Pink i Predsjednik

Sada je već zvanično - prekjuče je započeo proces gašenja koncepta jedne TV sa nacionalnom frekvencijom, koja je duže od 15 godina, pod imenom Pink M, urušavala po Crnoj Gori sve vrijednosti normalnog i civilizovanog društva. Još prije par mjeseci je sve postalo izvjesno. Tada je, naime, sopštena surova istina da Pink M prelazi u vlasništvo američke KKR grupacije. Simbolika je bila više nego očigledna: u istoj nedjelji dobili smo novog starog vlasnika Montenegra i novog vlasnika Pinka M. Čovjek je uvijek na gubitku, dobro je pisao Meša.

Taman kad su se trećina glasača u Montenegru, plus Ivan Brajović, koji 20 godina bezuslovno na izborima zaokružuju ime istog čovjeka, obradovali zbog novog trijumfa, obnarodovana je odluka na koju nijesu mogli uticati - da omiljena televizija izabranog Predsjednika, Pink M, mijenja gazdu. Od zakrpe i potrčka svake, a posebno najgore vlasti, postaju dio velikog investicionog konglomerata.

Pitanje je šta bi bilo sa prvim krugom i Đukanovićevom pobjedom da su njegovi vjerni glasači i spiker Ivan, njihov redovni gost i komentator, znali da će ubrzo ostati bez Pinka. Jer već deceniju i po Milo i Pink su za sve njih, a jos više za sve nas - jedno. Dva oka u glavi. Slika i prilika društva poremećenih vrijednosti. Đukanovićev način vladanja je utemeljen na pink kulturi. Od političkog života je napravio rijaliti, od države zadrugu, Pink zvezde i zvezdice je promovisao kao uzor za društvenu elitu, dok je govor mržnje i mafijaški rječnik ucjena nametnuo kao model komunikacije. Što su mu usta bila punija patriotizma to je država sve više klizila u fašizam. Pink mu je na tom putu najviše pomogao. Bio kao brat. Dok Kristijan Golubović spava Predsjednik i njegov Montenegro gledaju. I ne zažimaju. Ne minut-dva, već dan i noć!

Sada se tek vidi da nije izabrani slučajno darovao Pink građanima davne 2002. Iako je takozvani regulator Beli Džafić navodno bio protiv. Kakva je to bila drama jednog partijskog vojnika. Svjestan nemorala koji s Pinkom dolazi, a nemoćan da se pobuni i zaštiti građane. Tako je deceniju i po predsjednik Pinkom pokoravao Montenegro. Gore nego bilo koji okupator. Šta je uostalom aneksija ‘18 ili ‘41 spram ove iz 2002!? Pričaće se jednog dana, početkom 22. vijeka recimo, da su Crnogorci dosanjali vjekovni san - da osvoje normalnu i demokratsku državu, denacifikovanu od pink kulture i sistema vrijednosti.

Toliko su trajne posljedice zlog pink sjemena koje je izabrani posijao po crnogorskoj zemlji, da će za oporavak trebati da prođu generacije, čak i ona njegova 2063. godina, kada nam je obećao da cemo zivjeti kao sav normalan svijet! Trebaće i nakon toga da se čeka da porastu novi naraštaji za koje će pink biti samo boja, samo roze, a ne simbol jednog vremena koje je razorilo i zemlju i region!

Slučaj je eto htio da dobijemo predsjednika koga smo zaslužili i da izgubimo televiziju koja nam je pristajala. Pitanje onda glasi - kako će izabrani šef države voditi izabrani narod bez izabrane televizije!? Kada svi znamo da je zamjenu za Pink nemoguće naći. Pobjeda, RTCG, Prva, Dnevne, Atlas, 777, Skala i ostala menažerija, sve je to održavano u životu preko Pinka, koji nam je prenosio njihove naručene uradke. Šireći tako istinu živu. Ništa od svega toga ne može da nadomjesti Pink, ništa od pomenutog da dosegne njegov učinak, da ponovi njegove rezultate. Milo bez Pinka je kao Tramp bez Brajtbajta ili Foxa, kao Vučić bez pres konferencija i Informera ili kao Orban bez bodljikave žice...

Glasači izabranog predsjednika još ne vjeruju šta ih je snašlo. Jer lakše mogu zamisliti život bez Mila nego life bez Pinka. Ne bi nešto tako nikad priznali ali je zaista tako. Mogli su da progutaju pomjeranje Farme u noćnu smjenu, i prelazak Grand parade na Prvu, i odlazak Srđana i Jovane, i dolazak Žike Šarenice, i otkaz Radenoviću iz Zubinog potoka i imenovanje Ivane za CEO, i trenutak istine, i kursadžije, sve to su sljedbenici izabranog mogli da prežive i prežale, ali “Minut, dva”!? Da im se to ugasi pred očima, da prestane da ih informiše, brani izabranog od sramotnih, državu od antidržavnih elemenata, budžetske patriote od stranih plaćenika, nas crne i žute od njih u crnim košuljama, lopove od fašista i hordu od pristojnog svijeta. Ko će sad da nadomjesti Pink. I da stigne svuda. Za predsjednikom. Jedino ako se Kusovac vrati na čelo Pobjede, Šebek na pročelje Javnog servisa a Marko Novaković istjera Džigija iz 777... Samo se tako, eventualno, izabrani predsjednik, Beli Džafić i Ivan Brajović mogu oporaviti od ovog nenadanog gubitka. Koji nam je svima teško pao. Ko ne vjeruje neka pita umirovljenog Filipa.

( Željko Ivanović )