Izložba radova Boba Slovinića: Ikarova mreža strahova i sumnji
U katalogu izložbe Miranović je zapisala da Slovinić decenijama nije promijenio suštinu svog gledanja svijeta
Ugledni crnogorski slikar i likovni kritičar Slobodan Slovinić predstavio je preksinoć Baranima 32 rada iz svojih ciklusa "Le corps" i "Mediteranske strukture".
Izložbu u galeriji "Velimir A. Leković", koju su organizovali Centar savremene umjetnosti Crne Gore i JP Kulturni centar Bar posjetio je veliki broj poklonika likovne umjetnosti kojima je Slovinić izložio svoja ulja na platnu, na kojima dominiraju čovjek i crnogorski pejzaž.
”Lice svijeta se baš u onome što je najnovije nikada ne mijenja, to najnovije u svim stvarima uvijek ostaje isto. Kao vješt arhitekt Slovinić u decenijskim ciklusima, kako ističe istoričarka likovne umjetnosti Anastazija Miranović, gradi svoje svijetove i hvata čovjeka u grču, letu, skoku...
“Lovi ga Ikarovom mrežom strepnji, strahova, sumnji, otkrivajući nam njegovo sužanjstvo u kosmičkom prostranstvu. Skulpturalna, bezglava tijela upravo sugerišu to ropstvo u svijetu iz kojeg kao da nema izlaza. Uprkos svemu tome, Slovinićev čovjek stremi ka visini, letu onom duhovnom prostranstvu, uprkos materijalnim stegama”, rekao je otvarajući izložbu novi upravnik galerije mr Milun Lutovac.
U katalogu izložbe Miranović je zapisala da Slovinić decenijama nije promijenio suštinu svog gledanja svijeta i koncept poimanja čovjekovog mjesta i poretka u efemernom bitisanju, u kojima još uvijek krhko biće u snažnom tijelu teži visinama, osvajanju novih prostranstava.
“Ciklus u trajanju, „Le corps“, kako kaže umjetnik, veliki je i zamašni projekat i biće potrebno zaista puno vremena da se u potpunosti realizuje. Na tragu predstavljenih radova iz ovog ciklusa od 1988. do danas, hronološki pratimo prepoznatljivi nervaturni diskurs Slobodana Slovinića. Tijelo/tjelesno, kao dominanta suštinski je punktum univerzuma i Slovinićevog stvaralaštva. Tijelo/tjelesno kao čovjekova spoljašnost, koja prikriva i/ili otkriva nutrinu, ali i tijelo kao kosmička čestica, kao simbol kretanja/promjena, kao konstruktivno-dekonnstruktivni, gradivni i razgradivi element postojanja”, istakla je Miranović.
Prema njenim riječima, Slovinića ne interesuje tijelo kao lična priča, “koju on svakako priča svojim djelom, iznoseći nam svoj stav o čovjeku i svijetu u kojem obitava”. Slobodan Slovinić je zapitan nad čovječanstvom, njegova pitanja su suštinska i opšta, satkana u gusti koagul značenja.
Slovinić je diplomirao 1966. godine na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beogradu, član je ULUCG i ULUPUCG, dobitnik više međunarodnih i domaćih priznanja i učesnik brojnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Osim slikarstvom, bavi se enterijerom i dizajnom. Piše likovne kritike za Nezavisni dnevnik “Vijesti”. Izložba u Baru je u postavci do 18. septembra.
Egistencijalno stanje konflikta
“Tijelo, kao anatomski fakt, gotovo savršeno u svojoj fizičkoj snazi, i krhko, u svojoj unutarnjoj slabosti, služi umjetniku da ukaže na neminovnost ljudskog propadanja i razgradnje u tjelesnom, na uzvišenost i vječnost u duhovnom, kosmičkom, beskonačnom jedinstvu, i značaju malih, naizgled nevažnih djelova za opstanak cjeline.
Umjetnik želi da demistifikuje, da nas oslobodi od obmane čula efemernog života, kroz nezemaljsko bitisanje koje stoji iza svega. Površina slike postaje „povlašćeno mjesto“ filozofskog, metafizičkog predstavljanja egzistencijalnog konfliktnog stanja”, zapisala je Miranović o djelima Slobodana Slovinića.
( Slobodan Slovinić )