Stav
Afere...
Aktuelnoj vlasti afere su konstantna odrednica. Obično, postavlja se enigma „šta je sljedeće?“ Iz afere u aferu... Ko čita ove redove, sam će prosuditi, zar ne?
Umjesto uvoda
Afere svojstvene crnogorskom režimu su sistemske pojave, koje za cilj imaju očuvanje gole vlasti. Temeljna konstanta njihovoga djelovanja je nasilje. Njihova moć zasniva se na upotrebi sile, straha, ucjene... Valja se prisjetiti „njihovih memoara“, u kojima značajnu ulogu imaju „rat za mir“, „deportacije, „ljubav prema šahu“, „Konavle“, „ilegalne radnje“, kao i naslanjanje na jednu od dvadeset najvećih diktatura dvadesetog vijeka... Njihovo višedecenijsko bivstvovanje još karakteriše: kupovina glasova, partijsko zapošljavanje, prebijanja političkih neistomišljenika kao i gušenje medijskih sloboda... Ovo je sve prćija višedecenijske crnogorske „autokratije“ na vlasti. Kako vrijeme prolazi, kao na traci, afere isplivavaju na površini. Uostalom, istina je kao plovak...
Target
Opštepoznata je podjela vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Obzirom da je naša država društvo, u kojem je u gore navedenim redovima, opisana struktura postojanja i upravljanja, onda i ne čudi što su sve tri grane vlasti zarobljene institucije aktuelnog režima. Sve se ovdje završava po onoj „kadija te tuži, kadija ti sudi“. Sudska vlast pogotovo je, tehničko pomagalo izvršnoj. A u sudskoj vlasti Tužilaštvo pogotovo daje pečat.
Da je „tabanje“ novinara, verbalno i fizičko, praktično bez kaznenih konsekvenci, najbolje na koži osjećaju poslenici javne riječi koji svojim radom razotkrivaju suštinu autokratskog režima... Ne tako davno i novinar Softić je bio „target“, nepoznatim izvršiocima. Nažalost i ovaj najnoviji incident u kojem je aktuelni vinovnik spin viner s farmovizije, pokazuje da kako se nekažnjeno mogu gušiti medijske slobode i kako određeni pojedinci, bez straha od kazne mogu i dalje biti „braniči“ tekovina aktuelnog režima. I u ovom slučaju Tužilaštvo nije pronašlo elemente za krivičnu odgovornost, pa će na kraju vjerovatno „ispanuti“ da su novinari na radnom zadatku zapravo „krivci“.
Crne trojke
Hoće li Tužilaštvo „istopiti“ hladni brijeg i utvrditi činjenično stanje, pokazaće dani pred nama. Da li su „crne trojke“ nečija konstrukcija, teorija zavjere ili nešto treće? S obzirom da aktivni sudionik iz „nekih“ razloga, hoće da doprinese rasvetljavanju „svijetle“ prošlosti, koja stigmatizuje aktuelni režim, ostaje dilema da li će rodočelnik afere biti „žrtveni jarac“ ili će državni tužilac izvući „mak“ na „konac“? Međutim, kako je u praksi do sada često bivalo, ne bi iznenadilo da se i ovo završi po onoj „i vuk sit i ovce na broju“ ... „Kadije“ su čuda neviđena...
Gdje ima dima ima i vatre... Klupko se odmotava... Činjenica je da su pojedini politički neistomišljenici u sačekušama osjetili čari „demokratije“, kao i da nadležni organi nijesu pronašli izvršioce ovih „ljudskih“ djela, ukazuje da se nešto krupno iza brda valja... Interesantan momenat je i odnos samozvanog predsjednika g-dina Vujanovića, koji po običaju ne zna o čemu se radi, iako je jedan od aktera ove „afere“ njegov savjetnik. Zanimljivo je da savjetniku nije „zamrzao“ obaveze, dok nadležni organi ne donesu određene zaključke. Naravno, stvar izbora!
Snimak
Još jedna afera u kojoj glavni protagonisti pokazuju dijalektiku svoje vlasti. Anketni odbor je nakon mjesec dana usvojio tehnički izvještaj o aferi „snimak“. Ovakav rezultat je poruka da parlament nema političke volje da se suoči sa suštinom djelovanja partije koja nosi prefiks „demokratska“. Uostalom, postoje fonski zapisi, koji će svjedočiti o partijskom zapošljavanju, u kojem glavnu rolu ima „pripadnost“ režimu na vlasti... Ostaje žal što uz pomoć „detektora“ „ispitanici“ nijesu potvrdili ono što su iznosili na Anketnom odboru...
Zaključak
U društvima sa „ograničenom“ demokratijom svaki dan donosi novu neizvjesnost. Vrijeme je majstrorsko rešeto. Činjenica je da našoj državi trebaju promjene... Ovako! Aktuelnoj vlasti afere su konstantna odrednica. Obično, postavlja se enigma „šta je sljedeće?“ Iz afere u aferu... Ko čita ove redove, sam će prosuditi, zar ne?
( Arsenije Lalatović )