Fishtank Ansambl u Podgorici: Svjetsko i svježe

Odluka organizatora da se ulaznice podijele besplatno bila je pun pogodak, pa je koncert odslušala puna sala

0 komentar(a)
Fishtank Ensemble, Foto: Vesko Belojević
21.08.2013. 07:18h

Sinoćno gostovanje multinacionalnog “Fishtank” ansambla u KIC-u Budo Tomović unijelo je boje u sivu ljetnju ponudu dešavanja u Podgorici.

Nastup je održan u Velikoj sali, zbog čudne odluke da se terasa renovira baš u periodu kada se može koristiti za koncertne aktivnosti. No, pošto je padala kiša, ispostavilo se da drugačije ne bi ni moglo.

Svirka gostiju, okupljenih u SAD sa raznih strana svijeta, bila je ono što bi u KIC-u trebalo češće da gledamo i slušamo, svježe i svjetsko, drugačije od repertoara montenegrinskih i jugoslovenskih pop-rok veterana.

Odluka organizatora da se ulaznice podijele besplatno bila je pun pogodak, pa je koncert odslušala puna sala.

Od starta strastveno i razigrano, “Fishtank” je servirao melanž balkanskih i latino zvukova, krišku džeza i romske muzike, nešto što je na famoznom Zapadu sve popularnije, a što kritičari opisuju terminom world music.

Publika je glasnim aplauzom dočekivala kraj svake numere, ali je tokom izvođenja bila hladna, čak bez cukanja nogama i klimanja glavom. U drugačijoj situaciji Fishtank bi lako natjerao na ples, ali ovako prisutni su uglavnom samo izvijali vratove da bi što bolje vidjeli bend. Masa je očekivano najbolje reagovala na numere sa balkanskim audio motivima.

Za komunikaciju sa publikom bili su zaduženi pjevačica Ursula Knudson i kontrabasista Đorđe Stijepović, a ona se uglavnom svodila na najavljivanje sljedeće pjesme, uz nekoliko šala.

Jedan od najzanimljivijih momenata bio je kada su na bini ostali samo Ursula i Đorđe i izveli klasik “Fever”, dok im je publika pljeskanjem davala ritam. Zatim je pjevačica pozvala prisutne da zaplešu uz obradu pjesme Đanga Rajnharta, na šta se odvažilo svega nekoliko najhrabrijih, pet-šest djevojaka i svega jedan momak.

“Sljedeća pjesma zove se 'Ceklin', ne znam da li to nekome znači kao meni, ja sam Stijepović iz Rijeke Crnojevića”, rekao je kontrabasista i dobio ovacije, na koje je odgovorio opaskom da publika u Americi nikad tako ne reaguje na njegovu pjesmu.

Broj ljudi koji su đuskali tokom koncerta se malo povećao, a bend je na kraju, ipak, digao cijelu salu na noge i dobio dug aplauz.