Uspon i pad Grundig televizora

Nekada su njemačka preduzeća za proizvodnju televizora bila vodeća na svijetu, piše Dojče vele.

Ali danas su na tržištu prisutna još samo dva: „Mec“ (Metz) i „Leve“ i (Loewe). Oni se bore s konkurencijom i pitanje je da li će da prežive.

Njemački proizvođači televizora „Mec“ i „Leve“ doživjeli su i bolja vremena. Pogotovo „Leve“ sada mora da se suoči sa velikim problemima kao što je drastični pad prodaje i finansijske poteškoće. Ta firma je prije nekoliko sedmica morala da preda i zahtev za pomoć države.

To znači da će u sljedeća tri mjeseca to preduzeće ostati i dalje u rukama te firme, ali na čelo uprave doći će osoba koju će na taj položaj postaviti sud, odnosno, država. Ta faza trajaće tri mjeseca, a firme kojima „Leve“ duguje novac, toliko će još morati da pričekaju na isplatu novca.

Drugim riječima, za spas tog tradicionalnog preduzeća koje je ove godine proslavilo svoju 90-tu godišnjicu postojanja, nije preostalo još mnogo vremena.

„Grundig“ ubrzo postao jedan od vodećih evropskih proizvođača. U to vrijeme je poduzeće zapošljavalo više od 10.000 radnika. Danas ih radi manje od 200.

U Njemačkoj je 2012. godine prodato sveukupno gotovo deset miliona televizijskih prijemnika. To i nije toliko malo, ali pri tom njemačka preduzeća nisu zaradila mnogo. Konkurenciju im u prvom redu prave azijski proizvođači koji svako malo izlaze s novim proizvodima čije cijene istom tom brzinom – padaju.

Riječ je o vrlo radikalnoj borbi za kupce kakvu zapravo sebi ne mogu da priušte čak ni sami Azijci. „Soni“ (Sony) se na primjer već godinama nalazi u krizi, dok „Samsungu“ jedino enormni uspeh sa prodajom pametnih telefona još uvek omogućava prisustvo na tržištu televizora. Taj pritisak, naravno, itekako osjećaju i „Mec“ i Leve“. Prosječna prodajna cijena jednog televizora trenutno se kreće oko 600 evra.

Ali aparati marke „Mec“ ili Leve“ su znatno skuplji. Zato i ne čudi što prodaja ide loše, a zarade nema.

„Situacija u kakvoj se danas nalazimo u suštini nije nova. Ona traje već više decenija. Prve krizne situacije nastupile su još krajem 70-ih godina prošlog vijeka. Tada su se na njemačkom tržištu pojavila japanska, a nešto kasnije i korejska preduzeća. Danas su najveća konkurencija kineske firme. Konkurencija je zbog toga toliko snažna jer oni nude proizvode po niskim cijenama.

U međuvremenu su tehnički nadoknadili svoj zaostatak", kaže Roland Rajtel, portparol preduzeća „Leve“.

U početku su njemačka preduzeća pokušala da prate cijene kakve su na tržištu nudili Kinezi, ali ubrzo su promijenili taktiku. „Naša strategija je tada postala drugačija. Konkurenciju smo pokušali da potisnemo boljim kvalitetom, dizajnom i inovativnom tehnologijom“, kaže Rajtel.

Nekada su se na tržištu takozvane zabavne elektronike isticalo još jedno njemačko ime: „Grundig“. To preduzeće je 50-ih godina prošlog vijeka bilo vodeće u Evropi u proizvodnji radio prijemnika.

Sedamdesetih godina „Grundig“ se preselio u Nirnberg i tu započeo s proizvodnjom televizora. I na tom polju je „Grundig“ ubrzo postao jedan od vodećih evropskih proizvođača. U to vrijeme je poduzeće zapošljavalo više od 10.000 radnika. Danas ih radi manje od 200.

Ali to nije sve. „Grundig“ je 2003. godine pravio stečaj i od tada taj brend pripada jednom turskom koncernu.

"Današnji potrošači žele sami da odlučuju šta će i kada da gledaju. Drugim riječima, televiziju danas mora da se kombinuje s drugim medijima"

Sudbinu kakvu je doživeo „Grundig“, doživjela su tokom vremena i druga njemačka preduzeća. Za sada su stečaju uspijevali da se odupru samo još „Leve“ i „Mec“. „Naše ime još uvek simbolizuje kvalitet, a time i povjerenje. Onaj ko kupi neki proizvod marke 'Mec', taj zna da će dobit kvalitet“, kaže direktor „Meca“, Norbert Kocbauer.

I u preduzeću „Leve“ ima dovoljno razloga za nadu. Oni su s kineskim koncernom „Hisense“ sklopili ugovor o partnerstvu, tako da bi uskoro na tržištu mogli da se pojave proizvodi marke „Leve“, ali po povoljnijoj cijeni. Na taj način to preduzeće se nada da će se oduprijeti i konkurenciji koja se pojavljuje iz onih firmi koje proizvode ne-klasične televizijske prijemnike već najnovije, tablet-računare.

Sličnog su mišljenja i u „Mecu“. „Televizijski aparati još uvek su dosta traženi, ali način gledanja televizijskog programa se promijenio. On više nije onakav kakav je bio prije 10 ili 20 godina. Današnji potrošači žele sami da odlučuju šta će i kada da gledaju. Drugim riječima, televiziju danas mora da se kombinuje s drugim medijima“, kaže Kocbauer.

Kombinacija raznih medija, fleksibilnost i spremnost na promjene, to u današnje vrijeme moraju da dokažu te dvije njemačke firme – ukoliko ne žele da dožive istu sudbinu kao i ostala tradicionalna njemačka preduzeća kojih danas na tržištu više nema.

( Dojče Vele )