Nina Badrić: Kad sam najsrećnija pišem tužne pjesme

Zahvalna je bila hrvatska pop pjevačica Nina Badrić RTV Nikšić što joj je omogućila da se preksinoć, nakon 20 godina karijere, prvi put pojavi pred nikšićkom publikom. Ali, zahvalno je bilo i oko 1.500 Nikšićana koji su od prve do posljednje pjesme pjevali zajedno sa Ninom, njihali se u “ritmu njene haljine” i ispratili je povicima “Nina mi te volimo”.

Jedan Marko (koji je bio zajedno sa ekipom zaduženom za ozvučenje) je izašao na binu i Nini ponudio hladan čaj, a ona njemu, zauzvrat širok osmijeh i pjesmu.

Iako Nini toaleta nije omogućavala da bude previše razigrana, plijenila je glasom i energijom cijelo vrijeme komunicirajući sa publikom, a njena haljina je, na oduševljenje muškog dijela publike, „plesala“ u ritmu muzike.

“Vidim da su Nikšićani romatični, divni, da prate svoje cure, a zauvijek su me 'kupili' kada sa su počeli horski da pjevaju moju novu pjesmu “Čežnja“, kazala je Nina „Vijestima“ nakon završenog koncerta i fotografisanja sa publikom.

Autorka mnogih svojih kompozicija priznaje da su najtužnije balade nastajale u trenucima kada je bila najsrećnija. Kako reče uz osmijeh, kod nje je sve obratno, pa i to da iz sreće crpi tugu.

“U svakoj pjesmi je veliki dio mene. Dešavalo se da mi tek nakon nekoliko godina od nastanka neke pjesme stvari postanu jasnije, ali i da mi publika odgonetne priče koje sam za njih pisala, ne shvatajući da su one i njima, a ne samo meni, bile u tom trenutku važne. Dešava se da mnogi ljudi cijeli život vežu za tvoje pjesme – sastanke i rastanke, svadbe, rođenje djece i shvate da uz tebe i tvoje pjesme rastu. Muzika je ta koja te poveže sa ljudima, tako da nema smisla raditi muziku koja ne može nikoga taknuti” kaže pjevačica koja ima još dosta neispričanih priča koje čekaju pogodan trenutak da budu objavljene.

Ne želi, kako reče, da nešto čuva samo za sebe, jer sve njene priče su i priče onih koji vole ono što ona radi.

„Ništa mi nije bilo teško u ovom poslu – ni putovanja i pređeni kilometri, imati pa nemati, prazne garderobe, samotan način života, uvijek sama na cesti. Muzika je poziv, dar od boga, i oni koji brzo odustanu nijesu ni željeli da se bave ovim poslom. Njih je interesovala samo slava. Onaj ko ostane, ko ne odustane, pokaže da muzika stvarno poziv za njega. Nikada nijesam odustala – ni kada nijesam bila slavna, ni kada sam bila. Vukla me zavisnost da stanem na binu, kontaktiram sa publikom i preko muzike izrazim ono što osjećam“, kaže pjevačica.

Dobro se sjeća prvog nastupa. Bilo je to, priča, na osrtvu Krk u klubu koji je u to vrijeme bio veoma poznat. Ona tek zakoračila u „muzičke vode“, željna nastupa i dokazivanja, a klub prazan.

„Plakati su bili po cijelom ostrvu, a unutra dva konobara i četiri slučajna turista. Snimila sam svega jednu ili dvije pjesme i niko nije znao za mene. Gazda je rekao da ne moram da pjevam, ali nijesam pristala - latila sam se mikrofona i pjevala kao da je klub bio pun. Poslije 15 godina srela sam momke koji su tamo radili kao konobari. Sa smiješkom su mi rekli da nijesu očekivali da ću tako daleko stići i da pamte da sam pjevala pred samo četvoro ljudi. 'Ma, prava si munjara', rekli su mi tada“, uz osmijeh priča žena uz čije hitove su, poput „Ako kažeš da me ne voliš“, „"Čarobno jutro”, "Da se opet tebi vratim”, "Dodiri od stakla”, "Kosa”, "Moje oči pune ljubavi”, "Nebo”, "Poljubi me”, "Ti ne znaš kako je”, voljeli i vole mnogi .

Za 20 godina bavljenja muzikom Badrić kaže da nije izgubila ništa, a da je dobila mnogo – neprocjenjivo iskustvo i sigurnost

Za 20 godina bavljenja muzikom Badrić kaže da nije izgubila ništa, a da je dobila mnogo – neprocjenjivo iskustvo i sigurnost.

„Sa godinama iskustva postajem sigurnija i kao osoba i kao muzičar jer kada si klinka nesigurna si, bojiš se svega, a svi te gledaju kroz fizički izgled. Sada imam više samopouzdanja, znam šta neću, idem svojim putem pa bilo to pravo ili krivo i slušam intuiciju“, riječi su pjevačice čiji nastup je bio koncertni prvijenac RTV Nikšić.

Pjesme su svačije

Nina Badrić uveliko radi na novim pjesmama i obećava sigl po singl svako nekoliko mjeseci.

„Neće se čekati album nego singl po singl, svakih nekoliko mjeseci izdavaćemo pjesmu po pjesmu i pratiti vrijeme u kome živimo. Možda te pjesme budu ponuđene i samo putem Interneta, a prva će svakako biti ove godine“, kazala je Nina.

Iako se u svakoj pjesmi nalazi i dio nje Nina priznaje da ima dosta kompozicija koje izvode drugi autori, a koje bi voljela da su njene.

„To su pjesme poput 'Tek je 12 sati' od grupe ET, 'Cesarica' Olivera Dragojevića, 'Zašto praviš slona od mene' Dina Dvornika, 'Kao so u moru' Aleksandre Radović, 'Lane moje' Željka Joksimovića... Ima dosta pjesama za koje mislim da su kao pisane za mene i da bi mi baš dobro pasovale. Ali ono što je dobro kod muzike je da sve te pjesme, i moje i drugih pjevača, nijesu naše vlasništvo. To su samo na papiru, jer kad snimiš pjesmu ona je svačija. Šta bih dala da pjevam 'Nokturno' Zdenka Runjića i da mi je 'makar' sto pjesama od onih 600 koje je napisao za Olivera“, kaže Nina.

Rambo i Sergej

Hrvatska pjevačica je dosta dobro upoznata sa crnogorskom scenom, a muzičare koje izdvaja su Rambo Amadeus i Sergrej Ćetković.

Kako kaže, Rambo je kao pojava „lik“, voli njegovu sklonost da na iskren, ali ironičan način, kao “detektiv“, razotkrije stvari koje se trenutno dešavaju, a njegova pjesma koja joj se posebno sviđa je „Karakter“.

„Sergej je izuzetan i kao čovjek i kao muzičar, što je danas rijedak spoj. On je i jedan od najduhovitijih likova koje sam upoznala. Prvu njegovu pjesmu sam čula prije nego što sam ga upoznala. Kompozitorka Aleksandra Milutinović mi je pustila pjesmu 'Prokleta bila' koju je uradila za Sergeja i koju sam poželjela da otpjevam. Rekla mi je da to nije pjesma za ženskog izvođača. Ali, svaka pjesma nađe svog pjevača. Tako 'Da se tebi opet vratim“ nije pisana za mene, a ja sam bila sedmi odabir pjevača za nju. Svi su je odbili, ali izgleda da je ta pjesma tražila mene“, smatra Nina.

Galerija

( Svetlana Mandić )