. Tačno onoliko koliko je godina mojoj ćerki”, rekao je Kulik.

Na platnu ispred Kuslevove kuće iz posljednjeg perioda Kulikove umjetnosti prikazan je fragment iz Monteverdijeve opere, za koju je 2009. godine po pozivu direktora teatra Šatle u Parizu Kulik radio vizuelni identitet povodom obilježavanja 400 godina od prve barokne opere.

Na kraju večeri, govoreći o svojoj umjetnosti Kulik je rekao da je konflikt njegova “situacija” ili “situacija idiota koji neće da shvati da je društvo lažno”

“To je bila čista molitva. Ja sam već nekoliko godina bio na planinama i uopšte nisam mislio o savremenoj umjetnosti, to je bila sitnica. Jednom sam sjedio u manastiru i razmišljao kako su tamo veoma interesantni toaleti. Tamo postoji rupa i govno odlazi negdje u propast. A ukoliko je bilo papira onda je papir letio po nebu. To je bilo veoma lijepo. I jednom sam sjedio i mislio kako bi bilo lijepo postaviti takvu liturgiju gdje bi note letjele kao taj papir. Kada sjediš u takvom manastiru shvataš da su sve misli materijalne. U tom trenutku mi je pozvonio telefon i direktor teatra Šatle me je pitao da li hoću da postavim liturgiju. To je jedino što sam zaista želio da uradim”, rekao je Kulik povodom obilježavanja 400 godina od Monteverdijeve opere u Parizu.

Na kraju večeri, govoreći o svojoj umjetnosti Kulik je rekao da je konflikt njegova “situacija” ili “situacija idiota koji neće da shvati da je društvo lažno”.

“Nije moguće nešto reći, a da se neko ne naljuti. Ljudi se ljute zato što uvijek lažu. Strašno je što cijelo vrijeme ljudi lažu. Strašno je to što su oni sa tim saglasni i tu spasa nema. Nažalost svi kolektivni mitovi su mitovi, komunistički, kapitalistički, muslimanski, hrišćanski, budistički. Nažalost, spasenje je moguće jedino u samoći. Samo sam možeš da se spasiš. Bez autoriteta, jer autoritet je uvijek nasilje i glupost”, rekao je Kulik.

Protest protiv situacije u društvu

Ćuković je podsjetio na performans iz 1994. godine kada se Kulik prvi put pojavio u ulozi psa, kao i na niz performansa „Čovjek pas“ u Zapadnoj Evropi, sve do čuvene izložbe „Interpol“ u Štokholmu gdje je Kulik ugrizao posjetioca.

Nakon izložbe “Interpol” organizatori su završili na sudu, a žrtva Kulikove umjetnosti u bolnici.

“Oleg Kulik je jedan od umjetnika koji apsolutno strateški misle, svaki potez, svaki pokret, svaki projekat je strateški osmišljen sa najvećom snagom i idejom. Oleg je radio različite stvari, ne samo radikalne performanse iz takozvanog zoofrenijskog ciklusa koji su bili povezani sa društvenom situacijom u Rusiji devedesetih godina prošlog vijeka. To je bila neka vrsta otvorenog protesta protiv divlje situacije u samom društvu”, rekao je Ćuković i podsjetio na projekte koje je Kulik radio prije radikalnih performansa, kao što su projekti sa prozirnošću, kao i serija od deset radova pod nazivom „Rusko“ krajem devedesetih godina.

Galerija

( Ilija Đurović )