"Njegoševi dani": Jezik nestaje zajedno sa govornikom
Promocijom zbornika završen peti međunarodni slavistiški skup “Njegoševi dani”
Peti međunarodni skup “Njegoševi dani”, koji je okupio 56 slavista iz Evrope, završeni su sinoć prezentacijom zbornika “Njegoš u ogledalima vjekova” i “Njegošu u čast” u Risnu.
Prethodne večeri promovisana je “Gramatika bosanskog, hrvatskog, crnogorskog i srpskog“, Pola Luisa Tomasa i Vladimira Osipova.
“Je li Gramatika jugonostalgični brevijar nestalog jezika kojim se prije dvadesetak godina služilo dvadesetak miliona stanovnika. Ne znam, ali znam da jezici nestaju onda kada nestaju i njegovi govornici. Ili kako to kaže lingvist Ranko Bugarski – ‘jezici kao sistemi komunikacije ne nastaju niti nestaju političkim dekretom’”, kazao je dr Dragan Bogojević.
Iako, kako reče Bogojević, pojedini krugovi pomenutu Gramatiku doživljavaju kao “miješanje u jezičke politike naših država ili kao vještački pokušaj obnavljanja zajedničkog jezika”, ne treba zaboraviti na činjenicu da je ona namijenjena frankofonom govornom području, koje obuhvata 500 miliona govornika, pa je samim tim i izuzetna prilika da prilično velika populacija upozna ova četiri jezika.
“Gramatiku doživljavam kao uspješan pokušaj prevazilaženja nacionalnih, etničkih, vjerskih, identitetskih slojeva u tretmanu bivšeg srpsko-hrvatskog standarda u prilog afirmacije principa naučne objektivnosti, jezičke tolerancije, zdravorazumskog kompromisnog duha, građanskog pragmatizma i vrijednosti evropskog višejezičja”, kazao je Bogojević.
On je kazao da naziv Gramatike asocira na ustavnu formulaciju službenog jezika i aktuelni naziv nastavnog predmeta za maternji jezik u školama i podsjetio da na Filozofskom fakultetu postoje dva studijska programa za isti maternji jezik i kjniževnost – crnogorski i srpski jezik i južnoslovenske književnosti.
“Kakav zaključak izvesti? Crna Gora kao oaza jezičke demokratije i političkog plurilingvističkog pragmatizma? Crna Gora kao posljednja odbrana multikulturalnosti zajedničkog jezika? Crna Gora kao jezički model u okruženju? Ili Crna Gora kao nepomirljivi bastion jezičkih ostrašćenosti? Ili Crna Gora kao nemušta jezička realnost, bez alternative? Ili Crna Gora kao drastični primjer post-jugoslovenskog jezikoslovnog apsurda”, pitao je Bogojević i izlaganje završio poznatom francuskom poslovicom – “Ko razumije, shvatiće”.
Ime jezika je stavljeno “u srce simboličke i identitetske funkcije jezika, naročito za govornike koji smatraju da ime njihovog jezika mora biti isto kao i ime njihove nacije”
Govoreći o knjizi dr Rajka Glušica je kazala da su u uvodu izdvojena dva ključna pitanja – Da li se radi o jednom jeziku ili o više (i koliko) i koje je ime tom jeziku (ili koja su imena tim jezicima).
Na postavljena pitanja autori odgovaraju iz perspektive sociolingvističke teorije o identitetu jezika pri čemu se služe strukturalnom, genetskom, vrijednosnom i kriterijumu razumljivosti.
“Autori zaključuju da na planu strukture jezika, nakon pregleda fonetskih, morfoloških, sintaksičkih i leksičkih odlika i pisma, može se govoriti samo o jednom jezičkom sistemu sa nekim regionalnim razlikama kakav je, uostalom, slučaj sa svim drugim jezicima. I po genetskom kriterijumu dolaze do istog zaključka - sva četiri jezika imaju isto porijeklo. Kriterijum razumljivosti takođe, pokazuje da se radi o jednom jeziku koji potpuno ispunjava svoju osnovnu funkciju – komunikativnu.
Da se radi o jednom jeziku navode se kao argumenti nemogućnost pravljenja bilingvalnih rječnika i nepotrebnost prevođenja među stanovnicima Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije“, kazala je Glušica.
Ime jezika je stavljeno “u srce simboličke i identitetske funkcije jezika, naročito za govornike koji smatraju da ime njihovog jezika mora biti isto kao i ime njihove nacije”.
“To znači da će jedan jezik imati onoliko različitih naziva koliko ima naroda koji njime govore. Danas se umjesto jednog naziva za jezik u četiri
države nastale nakon bivše Jugoslavije koriste četiri imena: bosanski, hrvatski, crnogorski i srpski. Autori Gramatike umjesto punih naziva jezika koriste skraćenicu BCMS ističući u poglavlju o imenu jezika da takvo rješenje ne zadovoljava potpuno, ali trenutno je najneutralnije i najmanje loše”, zaključuje Glušica.
Tomas je kazao da su im zamjerili što su se odlučili za “politička imena jezika”, a zapostavili nauku.
“To me dosta iritira. Kao prvo zašto bi politika trebalo biti nešto negativno, jer je to nešto što pripada svima nama i od nas zavisi da li ćemo od toga stvoriti nešto dobro. A drugo, nauka ne tapka u mjestu, svuda napreduje pa zašto ne bi i nauka o jeziku”, kazao je Tomas.
Osipov je kazao da je nejednakost djelova u knjizi opravdana jer se ne može puno govoriti o fonetici, ali može o morfologiji i sintaksi. U sklopu lingvističke večeri promovisana je i knjiga „Između diskursa moći i moći diskursa“ Marine Katnić-Bakaršić.
Dr Igor Lakić je kazao da se autorka pridružuje novim tendencijama u kratkoj analizi diskursa što nagovještava knjigu koja predstavlja korak naprijed kada je u pitanju ova disciplina.
( Svetlana Mandić )