Ljudsko stopalo ipak nije jedinstveno

Građa i funkcionisanje stopala ljudi i ostalih velikih primata ipak nijesu toliko različiti.

Istraživanje Univerziteta u Liverpulu pokazalo je da mehanizmi funkcionisanja čovečijeg stopala nijesu jedinstveni kako se isprva mislilo.

Trenutna shvatanja evolucije ljudskog hoda zasnivaju se da nalazima koji datiraju iz tridesetih godina dvadesetog vijeka. Prema ovim istraživanjima, ljudska stopala se veoma razlikuju od stopala majmuna, a ovaj zaključak utvrđen je na osnovu razvoja tabana na sredini stopala, kao i pretpostavljene tvrde spoljašnje ivice.

Ispitivanje koje je za cilj imalo da ispita današnju sličnost između čovječijeg i majmunskog stopala vršeno je tako što je preko 25.ooo ljudskih koraka napravljeno na pokretnoj podlozi osjetljivoj na dodir u laboratoriji za hod Univerziteta u Liverpulu. Naučnici su zaključili da, iako su naši preci napustili drveće prije mnogo vremena, ljudska stopala su ostala iznenađujuće fleksibilna. Upravo ta fleksibilnost je ono što danas odlikuje stopala orangutana i šimpanze, koji su u najvećem broju slučajeva zadržali grane drveća kao svoj dom.

Profesor Robin Krompton, predavač na Institutu za staračke i hronične bolesti liverpulskog Univerziteta, objašnjava da se dugo vjerovalo da se ljudska stopala prilično razlikuju od stopala najbližeg rođaka u prirodi, i to zahvaljujući bočnim i središnjim lukovima koje čovjek ima, a ostali primati ne.

Ipak, “jedinstvenost” ove pojave nije nikada ranije kvantitativno izmjerena. Krompton je potvrdio da je, sa timom svojih kolega, došao do saznanja da su opseg pritisaka središnjeg dijela stopala i, samim tim, unutrašnji mehanizmi koji ih pokreću veoma promjenljivi – do te mjere da se u velikom broju poklapaju sa opsegom pritisaka stopala velikih majmuna.

Ranije se vjerovalo da oni ljudi koji, pri gaženju, dodiruju tlo sredinom stopala pate od artritisa ili dijabetesa, koji utiču na strukturu stopala. Ovo istraživanje je, s druge strane, pokazalo da čak dvije trećine zdravih ljudi često dodirne zemlju sredinom stopala.

Naredni deo ove studije obuhvataće ispitivanje ove utvrđene teorije i dati odgovore na brojna pitanja koja se tiču hoda i stopala – recimo, kako je moguće da čovjek na dužima relacijama i nepravilnom terenu trči brže od konja.

( Vijesti online )