Aleksej Navaljni, čovjek koji može ugroziti Putina

Crna Gora pojavila se kao tema u obračunu dvaju kandidata na izborima za gradonačelnika Moskve prije dvije sedmice. Ako provjerimo blog kandidata Alekseja Navaljnog, u ruskom originalu ili na engleskom prevodu, vidimo da je, za sada, dileme oko Crne Gore ostavio, i da je sada zauzet pozdravljanjem građana koji se voze u moskovskom metrou.

Sedmicu prije izbora za prvog čovjeka Moskve, mladi Navaljni prikuplja glas po glas. Njegov cilj je plasman u drugi krug lokalnih izbora. On zna, njegov protivkandidat zna, svi znaju da Navaljni ne može pobijediti. Prednost u anketama u korist dosadašnjeg gradonačelnika, Sergeja Sobjanina je nenadoknadiva. Moskva je grad od 11 miliona stanovnika, a najmanje 60 odsto neće glasati za Navaljnog, nego uglavnom za Sobjanina, dok će ostali kandidati uzeti siću.

Na Internetu, na stotine mladih ljudi sjede i čitaju što Navaljni svakog dana objavi protiv Sobjanina i Putina. Sve što je moderno u Rusiji, sve urbano, sve što je srednja klasa, ako ne po novcu, onda po nekoj drugoj karakteristici, sva studentarija, i sve što osjeća iritaciju putinovskim vođenjem države, prati blog Navaljnog

Moskva je Putinu specijalno važna. Prijestolnica ima najmanju stopu nezaposlenosti u Rusiji, dvostruko veći prosjek plata nego ostatak Rusije, četvrta je po bogststvu među ruskim oblastima, i učestvuje u nacionalnom BND-u sa 22 odsto. Biznis se bez prestanka sliva u Moskvu, tolikim tempom da grad hronično pati od manjka poslovnog prostora. Stranci je obožavaju, jer u tom gradu, kako pišu u svojim blogovima, imaju osjećaj da im se diže adrenalin, i da svjedoče pravoj darvinističkoj borbi za uspjeh. Svaki stepenik na putu uspona slave više nego negdje drugdje, znajuda mogu do kraja iživjeti svoju prirodu, da se mogu odati unutrašnjim porivima da gaze prema vrhu, što bi na Zapadu morali obavljati malo pažljivije, barem u čistim cipelama. Ovdje mogu, metaforički govoreći, čizmom otvarati vrata. U Moskvi živi tridesetak ozbiljnih milijardera, a noćni život je nadaleko poznat. Treba nad time vladati.

Tvrdo jezgro pristalica Navaljnog, njih oko 10 hiljada koji su kao neki kult, putuju sa njim i stvarno misle da će on uzeti Moskvu. Kada se lider pojavi oni aplaudiraju i gube se u zanosu vičući "Kolja!Kolja!", ali kada ih pitaju šta to nudi Navaljni, koji je njegov program, odgovaraju nejasno. To je, vidi se, nada, i nepodnošenje Putina, i želja za novim, više nego jasna orijentacija.

Ali, Navaljni mora dobiti što više glasova, jer to znači da će Sobjanin, a moskovski gradonačelnik je Putinova politička transmisija, dobiti manje. I na predsjedničkim izborima, Moksva je lijeno i slabo glasala za Putina. Sad se Navaljni nada da će taj procent dodatno smanjiti.

Na Internetu, na stotine mladih ljudi sjede i čitaju što Navaljni svakog dana objavi protiv Sobjanina i Putina. Sve što je moderno u Rusiji, sve urbano, sve što je srednja klasa, ako ne po novcu, onda po nekoj drugoj karakteristici, sva studentarija, i sve što osjeća iritaciju putinovskim vođenjem države, prati blog Navaljnog. Čak i za nekog ko nema veze s Rusijom, te internetske bilješke su zanimljive, jer je taj Navaljni očigledno našao fantastični model komunikacije. On razgovora normalno, jednostavno, kolokvijalno, niti se ulaguje, niti se obraća s visoka, ne pravi se ni pametan ni glup, ne govori između redaka, nego što je direktnije moguće. On se obraća svojoj publici, a to su njegovi potencijalni glasači, kao sebi ravnima, često bez visokoparnih fraza. Na primjer, kad opisuje kako je ušao u vagon voza podzemne željeznice i podijelio svoje propagandne materijale, zabilježio je samoironično- nisu svi uzeli, ali jedno 70 procenata jeste, dobro im je došlo, imali su nešto za pročitati i ubiti vrijeme.

Objavio je i fotografije kako drži govor pred nevelikom publikom i popratio to komentarom kako će državna televizija opet da objavio kako je Navaljni govorio u prazno i kako mu niko nije došao na miting.

Blog Alekseja Navalnog ipak prati nekoliko miliona ljudi, pa kad je napisao da nikad nije registrovao imovinu i firmu u Crnoj Gori, "toj korumpiranoj zemlji poznatoj po organizovanom kriminalu", to je stvarno nezgodno. Nije bezazleno. Ali, kad čovjek vidi kako se oni međusobno časte, i što Navaljnom prelazi preko usta, “crnogorska epizoda” je mlaka vodica.

Blog Alekseja Navalnog ipak prati nekoliko miliona ljudi, pa kad je napisao da nikad nije registrovao imovinu i firmu u Crnoj Gori, "toj korumpiranoj zemlji poznatoj po organizovanom kriminalu", to je stvarno nezgodno. Nije bezazleno

Na primjer, Navaljni je duboki, neugodni antisemit i pravi ruski šovinist. Navodno je, pišu ozbiljne agencije, nazdravio prvom danu holokausta, Jevreje zove lisicama, a Ukrajince bubašvabama. Antisemitizam u Rusiji je čudovišno ukorijenjen, neobično prihvaćen, kao da se radi o nečem normalnom. Ali, dok mu je to automatski, Ukrajince. Azere, Kavkažane vrijeđa sračunato . Njegova majka je Ukrajinka, i to od Ukrajinaca koji sebe smatraju Ukrajincima, i to je valjda psihološki razlog zašto se dokazuje time da specijalno ponižava taj narod. To je jedan primjer kako Rusija stvarno nije Evropa. Ovdje u zapadnoj Evropi ne smije se ispričati ni vic o Romima, još malo neće ni o plavušama, jer svi zaćute od neprijatnosti, dok na istoku i najnapredniji političari, nade ruske demokratije, nemaju pojma da se to ne radi već dekadama.

Sam Navaljni je ravnodušan kad ga prozovu zbog toga i pravda se da je "iskren", a ko je "iskren i otvoren i ne sakriva ništa, taj je koristan za društvo", veli on.

Istina je i da ga podržavaju i ruski demokratski političari sa kredibitetom, na primjer, Boris Njemcov, šef najprogresivnije i najdemokratskije ruske političke formacije, stranke "Jabloko" i veliki ruski šahista, Gari Kasparov, koji je Jevrejin, i ko zna šta mu prolazi kroz glavu kad čuje Navaljnog dok je mladi političar u elementu. "Mlad je....", "neiskusan je" , "naivan je..." opravdavaju ga stranim novinarima.

Naivan? Navaljni ima 36 godina, ima lijepe plave oči, izgleda još mlađe, ali nije nimalo naivan. Po obrazovanju je pravnik, specijalizovao je ekonomsko područje trgovanja obveznicama i sigurnosnim papirima. Neko vrijeme proveo i na američkim univerzitetima i očigledno se inspirisao idejom otvorenosti i slobode.

Treba mu se priznati da je neustrašiv. Osnovni cilj njegova bloga je raskrinkavanje korupcije. Uz njega je tim koji sakuplja, obrađuje, provjerava podatke i sve objavljuje, veliko malo, od sakrivenih vila i novaca potrošenih na ljubavnice, od jahti i aviona na lizing do ozbiljnih prevara i za ruske širine, one sa naftom i gasom. Normalno, da ga Putin ne voli. Ne voli ga do te mjere da je plasirao kako su Navaljnog finansirali iz inostranstva, što je po ruskom izbornom zakonu zabranjeno, i za to su ga osudili na pet godina zatvora. Ali, pošto je Navaljni uložio žalbu, presuda se odgodila do izvršenja. Optužbe za posjedovanje biznisa u Crnoj Gori samo su se nadovezale na nezakonito finansiranje.

Kad završe izbore, i kad Navaljni izgubi, Putin će ga, ako je suditi po tome kako se inače odnosi prema političkim protivnicima i onima koji su mu antipatični – torpedovati na pet godina u Sibir.

I zato Aleksej Navaljni sada radi kao lud, hrabriji je nego ikada prije, udara glavom u zid – on igra na duge staze. Kako god, iako ga čega pet godina, kad izađe, nastaviće, jer nema kuda drugdje. Nema nazad, mora naprijed. Svi veliki svjetski listovi misle da je Navaljni, ne sad, ali jednog dana, ozbiljna opasnost za Putina.

Ako poživi, vidjećemo da li će politički preživjeti.

Bitka novih i starih medija

Kampanja za prvog čovjeka Moskve je ujedno obračun starih i novih medija. Televizija još uvijek ima strahovit primat, televizija je ta koja informiše javnost. Navaljni stalno piše na blogu kako je izbornom komitetu i televizijama slao pisma u kojima ih upozorava da Sobjanin nije jedini kandidat, i kako postoji i on...

Doduše, ima Navaljni zagarantovanu minutažu, ali to nije ništa prema besplatnoj i stalnoj reklami koju ima njegov jači protivnik.

Navaljni se uzda u to da je Moskva drugačija nego bilo koji drugi grad u Rusiji. Moskovljani su cinični, prevrtljivi, nelojalni, vječni oponenti, ukratko, urban svijet, za kojeg se nikad ne zna na koju će se stranu nagnuti. Na tu kartu igra mladi izazivač. On zna da ne može pobijediti, ali ako uđe u drugi krug, on će politički jako ojačati.

Putin služi kao predizborna reklama

Sergej Sobjanin, jedan od najbližih Putinovih saradnika, igra na dvije ključne karte. Jedna je totalna Putinova podrška. U svemu, Putin se sa Sobjaninom pojavio pred javnošću od jula mjeseca oko 30 puta.

Presjekli su zajednički traku nove moskovske zaobilaznice, otvorili su stadion, otkrili su spomenik nekom pjesniku u jednom od gradskih parkova, TV kamere su ih snimale kako sa zanimanjem razgledaju urbanističke planove za još 50 kilometara podzemne željeznice koju je gradonačelnik obećao izgraditi, a građani - "moskviči" - znaju da to može biti realizovano samo ako Putin odobri itd, itd.

Sobjanin time pokazuje i građanima što je sve napravio u kratkom periodu od 2010, kad je izabran, više ili manje demokratski. Jedan od najuspjelijih Sobjaninovih poteza bio uređenje parka Gorki, centralno smještenog, ali zapuštenog. Sad je tamo sve moderno, cvijeće, klupe, sve čisto, svuda besplatan bežični Internet.

Galerija

( Ines Sabalić )