Budi džek

Naš voljeni i uvaženi, ti za nas nijesi puka statistika ili broj iako si vjerovatno, prije nego što si se zaputio u našu zemlju na ljetovanje, negdje pročitao kako svakog petka, već skoro 20 godina, imamo više turista u rasponu od jedan do pedeset procenata u odnosu na isti dan lani. Ali nemoj da te to uzbuđuje jer statistika nije egzaktna, mada bi matematičari prostim množenjem i sabiranjem, došli do zanimljive cifre koja bi morala da zainteresuje naučnIke i svemirsku agenciju NASA...

Kada dođeš ispred naše granice, vjerovatno ćeš naići na kolone vozila. Ne daj da te to obeshrabri i promisli logično- nijesi ti kriv za gužvu, nego oni ispred tebe. Kao da ih je neko vukao za rukav da dođu u cik zore. Zato su oni adresa za stilizovane i sočne psovke koje ćeš izgovoriti u bradu ili ih viknuti u sebi jer ne bi bilo zgodno da te čuje onaj u koloni iza tebe. Naša država je uradila sve da se Ti i na granici osjećaš relaksirano ali za proširenje postojećih ili otvaranje novih prelaza, sada nema potrebe jer statistika na nacionalnom nivou kaže da je gostiju tek par procenata više nego u lanjski petak. Zato, ne daj se Stranče, samo naprijed...

Kada se već dokopaš zemlje gdje te čeka obećano parče sunčanog svoda, možda ćeš nabasati na par bagera, kamiona i tonu prašine. Tada moraš da budeš razuman jer si došao u državu koja beskompromsno funkcioniše- radi i onda kad je i sama sebi zabranila da radi. Ne znam kako se to u tvojoj zemlji zove ali naš narod to sve nekako poveže sa pozorištem. Ne sa onim Domanovićevim- on je pozorište imao u palanci, nego sa onim Đuze Stojiljkovića. A nas stalno uče kako je naša država u stvari, naša kuća. No, to te zasad ne zanima, idemo dalje...

Eventualne rupe na putu i kompjuterske neviđelice poput „ležećih policajaca“ ne smiju da te zavaraju ili ne daj bože, unervoze. Sada moraš da misliš pozitivno- to je dio naše svakodnevnice i mi ne umijemo bez toga. Logično je da država vodi najviše računa o interesima svojih građana pa tek onda o strancima i turistima. Vjerujem da se u tvojoj zemlji to zove patriotizam. Mi smo taj termin pogubili negdje tokom tranzita pa sad gledamo ono što smo tražili. Ti se ne osvrći, nego požuri, čekamo te...

Tražeći svoj putokaz, vidjećeš milion reklama pored puta. Na bilbordima, kako im tepamo jer tako gordo i strano zvuči, vidjećeš i glatka, nasmijana i napuderisana lica. Odvući će ti pažnju jer ćeš pomisliti da su to reklame za domaću pršutu, kozji sir, cicvaru, vareniku ili koka kolu. Ne dragi Stranče, to su naši političari i oni su tu zbog nas a ne zbog vas. Iako su izbori davno uvezani, oni su tu da nas uvijek podsjete zašto imamo kolone, pozorišta, rupe i prašinu. Ali to su naše slatke muke, zato ne gledaj naokolo i ne skreći...

Ako naletiš na krdo krava na putu, budi srećan jer ćeš znati da nijesi zalutao i da te nije nikakva abrakadabra magija obrela u indijsku državu Karnataka. Krava za nas nije sveta žiivotiinja, daleko od toga- mi je redovno privedemo zbog sabraćajnog prekršaja a ako se vlasnik ne javi u razumnom roku, jednostavno nahranimo zatvorenike. Možda je malo skaredno zar ne ali nas je tranzicioni period koji traje već trideset godina, naučio da je to u stvari humano i solidarno. Ali ti si blizu Stranče, zaobiđi krdo i kreni...

Možda ćeš se čuditi kada vidiš koliko se objekata gradi duž magistrale ali ne brini, i mi se čudimo. Jasno je samo onima što grade i ovima što im brane. Jer ovi što brane tuže one koji grade a onda se oni koji grade, brane od ovih što im brane. Uglavnom, tako je od nekog vakta, jedni grade a drugi primaju platu što trzaju na njih. Na kraju, i to mora neko. Znamo samo da ovi što brane ne smiju svakom da brane. Njih nije puno, mislimo na ove prve. U svakom slučaju, budi još malo pozitivan- kad i kako bi se država izgradila da nije tako. Zato naprijed, do prvog slobodnog parkinga...

I konačno, dobrodošao Stranče, važno je da si stigao- parking se kao i u svim uređenim državama civilizovanog svijeta plaća i kod nas. Besplatno ti je samo tamo gdje si odsjeo. Ako u gradu nema slobodnog parkirališta, valjda si već naučio lekciju da si za to kriv ti jer nijesi došao u cik zore. Ulaz na elitna kupališta se plaća, na pojedinim je zabranjen a na Adu možeš ući samo go ili preko Bojane. Savjetujemo ti da na ostalim kupalištima koristiš plažni mobilijar jer se on plaća. Nijesi valjda došao na odmor bez para, ne brukaj ni sebe ni nas. Molimo te da na plažnim barovima budeš učitiv i ne cijediš expresso ili makijato po dva sata čitajući žutu štampu, nego budi džek pa naruči dupli Džek, Džoni, ili hladno Nikšićko. Časti osoblje po piće, to je red. Ne džangrizaj nam zbog cijena ili ako ti nijesmo vratili cijeli kusur, budi džek. Ne žali se na uslugu da se mi ne bi požalili. Ne zanovijetaj nam ako vraćajući se sa plaže, opet upadneš u kakvu kolonu i gužvu, možda ti je to sudbina. Kupaj se samo kad je istaknuta zelena zastava da nam ne slivaju stravu zbog tebe. Ne koristi klima uređaj ako ti je vruće, nijesi došao na zimovanje. Ne uključuj bojler, tuširaj se hladnom vodom ali da šlog ne nađe i tebe i nas, prvo po rukama i nogama. Ne pridikuj što ti komarci piju krv- ako već moraju nekom, bolje tebi nego nama. Jednostavno se opusti i uživaj, zatto si tu... Ćamil Sijarić u „Bihorcima“ nije otjerao hadžiju iz Rašlji zbog toga što se niko u selu nije molio bogu. Ostavio ga je tu da mu u sjajnoj priči, svjedoči o turbulentnim vremenima i posebnostima naroda.

Mi se molimo Stranče, baš redovno a kada su izbori vrlo često na sat. I mi bi tebe Stranče ostavili da svjedočiš o našoj blistavoj sadašnjosti i da na miru analiziraš naš epski mentalitet ali si platio samo za deset dana. Nemamo ni vremena da pišemo romane a osim toga, Halimača je za hadžiju imao praznu sobu koju nije koristio. Mi takvih soba nemamo. Zato ti hvala Stranče što si došao, što si doprinio stabilnosti rasta našeg društvenog bruto proizvoda i što ćemo zahvaljujući tebi i ovog petka imati više gostiju nego prošle godine u isto vrijeme. Tvoja vjera, istrajnost i entuzijazam, ganuli su nas do poslednje suze. Sad i sam znaš kako bez stresa da se vratiš pa nam dođi opet.

Oprosti nam što nemamo više vremena, na granici su kolone stranaca...

( Samir Adrović )