Kako država "pazi" hrabre: Stanković od nužde kuću prodaje
Bivši policajac, koji je prvi javno progovorio o prebijanju Aleksandra Pejanovića, zbog teškog finansijskog stanja prinuđen na radikalne životne rezove
Bivši policajac Goran Stanković, koji je prvi javno progovorio o prebijanju pokojnog Aleksandra Pejanovića u policijskoj betonjerci, prodaje porodičnu kuću u Martinićima zbog teškog finansijskog stanja.
Stanković je u “Vijestima” objavio oglas da prodaje plac od dva i po hekatara, sa kućom od 140 i pomoćnim objektom od 300 kvadrata.
On je u oglasu naveo da zemlju i porodničnu kuću u kojoj živi sa suprugom Tanjom i devetogodišnjim sinom Vasilijem prodaje ili uz doplatu mijenja za stan od 40 do 45 kvadrata u Podgorici.
Stankovićev život pretvorio se u pakao nakon što je saopštio istinu - da je pokojni Pejanović brutalno prebijen u podgoričkoj betonjerci.
“Od kada se dogodio slučaj sa Pejanovićem sve mi je krenulo nizbrdo. Drugova nemam a ni prijatelja, sem ovo dvoje - nemam nikoga. Tada sam mogao da biram ili da budem čovjek ili gov.o, sluga, ulizica... i da ne vjerujem svojim očima”, počeo je po ko zna koji put svoju mučnu priču Stanković.
Ostala mu samo jedna krava
Dodao je da je sa svojom porodicom nekad živio pristojno od policijske plate, koju je pošteno zarađivao.
“Doživio sam najveće poniženje i bijedu. Ja i moja familija živjeli smo od svog rada, ali taj slučaj me skroz pojeo kao čovjeka i doveo me do stanja bez izlaza”, kazao je Stanković.
Istakao je da su mu mnogi pričali da je budala i da je trebalo da ćuti.
“U jedno sam sto posto siguran, Veselin Veljović je alfa i omega svega što mi se dogodilo. Uništio mi je sklad i mir doma, uništio mi je čitav život. Moj sin, zbog koga sad prodajem imovinu, kako bi mogao da mu kupim knjige za četvrti razred osnovne škole i da više ne pati zbog mog puta istine, imao je četiri godine kad se dogodilo prebijanje Pejanovića. Tada je gledao oca kako se svaki dan prije posla uredno obrije i obuče uniformu. Tada je volio policiju, sada je više ne voli. Najteže mi je zbog njega”, rekao je Stanković.
Dodao je da se Veljoviću nekoliko puta obraćao, ali da je uvijek nailazio na zid.
“Nikad nije htio da mi pomogne ili da me bar primi na razgovor, kao što je nakon njega to uradio Božidar Vuksanović, koji me je vratio u službu. Ali ništa nije pomoglo, morao sam da napustim posao zbog šikaniranja i neljudskog ponašanja prema meni. Ja danas ne znam kako kraj sa krajem da povežem, a Veljovića sam na TV-u gledao kako posjećuje modnu reviju Kavalija u Budvi”, kazao je Stanković.
Dodaje da ne želi sažaljenje i da mu neko dijeli milostinju.
“Nikad ne bih volio da me neko sažalijeva. Ni milostinju nikad ne bih tražio. Jedino što mi sada treba je da što prije nađem kupca za kuću i imanje. O cijeni bih se sa njim dogovorio. Ništa sa sobom ne mogu ponijeti u grob, ali neću da mi više pati sin Vasilije, koji je odličan đak i vrlo inteligentno dijete koje razumije šta se dešava”, rekao je Stanković, koji je prije 15 godina izgubio sina Pavla, kojeg je automobilom udario pijani vozač.
Stanković je prije nekoliko godina u banci uzeo kredit da bi napravio štalu u kojoj je držao sedam krava.
“Nikad se nijesam bavio stočarstvom, ali životni put me na to naveo. Napravio sam štalu, radio sam sa suprugom oko krava, ali morao sam vremenom da ih prodam jednu po jednu, tako da mi je sada ostala samo jedna”, istakao je Stanković.
Osim toga, Stanković sa penzijom od oko 200 eura otplaćuje još dva manja kredita.
“Od penzije mi, nakon što namirim kredite, ostaje mjesečno samo šest eura. Po njih ne idem, jer nemam kola, tako da bi me prevoz od kuće do banke koštao više nego tih šest eura”, kazao je Stanković.
Ne može dobiti posao ni u sekjuritiju, iako ima licencu
Goran Stanković već duže vrijeme bezuspješno traži posao u sekjuriti agencijama, gdje je mislio da može da nađe zaposljenje jer ima licencu.
“Do sada mi niko nije htio dati posao, iako imam licencu kao dugogodišnji policijski službenik. Siguran sam da i iza te opstrukcije stoji neko od moćnika, po čijem je nalogu pretučen Pejanović”, rekao je Stanković.
Galerija
( Vlado Otašević )