Sudbina "Crne Gore": Lako je bilo naslutiti što se sprema

Trla baba lan, da joj prođe dan/ Da joj prođe, da joj prođe, da joj prođe dan...

Korni grupa, Trla baba lan,

Mrtvo More (PGP RTB, 1975.)

Trenutno sam u Zagrebu - belom gradu - i đavo mi ne da mira.

Umjesto da sređujem impresije iz glavnog grada države koja je nedavno primljena u Evropsku uniju (na TV dnevniku HRT-a upravo ide priča o nekoj visokoj zvaničnici EU koja je ovih dana ozbiljno sjela za vrat Hrvatskoj po pitanju odugovlačenja u donošenju nekih važnih uredbi - zar članstvo u EU ne podrazumijeva da su donijete sve važne uredbe?) - meni je još uvijek na pameti zlehuda sudbina najstarijeg podgoričkog hotela.

Što da radim kad sam izrazito domoljuban - pa sam riješio da istražim jednu interesantnu liniju koja se tiče zakonskih okvira, odnosno nepostojanja zakonskih okvira - koji bi garantovali da se preostalim spomenicima arhitekture XX vijeka na tlu Crne nam Gore - neće desiti to što se desilo hotelu kojega smo mnogo voljeli - i nadasve poštovali, kao istinsku kulturnu vrijednost.

Dakle, Savez arhitekata Crne Gore (SACG, sacg.me) oglasio se 10. avgusta saopštenjem povodom rušenja Hotela Crna Gora.

Hotel "Crna Gora" 1953. godine

U saopštenju je, između ostalog, data i ova konstatacija:

"Nedostatak poštovanja za prepoznate i potvrđene vrijednosti, naročito u sredinama kao što je Crna Gora, gdje se usljed istorijskih tokova veoma teško postizao kontinuitet u građenju, je opasnost za sve kreativne snage koje pokušavaju da stvore prostor za ličnu i društvenu afirmaciju".

Ako Hotel Crna Gora nije bio "prepoznata i potvrđena vrijednost" - a očigledno nije, jer bi u protivnom ostao netaknut - onda se nameće zaključak da smo opet omanuli na "institucionalnom planu". Sam čin rušenja najstarijeg podgoričkog hotela, jasno je ukazao, pored svega ostalog - i na činjenicu da ne funkcionišu državne institucije koje bi trebalo da se bave valorizacijom i zaštitom recentnog graditeljskog nasljeđa - što se u prvom redu odnosi na Ministarstvo kulture i pripadajuće mu institucije - kao i na podgorički Arhitektonski fakultet.

Potsjetiću vas da je 12. decembra 2011. godine, u bivšoj bašti bivšeg Hotela Crna Gora - postavljen kamen temeljac budućeg Hotela Hilton Podgorica Montenegro - što je podrazumijevalo da će stari hotel biti podvrgnut radikalnom građevinskom zahvatu, u cilju njegovog upodobljenja visokim standardima pomenutog hotelskog lanca.

Tada je lako bilo naslutiti što se sprema.

Nepuna četiri mjeseca nakon postavljanja kamena temeljca, 6. aprila 2012. godine - na Cetinju je održan okrugli sto na temu "Zaštita arhitekture XX vijeka" - koji je organizovalo Ministarstvo kulture u saradnji sa NVO Expeditio.

Pala su grandiozna obećanja tom prilikom:

Jedan od zaključaka okruglog stola (iz 2012) je bio da se "preduzmu sve mjere i aktivnosti na zaštiti od devastacije" - najugroženijeg, a ujedno i najreprezentativnijeg spomenika arhitekture XX vijeka na tlu Crne Gore - Hotela Crna Gora

"Ministarstvo kulture je, cijeneći značaj arhitekture XX vijeka na teritoriji Crne Gore i bojazan od njenog nestajanja, kroz Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2012. godinu, koji je usvojila Vlada Crne Gore na sjednici od 29. decembra 2011. godine, predvidjelo pokretanje postupka njene zaštite. Aktivnosti na zaštiti arhitekture XX vijeka, čiji je realizator Uprava za zaštitu kulturnih dobara, podrazumijevaju angažovanje i uključivanje velikog broja stručnog kadra, organizovanje radionice, sprovođenje kompleksnog istraživačkog rada, izradu elaborata o utvrđivanju kulturne vrijednosti i da se, u konačnom, za sve objekte, za koje se utvrdi da posjeduju kulturnu vrijednost, donesu rješenja o sticanju statusa kulturno dobro".

Na stranu to što su učesnici okruglog stola iskazali "posebnu zabrinutost" nad mogućim rušenjem "pojedinih izuzetno značajnih arhitektonskih djela XX vijeka". U to ime, jedan od zaključaka okruglog stola je bio da se "preduzmu sve mjere i aktivnosti na zaštiti od devastacije" - najugroženijeg, a ujedno i najreprezentativnijeg spomenika arhitekture XX vijeka na tlu Crne Gore - Hotela Crna Gora.

Ako ovo imamo u vidu, ne bismo mogli reći da nije "postojala svijest" o opasnosti koja prijeti najznačajnijem ostvarenju arhitekte Vujadina Popovića - njegovom remek-djelu.

Ružica Ivanović, koja je u vrijeme održavanja okruglog stola bila direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara, navela je sljedeće u okviru jednog intervjua koji sam uspio da iskopam na Netu:

"Zakonom o zaštiti kulturnih dobara propisano je da je zaštita kulturnih dobara od javnog interesa, da država obezbjeđuje zaštitu i očuvanje svih kulturnih dobara koja se nalaze na njenoj teritoriji, kao i da se stara o zaštiti dobara koja se nalaze u inostranstvu, ako su od značaja za istoriju ili kulturu Crne Gore".

Pazite, sad je važno:

"Takođe, vlasnici i držaoci kulturnih dobara, uključujući i vjerske zajednice", nastavlja gospođa Ivanović, "dužni su čuvati, poštovati, redovno održavati i pravilno koristiti kulturno dobro koje posjeduju. Takođe, dužni su blagovremeno sprovoditi propisane mjere zaštite. Nesavjesnih vlasnika i držaoca kulturnih dobara u Crnoj Gori ima među svim nosiocima prava svojine i držaocima, odnosno nesavjestan odnos prema kulturnom dobru prisutan je kako kod pravnih i fizičkih lica tako i kod vjerskih zajednica".

Da je, kojim slučajem, Hotel Crna Gora stavljen pod okrilje države po ubrzanoj proceduri, tj. na vrijeme - u aprilu prošle godine, na primjer, tada je bilo pravo vrijeme da se zakonom zaštiti hotel - njegov vlasnik, a ujedno i vlasnik Normal Company, građevinske kompanije koja danas nesmetano operiše nad njih - našao bi se u čudu.

Ili ne bi - ipak je ovdje riječ o Crnoj Gori, državi u kojoj je svašta moguće - i gdje postoje tzv. "razvojni imperativi", koji su na prvom mjestu. Ako se desi da se nekakav stari hotel, ili bilo kakva druga prepreka - ispriječi na putu razvoja - prepreka se eliminiše - po ubrzanoj proceduri.

Gospođa Ivanović kaže i ovo:

"Uprava za zaštitu kulturnih dobara, kao nadležni organ za valorizaciju navedene arhitekture (XX vijeka - op.a.), je, zbog značaja i uloge Arhitektonskog fakulteta, njegovih stručnjaka i profesora, koji radom doprinose zaštiti i očuvanju kulturne baštine, a posebno prezentaciji arhitektonskih ostvarenja prošloga vijeka, te višegodišnje saradnje fakulteta i institucija iz oblasti zaštite kulturne baštine, ocijenila izuzetno značajnim da aktivnosti na utvrđivanju kulturne vrijednosti arhitektonskih djela XX vijeka predvodi Arhitektonski fakultet. Imajući u vidu da je Arhitektonski fakultet prihvatio vodeću ulogu u aktivnostima na valorizaciji arhitektonskog nasljeđa prošlog vijeka, da su Upravi već dostavljene inicijative, od strane pravnih i fizičkih lica, za utvrđivanje kulturne vrijednosti za 54 arhitektonska djela XX vijeka, koje su i prihvaćene, to se može očekivati da, u nekoliko narednih mjeseci, status kulturnog dobra dobiju i arhitektonska djela iz nedavne prošlosti".

Ako znamo da je intervju objavljen 1. septembra prošle godine - u tih "nekoliko narednih mjeseci" se mnogo toga moglo učiniti - ali ništa nije učinjeno - baš ništa, nažalost.

Arhitektonskom fakultetu u Podgorici je, dakle, pripala čast da mahne barjakom i povede kolo - naime, fakultet je od države dobio sredstva za naučnoistraživački projekat naslovljen "Kulturno nasljeđe - arhitektura XX vijeka u Crnoj Gori" - iza kojega stoji mala ali odabrana ekipa: Rifat Alihodžić, Slavica Stamatović, Kosara Kujundžić i Vladimir Bojković - a na čelu ekipe je Vladimir Mako, bivši dekan Arhitektonskog fakulteta u Beogradu.

Nisam primijetio da se bilo ko iz te ekipe oglasio u javnosti nakon rušenja Hotela Crna Gora - niti sam uspio da saznam u kojoj fazi se trenutno nalazi pomenuti projekat. Nije mi jasno ni čime bi trebalo da rezultira taj projekat.

Oglasio se Goran Radović, bivši dekan Arhitektonskog fakulteta u Podgorici. Uvaženi pedagog i pregalac je "naglasio" da je greška što se ranije nije ušlo u popisivanje i valorizaciju arhitekture XX vijeka - i dodao da rušenje Hotela Crna Gora - može da inicira tu akciju.

Molim?!

"Ovo nam je upozorenje", kaže Radović, "da najznačajnija djela arhitekture XX vijeka zaštitimo i da se o njima brine. U suprotnom sve češće će se dešavati ovakve situacije i doći ćemo do toga da možemo da izbrišemo kompletnu arhitekturu XX. vijeka. U Crnoj Gori imamo oko 50 vrijednih djela arhitekture XX vijeka".

Molim?!

"Pravio sam neki popis i mislim da treba analizirati još nekih 112 objekata", dodaje Radović i zaključuje, u svom neprevaziđenom stilu, da je Hotel Crna Gora mogao da bude uvršten u vrijedna djela arhitekture XX vijeka time što je, kao kultno mjesto, "prerastao ugostiteljsku funkciju".

Znači li ovo da Radović nije u kontaktu sa svojim kolegama koji rade na projektu "Kulturno nasljeđe - arhitektura XX vijeka u Crnoj Gori"? Definitivno mi ništa nije jasno - osim da taj projekat nije daleko odmakao.

U svakom slučaju, sramotno je za državu kada vrlo ozbiljan i složen zadatak prepoznavanja i potvrđivanja vrijednosti pojedinih arhitektonskih ostvarenja recentnijeg datuma nastanka, a samim tim i poštovanja tih vrijednosti - padne na nejaka pleća samo jednog čovjeka. Ispade da se vlasnik Hotela Crna Gora, a ujedno i čelni čovjek Normal Company - jedini bavio valorizacijom podgoričke graditeljske ikone - a znamo i kako je presudio.

Znam, pogriješio je čovjek - i spreman je, navodno, da ispravi svoju grešku...

( Borislav Vukićević )