Đoković: Imao sam mentalne prepreke koje sam morao da pređem

Kriza i loša igra daleko su iza Novaka Đokovića, koji je na Vimbldonu osvojio 13. Gren Slem trofej u karijeri.

On se na na Instagramu otvorenim pismom obratio javnosti.

"Pišem ovu poruku između mijenjanja pelena i knjige sa dinosaurusima. Želim da sa svima podijelim osjećanja koja sam imao tokom Vimbldona. Prvo, taj osjećaj kada sam vidio sina Stefana u Jeleninim rukama tokom dodjele trofeja je bilo nešto nevjerovatno i nešto što nisam osjetio ni na jednom od prethodnih takmičenja koje sam osvajao.

Kada sam postao otac, moj najveći san je bio da djeca budu na tribinama dok igram i to se ostvarilo prije nekoliko dana. Bilo je nezaborvno, posebno, ispunjujuće, divno, ali najvažnije - magično. Onda, kada sam pomislio da ne može biti bolje čuo sam 'Tata, tata!' i onda sam se skroz 'istopio'. Emocije su me preplavile, veoma sam zahvalan što sam tako nešto osjetio.

Maštao sam i molio se da ću jednog dana osvojiti Gren Slem pred svojom djecom, srećom za mene Tara raste i jedva čekam da učinim istu stvar pred njom kao pred Stefanom. Cio moj žvot je bio manje-više fokusiran na tenisu dok nisam postao muž i otac.

Kada sam dobio djecu moj svijet je evoluirao. Nije se promijenio, samo je postao ljepši. Naravno, veća odgovornost se pojavila i to je na kraju dana otključalo novu dimenziju ljubavi i energije u meni, nešto što nisam znao da postoji.

Najveći poklon koji dobijete od Boga je taj povećan osjećaj empatije, saosjećanja i posvećenosti prema vašoj djeci. Ali, nije sve odmah kristalno jasno. Potrebno je vrijeme i učenje da bi se pronašao "zlatni balans".

Kod mene je to bilo između tenisa, prioriteta i familije. Supruga mi je veoma pomogla, podržavala me od momenta kada je rodila Stefana i Taru. Izdvajala je vrijeme da razgovara sa mnom o stvarima koje me muče i pomagala mi da pronađem pravi put i da dam sve od sebe kako kod kuće tako i na terenu.

Prošle godine sam imao veoma ozbiljnu povredu lakta i primoran sam bio da odsustvujem sa terena šest mjeseci. Povreda je bila jedan, a motivacija drugi problem. Nisam se mučio toliko na treninzima, već sam imao mentalne prepreke koje sam morao da pređem. Jednog dana ću podijeliti više o tome. Oduvijek sam poštovao ljude koji dijele svoju ranjivost i ono što ih je natjeralo da nađu snagu i da postanu inspiracija za mnoge.

Bio sam ranjiv mnogo puta u prethodnim godinama i još uvijek sam. Ne stidim se toga. Čak naprotiv, čini me dosljednim prema sebi i drugima. Dozvoljava mi da budem bliži sa ljudima, da analiziram ono šta se ustvari dešava. Kada to shvatim, onda sam u mogućnosti da napravim strategiju i da se izborim sa svim tim kako bih postao snažniji, mudriji, srećniji čovjek.

U posljednje dvije godine nisam bio strpljiv sa teniskim očekivanjima, nisam bio mudar kod pravljenja strategije i nisam slušao svoje tijelo koje mi govori da se nešto ozbiljno dešava sa laktom. Tražio sam rješenja negde drugdje, a ona su uvijek bila u meni.

Poslije mnogo promjena sa trenizima, reketima, članovima stručnog štaba nisam znao da li ću uspjeti da se vratim na željeni nivo tenisa.

Dio mene je oduvijek vjerovao u moje kvalitete i mogućnosti, ali je bilo mnogo trenutaka kada sam sumnjao i moglo je da ode u drugom pravcu. Srećom, imao sam pomoć božanskih sila koje su me odvele u pravom smjeru koji je dobar za mene. U pravcu koji mi donosi mir i balans.

Svjestan sam posvećenosti i svega što su mnogi uložili u mene u posljednjim godinama kako bi me vratili na nivo tenisa koji mi donosi Gren Slem trofej. Zahvalan sam svima koji su me poštovali i koji su mi pružili ljubav i vjeru i pomogli mi da dođem do titule na Vimbldonu.

Blagosloven sam što prolazim kroz ovo nevjerovatno putovanje na kojem me podržavaju mnogi širom svjeta. Volim vas, volim tenis, volim život.

P.S Vimbldonska trava je još jednom bila odličnog ukusa, volio bih samo da dodam malo avokada i biće savršena'', napisao je Đoković.

( Vijesti online )