Nagli razvoj turizma u Crnoj Gori značio je i uništavanje Buljarice

Početak naglog razvoja turizma u Crnoj Gori, početkom 60-ih godina prošlog vijeka, ujedno je označio i početak devastacije kako prirodnog tako i istorijskog naslijeđa u jednoj od naljepših uvala i plaža na našoj obali – Buljarici.

To je stav poznatog prof. dr Sava Petkovića, građevinskog inženjera, inače profesora na beogradskom Univerzitetu, koji je za „Vijesti“ detaljno opisao kako je i počelao uništavanje ove djevičanske plaže.

"I u stručnoj i u široj javnosti je poznato da plaža Buljarica sa svojim zaleđem predstavlja jedan od najvećih turističkih potencijala Crne Gore. Sa druge strane se već decenijama tolerišu neshatljivi poduhvati koji direktno utiču na devastaciju plaže i njenog zaleđa. Plaža Buljarica duboko je uvučena u kopno između brda Resovo i Dubovica. Dužina plaže je približno 2500 metara, a prosječna širina plaže je oko 30 metara. Naluško polje koje zahvata ravničarski dio u zaleđu plaže Buljarica ima približnu površinu od oko 400 hektara. Morska obala duž plaže se generalno pruža u pravcu jugoistok-sjeverozapad i direktno je izložena dejstvu talasa iz jugozapadnog pravca.

Šljunak sa plaže za pravljenje betona

Obala je formirana od pjeskovito-šljunkovitog materijala i predstavlja najveću plažu na crnogorskom primorju poslije Velike plaže u Ulcinju i plaže na Adi Bojani“, kazao je profesor Petković

Prema njegovim riječima početak devastacije plaže Buljarica i njenog zaleđa koincidira sa početkom naglog razvoja turizma u Crnoj Gori, 60-ih godina prošlog vijeka.

"Prilikom izgradnje hotela u Petrovcu dogodila se neviđena devastacija sjevernog dijela plaže Buljarica. Ogromne količine šljunka su sa tog dijela plaže odvožene u Petrovac i tamo korišćene kao agregat za beton. Potpuno je neshvatljivo da pored tolikog kamena u Crnoj Gori neko koristi prirodni šljunak sa plaža kao agregat za beton. Rijetki su slučajevi u svetu da se materijal sa prirodnih plaža koristi kao građevinski materijal. Naime, morske obale i plaže se tretiraju kao 'nacionalno prirodno nasljeđe', pa se ulažu ogromni napori kako bi se plaže zaštitile ili revitalizovale. Naime, najatraktivniji djelovi morskih obala, sa aspekta razvoja turizma, su oni koji se pružaju pored prirodnih plaža. Dakle, odnošenje šljunka sa plaže Buljarica, 60-ih godina, predstavlja klasičan primer devastacije prirodnog naslijeđa“, istako je Petković.

Devastacija istorijskog nasljeđa

Osim devastacije prirodnog naslijeđa, kako navodi Petković, u zoni Buljarice je već nekoliko decenija prisutna i devastacija istorijskog nasljeđa.

"Visok nivo podzemnih voda kao i česta plavljenja Naluškog polja, uslovili su potrebu da se izgradi sistem za odvodnjavanje suvišnih voda. Pretpostavlja se da su radovi na izgradnji odvodnog sistema započeti tokom devetnaestog vijeka, a da je tridesetih godina prošlog vijeka praktično cijelo polje bilo pokriveno mrežom sekundarnih i glavnih odvodnih kanala. Suvišna voda je odvođena u more, a sistemom ustava se mogao sprečavati ulazak morske vode u kanalsku mrežu. Dubina vode u odvodnim kanalima je bila dovoljna za plovidbu čamaca pa su seljaci do svojih njiva dolazili čamcima.

Prilikom izgradnje hotela u Petrovcu dogodila se neviđena devastacija sjevernog dijela plaže Buljarica. Ogromne količine šljunka su sa tog dijela plaže odvožene u Petrovac i tamo korišćene kao agregat za beton. Potpuno je neshvatljivo da pored tolikog kamena u Crnoj Gori neko koristi prirodni šljunak sa plaža kao agregat za beton

U periodu funkcionisanja odvodnog sistema na području Buljarica je bila razvijena veoma intenzivna poljoprivredna proizvodnja koja je obuhvatila različite tipove usjeva. Može se pretpostaviti da je tokom eksploatacije odvodnog sistema bilo neophodno povremeno čišćenje i produbljivanje kanala, jer se nanos iz bujičnih tokova taložio na nekim kritičnim dionicama.

Poseban problem predstavljali su spojevi glavnih odvodnih kanala sa morem, jer je nanos sa plaže stalno zatrpavao ulaze u kanale. Prema sjećanju najstarijih mještana u pojedinim periodima su nanosne naslage na ulazu u kanale bile tolike da se čamcima moglo ulaziti u kanalsku mrežu samo u periodu plime“, podsjeća Petković.

On dodaje da u periodu 50-ih i 60–ih godina, koji koincidira sa početkom razvoja turizma u Crnoj Gori, interes za poljoprivrednu proizvodnju u Naluškom polju naglo opada.

“Može se pretpostaviti da radovi na održavanju kanalske mreže za odvodnjavanje više nisu vršeni, pa je kao posledica došlo do postepenog zasipanja kanalske mreže nanosom iz bujičnih tokova”, ističe Petković.

Deponije niču na plaži

Petković podsjeća da su u periodu izgradnje mreže hotela u Petrovcu velike količine iskopanog materijala su nekontrolisano deponovane na jednom dijelu polja u Buljarici čime su vjerovatno neki djelovi kanalske mreže potpuno zatrpani.

“Neko bi možda pomislio da se takvo bahato ponašanje više nikada neće ponoviti. Nažalost, zaleđe plaže Buljarice i dalje služi kao deponija za mnoge izvođače radova u bližoj okolini Buljarica. Čini se da su neki moćnici iz šezdesetih godina dvadesetog vijeka otpisali Buljarice kao turistički potencijal Crne Gore, i da se takav stav do danas nije promijenio. Kanalski sistem za odvodnjavanje suvišnih voda u Naluškom polju, izgrađen krajem devetnaestog i početkom dvadesetog vijeka, predstavlja istorijsko nasleđe o kome niko posljednjih decenija nije vodio računa”, navodi profesor Petković.

Kanali zatrpani

Prema njegovim riječima sada je mreža odvodnih kanala u Buljaricama skoro u potpunosti zatrpana nanosom i zemljom.

“Najveći dio polja u zaleđu plaže predstavlja močvarno zemljište obraslo gustom trščanom vegetacijom. Na pojedinim djelovima polja se mogu uočiti tragovi nekadašnje kanalske mreže, ali su kanali potpuno zatrpani. Jedini izuzetak predstavlja glavni odvodni kanal koji je protočan, osim u samoj zoni kontakta sa morem gdje se nalazi čep od velike količine istaloženog nanosa.

Plaža u sadašnjim uslovima praktično nema nikakvog priliva nanosa iz bujičnih tokova koji se ulivaju u more u zoni uvale Buljarice. Naime, zbog slabe protočnosti odvodnog kanala kao i potpunog začepljenja na ušću glavnog odvodnog kanala u more, nanos iz bujičnih tokova ne dospijeva u more. Posljednjih godina primjetno je smanjenje efektivne širine plaže kao i ukupnih količina nanosa na plaži. Na najugroženijem, najsjevernijem dijelu plaže, se veoma često dešava da posle jačih nevremena, praćenih dejstvom većih talasa, pojedini djelovi plaže bivaju potpuno ogoljeni”, ocijenio je Petković.

On je kazao da je teško u ovom trenutku reći šta su prioriteti u pogledu rješavanja nagomilanih problema u Buljarici.

„Ti problemi su i međusobno povezani. Izlivanje fekalnih voda iz septičkih jama je prouzrokovano visokim nivioma podzemnih voda, a visoki nivoi pozemnih voda su posledica devastiranog sistema za odvodnjavanje suvišnih voda u Naluškom polju. Najveći broj turista gravitira ka sjevernom dijelu plaže Buljarica, a upravo taj dio plaže je devastiran u prošlosti. Možda bi izrada jedne kompleksne studije, koja bi obuvatila cjelokupnu problematiku uvale Buljarice, pomogla da se definišu prioriteti u rješavanju problema“, zaključio je profesor Petković.

Kako natjerati nadležne da progledaju

Petković navodi da je očigledno da su sa aspekta razvoja turizma u Crnoj Gori, plaža Buljarice i njeno zaleđe bili potpuno zapostavljeni proteklih nekoliko decenija.

“Niko ne može osporiti pravo da se daleko manje atraktivni lokaliteti razvijaju, ali se ne smije tolerisati da taj razvoj direktno ugrožava prirodno i istorijsko nasleđe u uvali Buljarice. Postavlja se pitanje kako animirati nadležane institucije u Crnoj Gori, prije svih JP Morsko dobro i Upravu za vode Crne Gore da posvete znatno više pažnje složenoj problematici kako očuvanja prirodnog i istorijskog nasljeđa u uvali Buljarice, tako i izradi planova za razvoj tog područja.

Sami mještani Buljarica to svakako ne mogu, jer su malobrojni, dok je većina vlasnika zemljišta u Naluškom polju vjerovatno raštrkana po Crnoj Gori i susjednim državama.

Nijedan značajniji investitor neće ulagati svoja sredstva ako imovinsko-pravni odnosi na tom području nijesu potpuno jasni. I sami mještani moraju biti aktivniji. Možda bi trebalo formirati neko udruženje ili nevladinu organizaciju koji bi svojim djelovanjem vršili pritisak na nadležne institucije u Crnoj Gori da se započnu neke aktivnosti vezane za revitalizaciju uvale Buljarice“, istakao je Petković.

( Vuk Lajović )