Biciklisti iz Kragujevca godinama putuju do Mostara i šire mir

Cijeli život Raška Tanasijevića vezan je, na neki način, za puteve i mostove.

Svakog ljeta u proteklih 10 godina ovaj penzionisani automobilski inženjer predvodi grupu biciklista koji prelaze 470 km od njegovog rodnog Kragujevca do Mostara.

Cilj Tanasijevića je prosta – on želi da oživi dobru volju i drugarstva kojeg se sjeća iz perioda velike Jugoslavije, prije nego što su balkanski ratovi gurnuli stanovništvo ovag regiona u etnički i vjerski animozitet, navodi se u članku Radija Slobodna Evropa (RSE).

Deset biciklista, uglavnom iz kragujevačkog Juniorskog paraolimpijskog kluba, napustilo je domove 24. jula. Zamjenik gradonačelnika Bojadžić Pavlović lično im je poželiio srećan put.

„Kragujevac, kao grad-glasnik mira UN, na ovaj način šalje poruku mira cijelom svijetu“, kazao je Pavlović za RSE. "Ova poruka dobija sve veću podršku onih koji se zalažu za saradnju između građana Srbije i Bosne. Reakcije su fenomenalne, a naši građani pozdravljaju ove sportiste s velikim oduševljenjem. Ne možete zamisliti koliku popularnost ovaj maraton ima na bosanskoj strani. To je nešto nestvarno“.

Stari most u Mostaru 1993. i 2013. godine, Foto: Reuters

Srbi su ušli u Mostar u podne 27. jula, dok je 62-godišnji Tanasijević bio u kombiju pružajući biciklistima rezervne unutrašnje gume, flaše vode i inspiraciju. Izmoreni gosti pridružili su se lokalnom stanovništvu na tradicionalnom skokovima sa mostarskog Starog mosta, koji je uništen 9. novembra 1993. tokom rata a rekonstruisan u periodu od 2001-2004.

Biciklista Goran Nikolić, koji je učestvovao u ovogodišnjem maratonu do Mostara, primijećuje da sport gradi mostove širom regiona.

„Ovo je značajan doprinos širenju prijateljstva i međusobnog razumijevanja“, kazao je.

"SVIMA neophodan mir“

Nakon što se vratio u Kragujevac nekoliko dana kasnije, Tanasijević je posjetio memorijalni kompleks Šumarice, masivni spomenik na mjestu na kojem su nacističke snage 21. oktobra 1941. ubile oko 2.300 srpskih muškaraca i dječaka. Kazao je da je ovo mjesto ostavilo na njega trajni pečat kada je ovdje prvi put došao kao dijete.

„Jedan dan rata uništava sve što je građeno tokom godina“, kazao je umjerenim tonom dok je opisivao svoj osjećaj misije. „A kasnije je neophodna inteligencija – prava, zdrava inteligencija – da bi se normalizovala situacija za one koji su prošli kroz rat, kako bi ga mogli preživjeti i naučiti svoju djecu da se takvi užasi ne smiju ponoviti nigdje u svijetu, a naročito ne ovdje. Svima je neophodan mir“.

Tanasijević je godinama radio u fabrici automobila „Zastava“ u Kragujevcu. Ova fabrika nekada je, podsjeća RSE, upošljavale desetine hiljada i bila je središte mreže postrojenja i distributera koji su spajali Jugoslaviju. Tanasijević je putovao poslovom do gotovo svakog kraja bivše zajedničke zemlje, od Kranja do Gevgelije, od Subotice do Zadra.

Ovaj komunikativni inženjer je stekao prijatelje gdje god da je boravio, ali Mostar, Sarajevo i Split imaju posebno mjesto u njegovom srcu.

Ističe da nikada neće zaboraviti njegovo prvo putovanje nakon što je Dejtonskim sporazumom 1995. okončan rat u Bosni.

Tanasijević u memorijalnom parku Šumarice, Foto: RFERL

„Moram sam da idem za Banjaluku poslom“, ispričao je. „Samo zamislite kako se osjećao neko ko je odrastao misleći da se rat nikada ne bi mogao desiti. Vjerovao sam da su moj djed i otac ratovali dovoljno za pet generacija – za mene, moje sinova i moje unuke... Prošli smo kroz Brčko i Derventu i bio sam šokiran onim što sam vidio. Ožiljci rata bili su toliko brutalni, tako veliki“.

Gradnja starih mostova

Godinama kasnije, ideja organizovanja biciklističke ture kroz bivšu ratnu zonu – preko Sarajeva do Mostara – pala je na um Tanasijeviću i njegovim prijateljima u Juniorskom paraolimpijskom klubu. To se desilo u periodu kada je Stari most u Mostaru ponovo izgrađen a Tanasijević je na putovanje biciklima gledao kao na način da se „ponovo izgrade uništeni mostovi prijateljstva“ između dva grada i između Srbije i Bosne.

Godišnji maraton je vratio Tanasijevićevu vjeru u mogućnost prijateljstva širom regiona.

„Ovo putovanje mora da se nastavi jer smo nekada bili prijatelji sa Splitom – mi ljudi iz 'Zastave'“, kazao je. „Moja najveća želja je da moje dvije unuke imaju prijatelje u Mostaru ili u Splitu“

„Činjenica je da su svi dobri prema meni“, kazao je. „I ja sam dobar prema njima. I znam da moram učiniti sve što je u mojoj moći da se rat više nikad ne ponovi“.

Ivanka Bulić, prva sekretarka u ambasadi BiH u Srbiji, pozdravlja obnavljanje veza između Kragujevca i Mostara.

„Ova saradnja na kulturnom i sportskom nivou trebalo bi da se proširi i na sektor ekonomije i politike i na sve sfere života“, kazala je. „Ovaj maraton je premašio sva očekivanja time što je organizovan po deseti put“.

Međutim, Tanasijević san se nije završio. On već sanja o narednoj godini, kada se nada da će se kragujevačkim biciklistima pridružiti istomišljenici iz Užica, Višegrada i Sarajeva. I nada se da će nakon tradicionalnih skokova na kraju biciklističke ture do Mostara njihovo putovanje nastaviti automobilom sve do Splita.

„Ovo putovanje mora da se nastavi jer smo nekada bili prijatelji sa Splitom – mi ljudi iz 'Zastave'“, kazao je. „Moja najveća želja je da moje dvije unuke imaju prijatelje u Mostaru ili u Splitu“.

Ljubav prenijeta na najmlađe

Tanasijeviće je kazao za RSE da se ljubav Kragujevca i Mostara prenijela i na njihove najmlađe stanovnike:

"Kragujevac i Mostar su gradovi pobratimi. Najbolje od svega je što djeca iz Kragujevca odlaze u Mostar i budu tamo 15, 20 dana u porodicama svojih drugara i drugarica, mala djeca, osnovčići, a djeca iz Mostara dođu u Kragujevac poslije. To su pisma poslije, to je… To prelazi ono uzvratna posjeta, nego onda: ’Tata, mama vodi me kod drugarice u Mostar’, ili ’tata, mama vodi me kod druga u Kragujevac.’ To tako ide.“

Galerija

( Miloš Rudović )