Ivanović: Veljovića uhapsiti i ponuditi mu status svjedoka saradnika
"Veljović bi morao biti uhapšen i zbog uticaja na svjedoke jer smo u brojnim slučajevima dosad vidjeli da je i tome sklon"
Direktor “Vijesti” Željko Ivanović, ocijenio je da bi Veselin Veljović bio idealan svjedok saradnik i da bi ga, ukoliko policija ima zrno profesionalnog kredibiliteta, trebalo uhapsiti.
I Ivanović je bio žrtva sačekuše - pretučen je 1. septembra 2007. godine, kada su ga dvojica batinaša šipkama izudarala nakon proslave jubilarne godišnjice lista u centru Podgorice, dok je treći sa fantomkom na glavi "nadgledao radove".
Ivanović je kazao da je svjedočenje bivšeg policajca Brajuška Brajuškovića idealna prilika da se krene u rasvjetljavanje desetak nerasvijetljenih napada ne novinare i poslenike javne rijeci.
Ivanović ističe da će to biti pravi test za novog ministra policije i novog v.d. vrhovnog državnog tužioca da dokažu da li je njihovo zaklinjanje u profesionalno ponašanje iskreno ili čisti blef.
"Jasno je da policajac Brajušković na pravi način opisuje način rada policijskog aparata u jednom otuđenom i kriminalnom sistemu u kakvom mi živimo više od dvije decenije. Sa tog stanovišta, ponavljam, sa tog stanovišta, sasvim je irelevantno da li je neki Veljović organizator, a neki Perović koordinator akcija batinjanja i uklanjanja kritičara režima", istakao je Ivanović.
On je rekao da svakako postoje veliki izgledi da je zaista tako bilo i da su pomenuti i personalno odgovorni za “funkcionisanje sistema zla”.
"Ali, čak i ako nije tako, sasvim je izvjesno da Veljović, kao šef policije u tom najmračnijem periodu, sigurno zna ko je, ako nije on, organizovao crne trojke i ko je naručivao i odrađivao sačekuše. To je jasno i na osnovu svjedočenja Brajuškovića, ali i na osnovu onoga što smo vidjeli u Veljovićevom mandatu kada je policija, pod njegovom upravom, na očigled kompletne javnosti instruirana da zataška svaki atak na kritičare režima", kazao je Ivanović.
On je podsjetio na likvidacije Duška Jovanovića, Srđana Vojičića i Aleksandra Pejanovića, kao i na sisjaset fizičkih napada - njegovo prebijanje, atak na pisca Jevrema Brkovića, napadi na novinare “Vijesti” Mladena Stojovića i Tufika Softića, do slučajeva prijetnji i prebijanja Olivere Lakić i batinanja glavnog urednika “Vijesti” Mihaila Jovovića i fotoreprotera lista Borisa Pejovića.
Nakon što je Ivanović brutalno pretučen kod restorana “Ribnica”, umjesto pravih batinaša i nalogodavaca, pronađena su dva dobrovoljca, koji su ubrzo nakon farsičnog suđenja bili na slobodi"Veljovićeva policija je takozvanim istragama uklanjala tragove zločina, umjesto da ih otkriva i tako dolazi do počinilaca i naručilaca. Otuda se postavlja logično pitanje, zašto bi Veljović kao šef policije bio zainteresovan da prikrije sve te zločine, ako nije sam u njih umiješan. Bilo kao nalogodavac, bilo kao organizator, bilo kao saučesnik. Zato je Veljović idealan za svjedoka saradnika i ako ima policije i tužilaštva, ako Konjević i Vučković imaju zrno profesionalnog kredibiliteta, oni će Veljovića uhapsiti, a onda mu ponuditi status svjedoka saradnika. Veljović bi morao biti uhapšen i zbog uticaja na svjedoke jer smo u brojnim slučajevima dosad vidjeli da je i tome sklon. Dakle, ako Konjević želi da rasvjetljava najmračnije stranice naše bliske prošlosti, on mora Veljovića staviti pred izbor, ili dugogodišnja robija zbog počinjenih zločina ili saradnja kako bi se ti zločini rasvijetlili. Ako bi Veljović bio kooperativan, onda bi ne samo on dobio slobodu već bi slobodu osjetile sve nekadašnje, ali i potencjalno buduće žrtve akcija ovog zloglasnog režima i njegovih crnih trojki. Jer sve dok to klupko ne počne da se raspliće, postojaće opasnost od novih crnih trojki i novih sačekuša. To je pokazao slučaj našeg Tufika Softića. Tako da Konjević svoj profesionalizam treba da pokazuje preventiranjem sačekuša i otrkivanjem njihovih nalogodavaca i realizatora, a ne izjavama saučešća nakon što se one dese. I ispraznim obećanjima da se one neće ponoviti. Hoće, sve dok policija bude ismijavala ne samo profesionalne standarde, već i zdrav razum, što je bio čest slučaj u mandatu Veljovića”, rekao je Ivanović.
Nakon što je Ivanović brutalno pretučen kod restorana “Ribnica”, umjesto pravih batinaša i nalogodavaca, pronađena su dva dobrovoljca, koji su ubrzo nakon farsičnog suđenja bili na slobodi, jer su im kazne smanjene zbog “priznanja djela”.
Ivanović je 2007. brutalno pretučen kod restorana "Ribnica"
Odmah nakon sačekuše, iz policije su šablonski poručivali da rade sve kako bi rasvijetlili slučaj, uprkos Ivanovićevim tvrdnjama da se na takozvana prepoznavanja privode ljude koji nemaju veze sa fizičkim opisom napadača koje im je dao i na osnovu čega je napravljen foto robot.
Iz vrha policije danima su javnost ubjeđivali kako je sačekuša odrađena profesionalno i kako će teško otkriti napadače, da bi preko noći, “napadači” bili otkriveni.
Za to “otrkiće” izabrana je subota, prvi dan vikenda, a ekskluzivu je prvi objavio mediji naklonjen vlastima.
Napadači - dobrovoljci, pronađeni su samo par dana nakon što je Milo Đukanović najavio tužbu protiv Ivanovića zbog klevete, jer ga je direktor “Vijesti” prozvao kao direktno odgovornog za napad na njega.
Sudski proces protiv navodnih napadača Radomana Petrušića i Mitra Blagojevića bio je farsa - i Ivanović i dva krunska svjedoka, koji su te večeri vidjeli ili sreli napadače, tvrdili su u svjedočenjima da procesuirani nemaju veze sa stvarnim napadačima.
Uprkos tome, sudija Zoran Šćepanović osudio ih je samo na osnovu njihovog priznanja.
Tu, međutim, farsi nije bio kraj: najjači dokaz da se radilo o zločinu smišljenom na nivou sistema i države, bio je epilog svega - nakon što je sudija Šćepanović lažne napadače osudio na četiri godine zatvora, Viši sud je kaznu sveo na godinu dana.
Galerija
( Danilo Mihajlović )