PzP: Nema odgovornih za loše stanje kulturnog nasljeđa

Za loše stanje kulturnog nasljeđa nijesu dominantno krivi zastarjeli pravni i institucionalni okvir već sprovođenje pravnih propisa, nedostatak kadrovskog potencijala, slaba funkcionalna organizacija unutar i između državnih organa i nepostojanje sistema odgovornosti, smatraju u Pokretu za promjene. Koordinatorka stručnog tima te partije za kulturu, istoričarka umjetnosti Tijana Samardžić, kazala je da nepromijenjeno stanje ugroženih kulturnih dobara i nepoštovanje rokova propisanih za realizaciju zakonskih obaveza ukazuju da se može ponoviti “negativno iskustvo kao sa primjenom ranijih zakona”. “Nakon tri godine od primjene seta zakona iz oblasti kulturne baštine pokazalo se da za loše stanje kulturnog nasljeđa nijesu dominantno krivi zastareli pravni i institucionalni okvir, već kako smo tvrdili i prilikom usvajanja zakona nedosljedno sprovođenje pravnih propisa, nedostatak kadrovskog potencijala koji reformu u ovoj oblasti može učiniti održivom”, navodi se u saopštenju. Za loše stanje kulturnog nasljeđa ona je navela i slabu funkcionalnu organizaciju unutar i između državnih organa i ustanova, nepostojanje sistema odgovornosti za neučinjeno, “i sve izraženiji kriterijum u izboru rukovodećih kadrova primarno na osnovu servilnosti, a ne znanja”.

Za loše stanje kulturnog nasljeđa, Samardžić je navela i slabu funkcionalnu organizaciju unutar i između državnih organa i ustanova

“Uprkos svim problemima, sa postupkom (re)valorizacije u Upravi se započelo na proljeće 2012. godine, kada su u skladu sa pravnim propisima formirana stručna tijela za revalorizaciju kulturnih dobara i valorizaciju dobara za koje su od stupanja na snagu novog zakona prispjele inicijative. Posao je povjeren stručnjacima, koji su suštinski i formalno ispunjavali uslove za realizaciju zadatka”, navodi se u saopštenju. Samardžić je ukazala da je projektom obuhvaćeno i 582 spomen-obilježja koja su prije više od 50 godina upisana u Centralni registar. “Zahvaljujući činjenici što državni organi od 1971. godine selektivno primjenjuju zakone o spomen-obilježjima, a prioritetno iz razloga što se sa donošenjem Pravilnika o registru spomen-obilježja kasnilo pet godina, ovi objekti su formalno novim zakonom ponovo dobili status kulturnog dobra”, pojasnila je ona. Samardžić smatra da podatak da se u okviru postupka revalorizacije za skoro 400 spomen-ploča preispituju kulturne vrijednosti, navodi na zaključak da se nepotrebno troši vrijeme i novac. Prema njenim riječima, izvjesno je da će na taj način Ministarstvo kulture dobiti obiman materijal za Izvještaj o stanju spomen-obilježja koji treba da pripremi za četvrti kvartal ove godine. “Ne uvažavajući duh i smisao zakona, Vlada je u julu prošle godine zadužila Upravu da upiše u Registar kulturna dobra iz člana 142. U slučaju da je Uprava bez ispunjavanja elemenata pravnog osnova postupila po nalogu Vlade izigran je zakon, koji je u potpunosti jasan: u Registar mogu biti upisana dobra ili kulturna dobra kroz institute prethodne zaštite ili utvrđivanja statusa kulturno dobro”, kazala je Samardžić. Ona je navela da se status kulturnog dobra ostvaruje donošenjem upravnog akta, nakon što se naučnom valorizacijom utvrde ili preispitaju njegova svojstva, što podrazumijeva za nepokretne objekte i cjeline određivanje granica zaštićene okoline i druge uslove propisane zakonom. “Jasno je, ako se ne prekine sa stihijskim načinom rada, nastaviće se urušavanje institucija zaštite. Pred državnim organima je zadatak da angažovanjem iskusnih stručnjaka profesionalno osposobi nove generacije kako bi se povratio dignitet i dostojanstvo službe zaštite”, rekla je Samardžić. Ona smatra da je potrebno, u atmosferi otvorenog dijaloga, locirati suštinske probleme, postaviti realne ciljeve i krenuti u rješavanje prioritetnih zadataka. “U protivnom, postoji opasnost od nestajanja službe zaštite kulturnih dobara, zadužene za očuvanje esencijalno bitnog segmenta državnog identiteta i ekonomskog potencijala zemlje”, zaključila je Samardžić.

( Mina )