Siniša Mihajlović o ratu, Arkanu, Međugorju: Proživjeli smo ludilo istorije

''Svi ratovi su odvratni, ali bratoubistvo koje smo proživjeli u bivšoj Jugoslaviji nešto je najgore što se može dogoditi", kazao je Mihajlović

6772 pregleda2 komentar(a)
Siniša Mihajlović, Foto: Luca Bruno

Siniša Mihajlović danas je napunio 50 godina.

"Gazeta delo sport" je, zbog toga, napravila veliki intervju sa legendom Crvene zvezde i srpskog fudbala, a aktuelnim trenerom Bolonje.

Mihajlović je govorio i o fudbalu, ali i o svom privatnom životu, odnosu sa Željkom Ražnatovićem Arkanom, Vukovaru...

''Svi ratovi su odvratni, ali bratoubistvo koje smo proživjeli u bivšoj Jugoslaviji nešto je najgore što se može dogoditi. Prijatelji koji su pucali jedni na druge, slomljene porodice. Vidio sam kako moj narod pati, gradovi su uništeni, svi pobijeni. Moj najbolji prijatelj je uništio moj dom. Moja mama je Hrvatica, otac Srbin. Kada su se preselili iz Vukovara u Beograd, mama je zvala svog brata Ivu i rekla mu da dođe u našu kuću. A moj ujak je rekao 'Što si odvela muža? Ta srpska svinja je trebala ostati tu da ga zakoljemo.' Takva vam je bila tadašnja klima''', rekao je Mihajlović, a prenosi index.hr.

Mihajlović otvoreno govori o odnosu sa Arkanom, ozloglašenim vođom srpskih paravojnih snaga...

"Posvetio sam mu čitulju. Bio mi je prijatelj, bio je vođa navijača Crvene zvezde. Uvijek se ponašao dobro prema nama, igračima iz kluba i reprezentacije. On je čak uhvatio mog ujaka Ivu i spasio ga je. Htjeli su da ga ubiju, ali Arkan nije dao. Nazvao me na telefon odmah. O Arkanu sam pričao puno puta. O tome da sam ga poznavao prije rata, o tome da sam osudio njegove zločine, ali i o tome što je on predstavljao za Srbe u tom trenutku. Bilo je to razarajuće vrijeme za sve. Ovo što ja kažem, isto mogu reći Hrvat ili Bosanac. Proživjeli smo ludilo istorije.''

Ispričao je i anegdotu iz Međugorja...

''Imam snažan karakter. Srbin sam od glave do pete, sa svim vrlinama i manama mog ponosnog naroda. Znam priznati i svoje greške, znam da se izvinim i uvijek sam spreman za dijalog. Smatraju da sam tvrd čovjek. To je istina. I bolje da me ne provociraju. Ali i čovjek s m..... može biti dirnut. Kad sam prvi put došao u Međugorje, plakao sam kao dijete, nisam mogao zaustaviti suze. Osjetio sam se jačim. Više sam bio taj dan čovjek nego ikada u životu", kazao je Mihajlović.

Iz karijere se posebno sjeća utakmice Hrvatska - SR Jugoslavija...

"Bila je to prva utakmica između Hrvatske i Jugoslavije nakon rata. Igrao se revanš u Zagrebu. Te smo večeri izborili plasman na Euro 2000. Završilo je 2:2, a ja sam asistirao za oba gola. Novine u Srbiji dale su mi ocjenu 10", kazao je Mihajlović.