Đorđe Ivanov: Džez je način da budete slobodni

Još su stari filozofi uvidjeli značaj muzike u vaspitanju čovjeka, ali i važnu ulogu muzike u stvaranju/funkcionisanju Države (Platon, Aristotel). Koliko je današnjim državnicima muzika važna u ličnom životu povremeno se može čitati u medijima. Međutim, ne treba zaboraviti da su stvaraoci ondašnje države raspravljali i o kvalitetu muzike, dok je danas malo državnika koji muziku zaista promišljaju i umiju da prepoznaju kvalitet u njoj.

Makedonski predsjednik Đorđe Ivanov pasionirani je ljubitelj muzike, prije svega džeza. Sticajem okolnosti on je nedavno baš u Crnoj Gori, u Kotoru na Don Brankovim danima muzike, ostvario svoj mladalački san. Prisustvovao je džez koncertu jednog od najpoznatijih svjetskih džez trubača Duška Gojkovića i njegovog ansambla Belgrade Summit Octet (Kotor, 10. avgust), a zahvaljujući organizaciji festivala nakon koncerta imao je čast da upozna svog muzičkog idola iz mladosti. Taj koncert bio je i povod da se Ivanov prisjeti svojih mladalačkih dana i otkrivanja džeza u vrijeme kada se o njemu slušalo samo na stranim radijskim stanicama, a do ploča dolazilo preko gastarbajterskih veza.

Velika je čast kada predsjednik jedne države prisustvuje festivalu umjetničke muzike, a posebno ako to prisustvo nije nametnutno državnim interesima i kada nije dio državne politike. Kako Vašu posjetu koncertu Duška Gojkovića i festivalu Don Brankovi dani muzike treba razumjeti?

- Postoji čitava priča u vezi s mojom posjetom koncertu Duška Gojkovića. Već veoma dugo imam želju da se lično sretnem s čovjekom zbog kojeg sam zavolio džez, s muzičarem s naših prostora koji je najdalje stigao u svijetu džeza i koji ne samo što je priznat već je i mnogo cijenjen od strane svojih kolega. Kada mi je sin, koji inače odlično zna za ovu moju davnašnju želju rekao da će Duško Gojković gostovati u Kotoru, odmah sam odlučio da odem na koncert i da se s njim lično upoznam. Tako sam imao mogućnost da ga sretnem, da razgovaram s njim o mojim uspomenama iz mladosti.

Džez je mogućnost da pobjegnete od „šablona“ i da imate svoj pogled na stvari, svoje viđenje onoga što se u džezu zove „standardom“. Kada jednom zavoliš džez muziku, ona postaje saputnik za cijeli život – dio vas, kao što ste i vi dio nje

Imao sam priliku da upoznam čovjeka koji je sarađivao, snimao i družio se s Majlsom Dejvisom, Dizijem Gilespijem, Četom Bejkerom i mnogim drugim vrsnim džez muzičarima. Bila je to prilika da iz prve ruke saznam kakvi su u stvari ljudi bili te legende džeza. Zato će mi ovaj festival ostati kao uspomena i mjesto gdje mi se ostvarila jedna velika želja. Kada ste dijete, kada ste mladi, imate svoje idole, svoje snove i ovo je bila prilika da ostvarim jedan san koji nosim iz mladosti.

Kažete da je džez Vaša mladalačka ljubav. Zašto Vas je baš džez privukao, a ne neki drugi muzički žanr?

- Kao srednjoškolac, kao i većina moje generacije, mnogo sam slušao muziku. Tih sedamdesetih godina prošlog vijeka postojala je zaista bogata muzička produkcija i bilo je mnogo novih muzičkih žanrova.

Obavezna literatura nam je tada bio magazin „Džuboks“, ali i duge noći pokraj radija, tokom kojih smo „lovili“ strane radio-stanice s muzičkim top listama. A ploče s hitovima s top lista koje nisu objavljivane kod nas donosili su nam naši gastarbajteri. Tako smo bili u toku s američkom i evropskom rok scenom, s popularnom disko i fank muzikom, regeom.

A otkud tolika privrženost baš džez trubaču Dušku Gojkoviću, a ne nekom drugom džez umjetniku?

- Jednog leta sam od jednog mog susjeda gastarbajtera dobio ploču na kojoj je pisalo „Swinging Macedonia”. On je ploču kupio misleći da je u pitanju makedonska narodna muzika, no kako se nije razumeo u muziku, ploču je poklonio meni. Na početku je i meni ta muzika bila nešto sasvim novo. To je u stvari bio prvi album Duška Gojkovića, snimljen 1966. godine, inspirisan makedonskim folklorom. I tako, preko Gojkovića upoznao sam i zavoleo džez muziku. Potom sam nabavio druge njegove ploče, pratio sam cijelu njegovu muzičku karijeru. Pročitao sam i njegovu knjigu „Džez je sloboda“ čije sam dijelove često citirao mojim studentima.

Da li se može reći da je džez na neki način uticao i na oblikovanje Vaše ličnosti?

- Vremenom shvatite da džez nije samo muzika, da je on način života. To je u stvari način da budete slobodni, da mislite slobodno, da možete da improvizujete, da nađete harmoniju, melodiju, čitav niz stvari, kao što to rade sami džezeri.

Džez je mogućnost da pobjegnete od „šablona“ i da imate svoj pogled na stvari, svoje viđenje onoga što se u džezu zove „standardom“. Kada jednom zavoliš džez muziku, ona postaje saputnik za cijeli život – dio vas, kao što ste i vi dio nje.

U Vašoj porodici muzika zauzima važno mjesto. Vaš sin svira gitaru, a supruga je muzički obrazovana i umije da svira harmoniku i klavir. Kako izgledaju vaši porodični trenuci kada je muzika ta koja vas okuplja?

- Objedinjuje nas u stvari ljubav prema muzici. Kada se okupimo na porodičnim proslavama i zabavama znamo da damo oduška srcu i duši. Preko muzike slavimo život, preko muzike izražavamo poštovanje prema drugima i tako pronalazimo srodne duše. Kroz muziku možete napraviti kriterijum: šta je vrijedno, šta je evergrin, šta traje večno, a šta je prolazno i brzo se zaboravlja. Ako ste neku pjesmu pjevali u mladosti i dan danas je slušate i pjevate, a i vaša djeca je takođe slušaju i pjevaju, znači da je ona prerasla u trajnu vrijednost.

Interesantno je primijetiti da muziku sagledate kroz njene različite uloge, kroz njenu estetsku, ali i vaspitnu i etičku funkciju.

- Muzika je nešto što obogaćuje dušu. Zamislite kako bi izgledao život čovjeka bez muzike. Muzika nas oplemenjuje i daje smisao životu. Još kao djeci, naši roditelji su nam govorili da pjevamo. Odrasli smo pevajući. Na taj način vi dijelite osjećanja s drugima. Čovek koji pjeva, koji kreira i stvara, nema vremena za loše misli i loša djela.

Džez je uvjek potraga za savršenim zvukom. Kada slušate džez uživo imate ambijent, scenu, bogatstvo svih instrumenata i sve to se sliva u jednu harmoniju

Ovog ljeta put Vas je naveo u Boku i Kotor. Kako je Vaš bio doživljaj Kotora kao turističke destinacije?

- U Kotor sam došao na poziv Vašeg predsjednika i mog dragog prijatelja Filipa Vujanovića. Kotor sam posjetio mnogo puta, ali ovog ljeta sam ga vidio u pravom svjetlu: pun turista, ispunjen kulturnim programima i događanjima. To je ono što želi svako turističko mjesto – ispunjen ljetnji život, mjesto gdje turisti mogu ne samo da ljetuju već i da uživaju u kulturnim događajima. Kotor i njegova okolina ostavljaju vas ponekad bez daha i bez riječi pred svojom ljepotom. Kotor vas tjera da razmišljate na drugačiji način.

Po profesiji ste pravnik i univerzitetski profesor, međutim, ljubav prema muzici odvela Vas je i u konstruktorske, inženjerske vode. Razlog tome je Vaš instančan osjećaj za kvalitet zvuka.

- Džez je uvjek potraga za savršenim zvukom. Kada slušate džez uživo imate ambijent, scenu, bogatstvo svih instrumenata i sve to se sliva u jednu harmoniju. Ali, kada džez slušate kod kuće na radiju, nije moguće doživjeti istu atmosferu. Zato se za džez i klasičnu muziku prave specijalna pojačala koja čine da zvuk bude autentičan kao što je na sceni, kako biste imali taj „živi“ zvuk i u svom domu. U pitanju su izuzetno skupa pojačala koja se prave s visokokvalitetnim lampama. Znajući da ne mogu da skupim toliko mnogo novca da kupim takva pojačala, odlučio sam da ih pravim. Utrošio sam mnogo vremena, tačnije godine na proučavanje i istraživanje, čitanje stručne literature i eksperimentisanje. Poslije svega toga, postao mi je hobi ručno izrađivanje pojačala s lampama za mene i za moje prijatelje. S takvim pojačalima u kući dobijate tzv. zvučni hologram, dobijate dubinu zvuka – nešto što se rijetko postiže s fabričkim pojačalima. Da zaključim, potraga za savršenim zvukom je povezana sa slušanjem džeza i klasične muzike. To je pak povezano s ljubavlju da se stvori uređaj koji reprodukuje savršen zvuk koji je blizu realnog, prirodnog zvuka.

( Boris Marković )