I da je san previše je: Porodica Kuč dobija krov nad glavom

„Mislila sam da se više neću dići iz postelje u kojoj sam mjesecima ležala. A onda sam u subotu vidjela kako se postavlja krov na kući siročadi mog pokojnog sina. To me je ozdravilo, dobila sam neku neopisivu snagu, ustala i popela se uz brdo, koje godinama zbog starosti nijesam mogla prepješačiti, da izbliza vidim to čudo u koje još ne mogu da vjerujem“, rekla je sedamdesetpetogodišnja Bahta Kuč iz rožajskog sela Grahovo.

Sina Šemsa je izgubila prije godinu dana. Iza njega su ostali supruga Tima i dvoje djece od pet godina i 18 mjeseci koji su življeli u neuslovnoj drvenoj baraci, u manje od devet kvadrata. Nijesu imali vodu ni struju i koristili su vanjski wc.

Trošna brvnara Time Kuč neće izdržati zimu >>>

O njihovim mukama “Vijesti” su pisale prošle sedmice, a nakon toga Timu su obišli iz lokalne uprave i obećali pomoć koja je stigla u rekordnom roku.

Timu je sa saradnicima obišao lično predsjednik Opštine Nusret Kalač. Dan nakon te posjete stigao je materijal za novi dom Kuča i oko 30 volontera lokalne uprave koji su skupa sa majstorima nekoliko dana radili na izgradnji kuće.

Tima sa djecom pred brvnarom u kojoj je živjela, Foto: Aida Skorupan

Tima se prošle sedmice žalila da se plaši da dotrajali krov na brvnari neće izdržati narednu zimu.

“Plašim se njene oštrine, jer kroz daske puše. Nemoguće je zagrijati, pa strahujem za zdravlje djece. Meni su samo oni ostali“, rekla je prošle sedmice, dva dana prije nego što su je obišli iz lokalne uprave i obećali da će njoj i djeci pomoći da riješi stambeno pitanje.

„Da sam sanjala, pa je previše. Školovani i situirani ljudi došli su mojim sirotanima na mobu. Sigurna sam da sebi plaćaju radnike, a ovdje su zasukali rukave. To bi mogao samo najrođeniji, brat ili sin. Moje ruke su danima dignute ka nebu, zbog ove dobrote i plemenitosti prvog čovjeka Rožaja, molim za njegovo zdravlje i sreću, kao i svih ovih ljudi koji nam pomažu“, rekla je Bahta.

Tima je ostala bez glave porodice, jedinog oslonca i sigurnosti, njena djeca bez roditelja koji je mogao da im obezbijedi bolju budućnost.

„Najcrnji trenutak u životu mi je bio kada su javili da je Šemso poginuo. Mislila sam da neću moći dalje, ali sam zbog djece skupila svu preostalu snagu i nastavila. U predugim noćima sam se jedino molila za njihovo zdravlje i maštala da će nekada dobiti topao i bezbjedan krov nad glavom. Ostvarenje tog sna je izgledalo i nemoguće i predaleko. Inicijativa predsjednika Opštine, kojem ćemo biti zahvalni dok živimo vratila je povjerenje u život, ljude. Nikada neću prestati da blagosiljam sve koji su nam pomogli i stvorili osnovne uslove za život“, rekla je Tima.

Šemsova smrt je teško pala i njegovoj majci.

„Bio mi je najstariji i najmiliji, moja prva radost i najteža rana. Izgradnjom kuće njegovoj djeci kao da su mi polovinu sina oživjeli. Da je među nama i da vidi ovo, sigurna sam da bi ga pogodila kap, čudim se kako i mene ne pogodi od radosti. Da još samo vidim unučad da malo ojačaju, pa ne žalim da umrem“, rekla je Bahta.

Na mobi volonteri iz Opštine

Tima i njena djeca useliće se ovih dana u kuću od polutvrdog materijala koja će imati blizu 70 kvadrata. Postavljena je montažna brvnara uz koju će biti dograđen dio kuće od tvrdog materijala.

Zaposleni u lokalnoj upravi nijesu žalili trud i odazvali se na apele za pomoć u rekordnom roku, Foto: Aida Skorupan

"Djeca će po prvi put u svojoj kući imati wc, vodu, struju, moći da gledaju crtane filmove. Ova kuća nije samo njihov topao dom već je i njihovo srećno djetinjstvo koje je prekinuto očevom smrću, a koje majka sama nikada ne bi mogla da im obezbijedi“, rekla je Bahta koja vjeruje da je ovo što se dešava njenoj snahi jedinstven slučaj u Crnoj Gori.

“Za svako poštovanje je Kalačev napor da pomogne ovoj sirotinji, ali nas je podjednako dirnulo što je na mobu došao ovoliki broj volontera lokalne uprave. Za sličan primjer u našoj državi nijesam čula. U danima kada cijeli grad nije imao struje, Kalač je obezbijedio i agregat kako radovi ne bi stali. Petogodišnja unuka svakog dana pita kada će se useliti u novu kuću. Trčkara po selu i svima se hvali kako će sada imati svoju sobu, ali ne zna kako će je urediti, nema ni televizor ni tepih ni krevet“, rekla je Bahta, ipak srećna njenim unicima više nikada neće biti hladno.

Galerija

( Aida Skorupan )