25 godina od mitinga koji je označio početak AB revolucije

Samo demokratska Crna Gora sa jakim institucijama je jaka Crna Gora. To je, prema mišljenju urednika nedjeljnika “Monitor” Esada Kočana, osnovna lekcija koju Crna Gora i nekadašnji AB revolucionari nijesu naučili nakon 25 godina od početka “događaja naroda”.

Na današnji dan, prije dvije i po decenije, u tadašnjem Titogradu održan je takozvani veliki miting solidarnosti na kojem je navodno pružena podrška Srbima i Crnogorcima na Kosovu.

U suštini, to je bila generalna proba Antibirokratske revolucije kojom je s ulice smijenjeno tadašnje komunističko rukovodstvo Crne Gore i istovremeno vlast preuzela generacija “mladih, lijepih i pametnih” od kojih dio njih oličen u Milu Đukanoviću i Svetozaru Maroviću i danas upravlja ovom zemljom.

Kočan podsjeća da je tadašnja komunistička vlast izgubila moralni kredibilitet da vlada samom činjenicom da su upravljali Crnom Gorom 50 godina, podsjećajući da je Momir Bulatović tada poručio da je dovoljno samo da odu.

“Tadašnji AB revolucionari i Crna Gora nijesu naučili lekcije, institucije Crne Gore su i dalje slabe, nije usvojen princip smjenjivosti vlasti, građani su nezadovoljni”, kazao je urednik “Monitora”.

On kaže da Crnoj Gori i sada prijeti ista opasnost.

“Oni Crnogorci koji su tada branili Crnu Goru, a sada brane Mila Đukanovića suštinski podrivaju temelje Crne Gore”, kazao je Kočan.

Medijski izvještaji iz tog perioda pokazuju da je u rano jutro 20. avgusta 1988. na titogradske ulice stiglo oko dvije hiljade kosovskih Srba i Crnogoraca koji su predvođeni Miroslavom Šolevićem sa lokalnim stanovništvom na Trgu Ivana Milutinovića tražili ukidanje autonomije Kosova.

Mitingu u Podorici prethodili su mitinzi u Vojvodini na kojima je traženo ukidanje autonomije za tu pokrajnu, ali i Kosovo. To je bio dio Miloševićevog scenario za potpuno preuzimanje kontrole nad dvije pokrajne, ali i republika koje je smatrao bliskim, kako bi na mjesto komunističke vlasti instalirao svoje marionete i prilikom odlučivanja u složenoj federativnoj državi obezbijedio većinu za kreiranje nove države po svojim aršinima.

Pred sada već srušenim hotelom “Crna Gora”, kako se navodi u izvještajima, dijelilo se osvježenje tog vrelog dana kada je zabilježena temperatura od 34 stepena Celzijusa, a titogradski taksisti dočekali su mitingaše na Bioču i uz sirene dopratili do centra.

Tada su uz glasne povike “Život damo - Kosovo ne damo”, “Dolje birokratija, dolje izdajnici”, zavijorili srpskim i crnogorskim zastavama i skandirali i tadašnjem nacionalnom vođi u usponu Slobodanu Miloševiću, na čiji rođendan je upravo organizovan veliki miting.

Jedna od glavnih zamjerki crnogorskom rukovodstvu je bilo rasipničko trošenje narodnih para iz kojeg je proistekla kvalifikacija “jagnjenjeće brigade” jer su navodno za njih na Žabljaku, jednom prilikom, posebno pripremana jagnjeća pečenja.

Pisani izvori navode i da su se na užarenom titogradskom asfaltu čuli i pozivi na vješanje albanskih političkih lidera na Kosovu.

Okupljenima se tada obratila Vida Knežević, predsjedica opštinske konferencije Socijalističkog saveza, ali je njen govor ispraćen zvižducima i skandiranjem “Idi kuvaj ručak”.

Poslije nje, uslijedio je Šolevićev patriotski govor koji je kazao da je na ovom zboru progovorila duša crnogorskog naroda. Šolević je tada predstavnicima Srba i Crnogoraca poručio “Vidimo se u Nikšiću”, čime je najavio miting u susjednom gradu koji se održao 18. septembra.

Pisani izvori navode da su govornici tada poslali upozorenje tadašnjem crnogorskom rukovodstvu zbog navodne neadekvatne podrške kosovskim Srbima.

Crnogorsko državno i partijsko rukovodstvo, kako su pisali mediji, bilo je iznenađeno i ogorčeno velikim mitingom koji im je gotovo iza leđa organizovao Beograd, neposredno nakon što je tadašnji predsjednik Predsjedništva CK SK Srbije, Milošević, boravio na Vilusima.

Prema nekim izvještajima izlet u Vilusima organizovali su Nikšićanin Blažo Zlopaša i Slobodan Vučetić, član najužeg rukovodstva Srbiji koji je bio rodom sa Vilusa.

Pisani izvori pokazuju da je susretu prisustvao i direktor Željezare Radoslav Bulajić, koji je obećao da će na planirani miting izvesti svoje radnike.

Za prvi ovakav protest koji se nakon Vojvodine održao u Crnoj Gori javnost je saznala dva dana prije te avgustovske noći.

Crnogorski čelnici su tada na zatvorenoj sjednici, kako su kasnije objavljivali mediji, upozoravali da miting može imati ozbiljne posljedice na bezbjednosnu situaciju u cijeloj zemlji.

”Taj miting je bio prednacrt da se Crna Gora pretvori u poligon za širenje Miloševićeve nasilničke ideologije”

Kočan kaže da je tada bila očigleda zbunjenost crnogorske vlasti i potpuna nespremnost za događaje koji će uslijediti, kao što su raspad komunizma i prekomponovanje Jugoslavije:

”Taj miting je bio prednacrt da se Crna Gora pretvori u poligon za širenje Miloševićeve nasilničke ideologije” .

Nakon tog mitinga uslijedio je niz događaja, kao što je početkom oktobra bio sukob milicije sa radnicima iz nikšićkih kolektiva koji su krenuli u Podgoricu na novi miting, a koji su dodatni uzdrmali tadašnju političku elitu Crne Gore.

Na kraju, u Titogradu je 11. januara 1989. održan najveći miting koji je, prema nekim izvorima, okupio oko 30 000 građana.

Suočena s takvim brojkama, crnogorsko rukovodstvo je podnijelo ostavku te je izabrano novo koje su, između ostalih, činili Đukanović, Momir Bulatović i Marović.

Žarković upozoravao

“Crnogorsko rukovodstvo je potcjenjivalo ili nije uviđalo da je upravo to strategija Miloševićeve politike prema Crnoj Gori i da tu strategiju treba odlučno suzbiti. Niko nije direktno osudio politiku Miloševića, čak se niko nije usudio ni da ga imenuje kao glavnog inspiratora”

U feljtonu “Antibirokatska revolucija u nikšićkom kraju” koji je prošle godine objavljen u “Vijestima” istoričar Radovan Perović je napisao da su umjesto odlučnog obračunavanja s nacionalističkim snagama, Predsjedništvo CK SK Crne Gore i Predsjedništvo SR Crne Gore izjavili da su demonstracije bile izraz opravdanog nezadovoljstva radnika i građana prema ekonomskoj krizi i da su u završnici mitinga nacionalističke snage pokušale da zloupotrijebe protest za svrgavanje vlasti.

“Crnogorsko rukovodstvo je potcjenjivalo ili nije uviđalo da je upravo to strategija Miloševićeve politike prema Crnoj Gori i da tu strategiju treba odlučno suzbiti. Niko nije direktno osudio politiku Miloševića, čak se niko nije usudio ni da ga imenuje kao glavnog inspiratora”, navodi se u tekstu.

Nekadašnji šef DB-a Vlado Keković ranije je kazao i da je rukovodstvo pokušalo da se suprotstavi naletu nacionalizma, opet ne bi imalo podršku naroda. “U toj anticrnogorskoj mobilizaciji nije se čuo ama nijedan glas koji bi bio u odbranu državnog i nacionalnog identiteta Crnogoraca”.

“Rijetko ko je među oko 30 hiljada okupljenih na titogradskom trgu slutio da će baš taj događaj biti početak turbulentnih promjena i srozavanja Crne Gore”, kazao je Keković. Perović je napisao u feljtonu da je među rijetkima koji su uviđali stvarnu pozadinu tih događaja bio Vidoje Žarković, koji je izjavio: „Popuštanje pod pritiskom takvih grupa značilo bi kapitulaciju koja bi imala dalekosežne negativne posljedice za sve tekovine naše revolucije”.

Preuzimanje medijske kontrole

Miting u Titogradu pratili su brojni strani novinari koji su se uglavnom kritički osvrnuli na sam događaja, poruke i parole sa njega. Esad Kočan je, kao jedan od urednika u tadašnjoj Televiziji Titograd, prvi reagovao na takozvani miting solidarnosti. U komentaru koji je emitovan na čitavoj TV mreži za srpskohrvatsko govorno područje u Jugoslaviji, on je upozorio na opasnost da se kosovska nevolja “pretvori u farsu sa tragičnim posljedicima”.

Kočana i njegov komentar je u NIN-u napao Batrić Jovanović, nakon čega je uslijedila žestoka polemika. Kočan podsjeća da je tada ukazivao da mitinzi ne rješavaju problem Kosova, već da ga iznose u cijelu Jugoslaviju i ruše njene temelje.

Taj komentar izgleda da je bio jasan signal Beogradu da mora preuzeti kontrolu i nad elektonskim medijem u Crnoj Gori, s obzirom na to da je već ranije uspio da preuzme kontrolu nad “Pobjedom”. Kočan podsjeća da je u oktobru 1998. godine pod pritiskom AB revolucionara otišlo kompletno rukovodstvo TV Titograd.

Galerija

( Milica Bogdanović, Vladan Žugić )