Stav
Ovo nema nigdje u svijetu
Nijedan karatista u svijetu nema nacionalnu penziju izuzev crnogorskih. Slično je i sa našim dičnim parlamentarcima. Mi smo potomci crnogorskih glavara koji u vidaru lutalici prije tri vijeka „prepoznaše“, ni manje ni više nego, ruskog cara
Prije pet godina sam počeo pisati kolumne u Vijestima sa ciljem da, pišući o netalentovanim šaljivdžijama iz svijeta politike, skromno doprinesem prepoznavanju žalosnih mjerila vrijednosti koje je posljednjih decenija iznjedrila ova, po običan narod, nesrećna družina. I vlast i opozicija imaju skoro podjednak, svako na svoj način, udio u masakriranju civilizacijskih normi u našoj zemlji.
Poslije tri godine mog upornog pisanja o smijuriji zvanoj karatisti nacionalni penzioneri, iz zakona o sportu izbrisana je ta mogućnost, jer karate nije olimpijski sport. Uporedo sa tom temom pisao sam i o mnogostruko većoj sramoti koju su, kao braća rođena, potpisali pozicioni i opozicioni predstavnici naroda u parlamentu. Radi se o samočašćavanju narodnih tribuna nacionalnim penzijama od 1.500 eura.
Skoro jedni te isti ljudi skakuću pred našim očima decenijama, traljavo nas pokušavaju uvjeriti da su u svađi, ali kad je na red došao zakon po kome poslije dva mandata u Skupštini bilo koji od ovih “kolosa“ civilizacije dobija 1.500 eura nacionalne penzije, skočiše sa obadvije ruke gore da pozdrave tu bruku bez presedana.
Ustavni sud je neustavnim proglasio ovaj zakon, ali se dovitljivi politički momčići dosjetiše genijalno da taj zakon važi za one koji su već pobrali lovorike herojske (samo njih stotinu x 1.500 eura mjesečno), a za buduće poslanike neće važiti. Tako je bilo i sa karatistima.
Prošlim tekstom "Privatni zakon" sam obradio događaj „sastali se bivši drugoligaški fudbaler Brajan Nenezić u statusu tasta i gospodin Goran Sito Rakočević u statusu zeta, pa ovaj da pokaže kolika je zvjerka u Crnoj Gori, navodno, odluči da časti dragog tasta nacionalnom penzijom od 1.000 eura“.
Nijesu, izgleda, tražili nikakav stav Crnogorskog olimpijskog komiteta, što su po zakonu morali učiniti. Vjerovatno su znali da neće dobiti zeleno svjetlo za svoj komični naum, pa se izgleda uz podršku ljudi iz ministarstva sporta, gdje zet ima više simpatizera, tast okitio titulom heroja sporta, uz koju “ide” i nacionalna penzija od 1.000 eura.
Predlažem nadležnim organima pravne države da eventualne potpisnike zakona kojim je darovan tast uticajnog zeta, privedu ka poznaniju prava i upitaju ko ih je ubijedio ili primorao da potpisuju budalaštine. U svakoj narednoj kolumni, bez obzira na temu iste, nekoliko redova odvojiću za poziv nadređenom tužiocu da ovakav bezobrazluk rasvijetli, jer vrijeđa zdravi razum.
Da se u tastovo penzionisanje nije umiješao gospodin Rakočević, bivši drugoligaški fudbaler Nenezić ne bi ni konkurisao za orden narodnog heroja, jer je svakome jasno da je to smiješno. Ili je proradila institucija „Milov kum“ i tastu je servirano 1.000 eura svakog mjeseca na poklon? Gospodin Đukanović, u to sam siguran, sa ovom komedijom ima veze kao sa putovanjem svemirskog broda na Mjesec. Nije čovjek kriv što je nekog upoznao u životu i što ga je taj zvao za kuma, ali bih volio da reaguje na ovaj tekst, obuzda kumovo nabujalo samopouzdanje bez realnog pokrića i tako da prostora plašljivim tužiocima da ovo komedijašenje sa nacionalnom penzijom ispita po zakonu.
Pročitah divne komentare mog prošlog teksta, u stilu, Vujičić nije bio bokser nego sparing partner, on nema pravo na nacionalnu penziju, a sve članke piše ne bi li je dobio.
Samo nekoliko redaka iznad prostora za komentare o mom tekstu postoje dva članka o dočeku u Hamburgu gdje sam putovao u novembru prošle godine po pozivu Vladimira Klička i o prijemu koji sam doživio poslije meča od braće Kličko.
Za Crnu Goru su ti tekstovi prejaki, ali oni pokazuju koliko me Vladimir Kličko cijenio kao boksera i pozvao da se pojavim u njegovom 27. meču, a i danas me poštuje i podržava.
Profesionalni boks nije olimpijski sport, pa ni Majk Tajson nema pravo na nacionalnu sportsku penziju, a kamoli Zoran Vujičić. Ja sam zadovoljan sportskom invalidninom od 243 eura, koju bih imao svuda u razvijenom svijetu i nastaviću da pišem o romantičnoj pažnji zeta Rakočevića prema tastu Neneziću, sve dok mu penziju ne bude isplaćivao gospodin Rakočević sa svog žiro-računa. To bi bio viteški potez zeta. Ukoliko postoji i P od pravne države ona po ovom pitanju može reagovati samo na jedan način, a to je da ispita i oduzme (ako je ima) nacionalnu penziju njegovom tastu, jer takvu niko u svijetu nema.
Nijedan karatista u svijetu nema nacionalnu penziju izuzev crnogorskih. Slično je i sa našim dičnim parlamentarcima. Mi smo potomci crnogorskih glavara koji u vidaru lutalici prije tri vijeka „prepoznaše“, ni manje ni više nego, ruskog cara.
Tri gluposti, neviđene u svijetu, koje navedoh u prošlim rečenicama su, po meni, posljedica genskog nasljeđa. Ponavljanje ovakvih događaja kroz vjekove pokazuje da ništa nije slučajno.
Neka Bog Stvoritelj Svemira pomogne ovoj zemlji.
( Zoran Vujičić )