Predstava "Taštinarije": Surovo crnogorsko srce i hapšenje na kraju

Na sceni Starog grada preksinoć je premijerno izvedena predstava „Taštinarije”, ovogodišnja produkcija „Barskog ljetopisa“ koju je po tekstu Obrada Nenezića režirao Draško Đurović.

Publika je aplauzima ispratila protagoniste - Anu Simović, Aleksandra Radulovića i Dragišu Simovića koji su više puta nasmijali gledaoce svojim izvođenjem tipične crnogorske tranzicione priče u kojoj su se reditelj i scenarista poigrali sa domaćim stereotipima i prerasudama, od fenomena vječitih adolescenata i odnosa prema LGBT populaciji do prekonoćnog bogaćenja i siromašenja na berzi.

Svakodnevicu mladog bračnog para u čiji se život snažno petlja tast, bogati penzionisani pomorac, reditelj Đurović je opisao kao priču o generaciji koja spava do dva po podne i generaciji koja u poznim godinama proba da se prekvalifikuje u surovom mehanizmu kapitalizma.

- Komad prikazuje sudar ega dvije generacije, rada i nerada, sa puno metafizike i alegorija. Želio sam da napravim predstavu o Crnoj Gori danas, Obrada i mene je pokrenula džungla ega u kojoj živimo. Odabrao sam Bar jer je more metafora dobrog života. Akcentovao sam, tako, stereotipnu podjelu na sjever i jug, gdje sjevernjaci dolaze i ljenstvuju na jugu koji radi za njih. Drugi stereoptip koji prožima predstavu je talas promocije seksualnih sloboda, a treći neodoljiva želja Crnogoraca za uspjehom. Smatram da se veoma jasno vidjelo kapitalističko, surovo crnogorsko srce - rekao je nakon predstave novinarima Đurović.

Reditelj je zbivanja na sceni uokvirio himnom na početku i upadom (pravih) SAJ-ovaca na kraju, koji su uz policijske sirene i zvuke helikoptera uhapsili dramske likove, lišivši ih snova o životu u bogatsvu. Đurović je napomenuo da je insistirao na lokalnim snagama uvjeren da sem Podgorice talenti postoje i u drugim mjestima.

Oblomovština Vuka Vukašinovića, profesora književnosti koji se nakon 15-godišnjeg studiranja pronašao u bezuspješnom klađenju na fudbalske utakmice, u tumačenju Radulovića potcrtana je replikama „Ne mora da znači“ i „Ne igra ulogu“ koje su tokom predstave dovedene do nivoa groteske.

- Nenezić je napisao komad jako tačno, da ne kažem hrabro - sve što je tačno, zašto ga moramo podvesti pod „hrabro“ ako govorimo istinu. Na žalost, u Crnoj Gori se često pravi ta permutacija, pa mislimo da smo hrabri ako kažemo „I“ od istine, a kamoli istinu. Neke od ovih replika ću pamtiti do kraja života. Ovo mi je bio prvi put da igram u urbanoj komediji, koja je veoma težak žanr, pomoglo je što sam trenutno u izvrsnoj formi, igrao sam u brojnim predstavama, a „servisirao“ sam i kompletan Kotor Art - rekao je Radulović.

Ana Simović je na pozornici igrala sa ocem Dragišom, u istoj „ulozi“. Napominjući da je u komadu izgubila osjećaj da joj je Dragiša stvarni otac, Ana je navela da je veoma zadovoljna prijemom publike.

- Za sedam godina sam radila mnogo komedija, ne znam da li se u tom žanru pronalazim, ali se snalazim, a ovo je finale mog dosadašnjeg bavljenja glumom. Reditelj je komad radio kao da snima film, baveći se svakom našom grimasom - istakla je medijima, poslije predstave, Simović.

Ocijenivši da su domaće snage pokazale kvalitet, direktor JP Kulturni centar Bar Ćazim Nikezić je dodao da su „Taštinarije“ prošle filter probirljive i edukovane barske publike, da će prva repriza biti 22. avgusta, te da je već stigao poziv da predstava gostuje na Teatru malih formi u Nikšiću u septembru.

Kostimograf „Taštinarija“ bila je Anastazija Miranović, scenograf Vana Prelević, kompozitor Žorž Nikčević, a pomoćnik režisera Slado Divanović.

Nema karata, ima praznih stolica

„Vijestima“ se požalilo nekoliko ljubitelja umjetnosti iz Bara, starih prijatelja Ljetopisa, da i pored želje nisu mogli odgledati premijeru pošto ulaznica nije bilo u prodaji, već se moglo ući samo sa pozivnicama.

Šteta, jer je u gledalištu preksinoć bilo praznih stolica.

( Radomir Petrić )