Njemačko zlato "zarobljeno" u SAD do 2020.

Mnogi vjeruju da su Njemci zatražili povraćaj zlatnih rezervi zbog činjenice da je finansijska elita u SAD odavno poznata po tome da prodaje ono što nije njihovo ili ne postoji

65 pregleda8 komentar(a)
25.08.2013. 15:57h

Kada je BDP najveće evropske privrede u zadnjem kvartalu prošle godine ušao u minus od 0,5% i nakon što su čelnici Njemačke centralne banke (Bundesbank) u više navrata upozoravali na nemogućnost provjere svojih zlatnih rezervi, političari u Berlinu su se zapitali: 'Gdje se u stvari nalazi njemačko zlato?'. Većina njemačkih zlatnih rezervi je "zbog sovjetske prijetnje" decenijama bila sklonjena u Njujorku, Parizu i Londonu, gdje bi trebalo da se nalaziti i danas. Riječ je o 3.400 tona zlata u vrijednosti od otprilike 200 milijardi dolara od čega bi skoro polovina (45%) trebalo da se nalazi u trezorima "Federal Reserve Bank" u Njujorku, 13% u Londonu i 11% u Francuskoj.

Početkom ove godine su se Njemci ozbiljno zabrinuli za svoje zlato i zatražili da se ono vrati u domaće banke. Iako je službena verzija bila "da je Njemačka sada sigurna" i da "finansijsko poslovanje trećeg milenijuma nalaže da ono bude u njemačkim bankama", mnogi vjeruju da su se Njemci na taj korak odlučili zbog puke činjenice da je finansijska elita u Sjedinjenim Državama odavno poznata po tome da prodaje ono što nije njihovo ili ne postoji.

Analitičar Briton Rile tvrdi da je 2012. "Goldmann Sachs" prodavao obveznice čiju je vrijednost garantovao zlatom koje se navodno nalazilo u trezorima. Brojni ugledni analitičari i ekonomisti, kao na primjer Pol Kreg Roberts, tvrdili su da to zlato ne postoji i da su bankari bili sigurni u laku zaradu kalkulišući s njegovom cijenom. U "Goldmann Sachs"-u su špekulisali sa tuđim zlatom jer su računali da je vrlo malo onih koji provjeravaju depozite zlata i traže njegov povraćaj, a još manja je vjerojatnoća da će to svi učiniti istovremeno. Da bi apsurd bio veći, "Goldmann Sachs" je klijentima još i naplaćivao usluge skladištenja zlata kojega nije bilo. Možda je svega toga bio svjestan i pokojni predsjednik Venecuele Ugo Čavez kada je 2011. odlučio da u zemlju vratiti 180 tona zlata ili 85% od ukupne količine koliko se nalazilo van granica Venecuele.

Njemačka ne može da dobije svoje zlato prije 2020. godine

Vratimo se na Njemačku i njihov zahtjev od januaraa ove godine da vrati zlato u domovinu. U "Federal Reserve Bank" u Njujorku su im odgovorili "da se transfer neće moći obaviti prije 2020. godine', prenosi RT(Russia today). I ne samo to, Njemci su u više navrata putovali u Njujork da bi izvršili provjeru zlata i tražili da posjete trezore FED-a, međutim službenici u Njujorku su im uvijek davali isti odgovor: "Iz sigurnosnih razloga i nedostatka prostora to nije moguće!'.

Njemačka je samoinicijativno uputila svoje istražitelje u SAD, ali im je bilo dozvoljeno da uđu samo u predvorje trezora gdje im je pokazano nekoliko komada zlatnih poluga, a nadzor svih njihovih rezervi im nije bio dozvoljen. Nakon što su insistirali i po drugi put, FED im je otvorio jedan od devet trezora i dozvolio im da gledaju zlato, ali im je bilo zabranjeno da ga diraju i kontrolišu, pa su se vratili kući praktično neobavljenog posla, navodi Ncnbc International.

Peter Beringer, osnivač 'Njemačkog udruženja za plemenite metale', tvrdi da je to loš znak.

"Mi već duže vrijeme vršimo pritisak na "Bundesbank" i poslali smo više zahtjeva a isto tako i mnogi drugi. Moramo da znamo zašto ne može da se izvrši provjera naše imovine i zašto se ne izvrši pritisak na centralne banke zemalja koje su naši partneri i prijatelji i to u prvom redu na američku "Federal Reserve Bank". Zašto se to zlato ne može vratiti u Njemačku? Ovdje postoji niz pitanja na koje niko ne želi da daodgovore', tvrdi Peter Beringer.

"Sjedinjene države i FED izdavanjem novih državnih obveznica pokrivaju 60-80% duga savezne države. Takva slobodna prodaja je loša vijest kada je u pitanju američki dug i potvrđuje da nešto nije u redu s dolarom kao zamjenskom valutom. Kina i Indija će do kraja ove godine potrošiti oko 2.300 tona zlata, što predstavlja cjelokupnu godišnju svjetsku proizvodnju"', za RT je izjavio Beringer.

"Federal Reserve Bank"

Najnetransparentnijih institucija na svijetu

"Federal Reserve Bank" je jedna od najnetransparentnijih institucija na svijetu. Godinama skladišti ogromne količine zlata centralnih banaka iz cijelog svijeta i nekada se smatrala za najsigurnije mjesto na planeti, međutim danas je to teško tvrditi.

Već se duže vrijeme s razlogom pretpostvalja da FED ne posjeduje mnogo zlata i da je ono prodato, iznajmljeno ili korišćeno, kao u slučaju "Goldmann Sachs"-a, kao garancija prilikom zaduživanja. Oni najradikalniji tvrde da je zlato koje je većina svjetskih država dala na čuvanje banci u Njujorku nepovratno izgubljeno, ali zbog straha od urušavanja globalne ekonomije se ne poteže pitanje utvrđivanja istine. To niko ne može dokazati, kao ni da je sve u redu, obzirom da pristup depozitima imaju samo službenici FED-a i cijeli im svijet mora vjerovati na riječ.

Ncnbc International je u članku od jula ove godine pokušao da smiriti strasti i objavio vijest 'kako je misterija oko njemačkog zlata riješena', ali opet ne navodi nikakve dokaze, niti da je izvršena provjera, nego vjeruje savjetnici Svjetske Banke, Karen Hudes, koja garantuje njegovo postojanje.

"Fort Knox", poznat kao "najsigurnije mjesto na planeti"

Kompletna kontrola "Fort Knox"-a nije izvršena više od 60 godina

Isti je slučaj i kad je riječ o "Fort Knox"-u u kojem pohranjeno zlato decenijama nije niko vidio. Posljednja provjera i javna posjeta trezorima "Fort Knox"-a je bila davne 1953., odmah nakon stupanja na dužnost predsjednika Dvajta Ejzenhauera. Eksperti koji nisu zaposleni u "Fort Knox"-u nikada nisu dobili dozvolu za provjeru, a oni koji su to učinili provjerili su samo 5% ukupne količine zlata koja se (ili bi se) trebala nalaziti u njegovim trezorima. Dakle, kompletna kontrola "Fort Knox"-a nije izvršen više od 60 godina.

Godine 1974. je šest članova Kongresa, jedan senator i nekoliko novinara dobilo dozvolu za ulazak u "Fort Knox" kako bi se lično uvjerili da li se uskladišteno zlato tamo zaista nalazi. Svi su potvrdili da je zlato u trezorima, ali se svejedno digla bura polemika i to opet iz razloga što im je bilo dopušteno da vide samo jedan dio zlatnih rezervi. Jedan od šestorice kongresmena je u izvještaju napisao 'da su zlatne poluge koje je držao u rukama bile puno lakše nego što je očekivao'.

Ron Pol

U protekle dvije godine su brojni političari u Sjedinjenim Državama koji tvrde 'da postoji mogućnost da se ni u "Fort Knox"-u, ni u FED-u ne nalazi cijela količina, nego samo manji dio zlata zatražili da se uradi popis kompletnih rezervi i da se javno objave rezultati istrage'. FED je bio predmet istrage koju je 2011. pokrenuo kongresmen Ron Pol, ali su oni i ovog puta odlučno odbili bilo kakvu mogućnost fizičke provjere njihovih trezora.

Nema sumnje da je ovo tema koja plijeni pažnju i rađa mnoge teorije zavjere, ali je isto tako izazovna i činjenica da SAD imaju negativan bilans kada je u pitanju količina zlatnih rezervi i nivo zaduženja u zlatu u periodu od 1917-2012. Upravo zbog toga je Ron Pol i tražio transparentnost u poslovanju FED-a, a u intervjuu od prije mjesec dana je upozorio da 'ukoliko SAD nastave s ovom praksom, dolar će skroz izgubiti vrijednost, a cijena zlata će beskonačno rasti'.

Način poslovanja i stvarno stanje u trezorima američkih, ali i britanskih i francuskih banaka, ne interesuje samo Njemačku koja je postala supersila u svakom smislu i usuđuje se da potražuje ono što drugima ne pada na pamet. Tu su i svi potpisnici tzv. "Vašingtonskog ugovora o zlatu", a to su i centralne banke Austrije, Italije, Portugala, Švajcarske, Belgije, Njemačke, Španije, Engleske, Holandije, Irske, Švedske, Finske, Luksemburga i na kraju Evropska centralna banka, američko ministarstvo finansija, MMF i FED. Budući da je Njemcima odgovoreno 'da ne mogu svoje zlato da dobiju prije 2020.', teško je povjerovati da će nekom drugom to poći za rukom. Italija i Holandija su takođe slijedili njemački primjer, ali bezuspješno.

Na kraju svima ostaje nada da su sve priče oko zlata u FED-u i "Fort Knox"-u ipak samo pretpostavke i da će sve proći u najboljem redu. Međutim ukoliko su Ron Pol, kao i mnogi drugi koji upozoravaju na nepravilnosti i nelogičnosti u njihovom poslovanju u pravu, nema previše prostora za optimizam.

Galerija