"Dosije K." - žrtvovanje u ime prave istine

“Dosije K.” novo je prozno ostvarenje mađarskog nobelovca Imrea Kertesa. Riječ je o atipičnoj knjizi sjećanja na sopstveni život, ispričanoj u vidu razgovora koji je sa Kertesom vodio njegov urednik Zoltan Hafner tokom 2000. i 2004. godine.

Kertes za ovu knjigu kaže da je “osobena autobiografija, pisana po sopstvenom pravilu”. Kertesov “Dosije K.” preveo je Sava Babić, a izdavač je Laguna. “Dosije K.” je, već i samim naslovom, otvorena aluzija na Kertesov dosije iz Aušvica, u koji je dospio kao četrnaestogodišnji dječak, neka vrsta oporuke u kojoj pisac objašnjava koliko je teško ponijeti biljeg preživjelog, nekoga ko je ostao da bi prenio istinu o ozloglašenom nacističkom logoru.

U ovoj knjizi Kertes oživljava hronologiju izuzetno zanimljivog i na mahove nevjerovatnog života , raspravlja o suštinskim životnim pitanjima, osvjetljavajući mađarsko društvo i tvrdi poslijeratni socijalizam u kome su bivše grofice postajala konobarice, a njegova prva supruga takođe plemenitog porijekla je vozila kamion. Kertes nam govori kako je živjeti pod totalitarnim režimima, koje su to metode preživljavanja i u nacizmu i komunizmu i da se vrijedi žrtvovati u ime prave istine.

Njegova priča iako intimna, više je od neobične životne lekcije, to je i filozofsko razmišljanje o književnom stvaralaštvu, savremenicima, kulturi, istoriji, holokaustu i suštinskim životnim pitanjima. Imre Kertes mađarski književnik, rođen je u Budimpešti 1929. godine.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kao četrnaestogodišnjak deportovan je u nacistički logor Aušvic, a zatim u logor Buhenvald. Po završetku Drugog svjetskog rata, vraća se u Bud i mp e štu gdje radi kao novinar za Vilagošag, od 1948. Godine 1951. dobija otkaz i posvećuje se pisanju i prevođenju, između ostalog prevodi djela Ničea, Horfmanstala, Frojda, Rota, Vit genštajna i Kanetija. Svoje najpoznatije djelo Besudbinstvo, u kojem opisuje iskustvo petnaestogodišnjeg dječaka u koncentracionim logorima Aušvic, Buhenvald i Zajc, započinje 1960. a objavljuje ga tek 1975. godine.

Iako po žanru kvaziautobiografija, ovaj roman, po piščevim riječima, ne sadrži značajnije autobiografske elemente. Po tom romanu snimljen je i istoimeni film 2005. godine u režiji La joša Koltaija. Napisao je djela “B esudbinstvo ”, “Fijasko”, “Kadiš za nerođeno dijete”, “Izviđač”, “Engleska zastava”, “Galiotov dnevnik”, “Drugačijija: hronika metamorfoze”, “Holokaust kao kultura”, “Tren tišine dok vod za strijeljanje ponovo puni puške”, “Progna ni jezik”, “Likvidacija".

( Vujica Ognjenović )