Avgust u Briselu je raj za lobiste

Golema glavna zgradurina Evropske komisije, "Berlaymont", prazna je tako da ženske potpetice odjekuju na kamenim podovima kao u hororima, a ako nešto glasno kažete, ili naglo spustite dokumente na sto, vraća se jeka.

Tek sada je jasno kako je to kad na hiljade (u Evropskoj komisiji zaposleno je 28.000, naravno ne svi u ovoj zgradi) ljudi barem dišu na istom prostoru. Kriza se bliži kraju.

Jedan od signala jeste da ove godine Glavna direkcija za ekonomiju, prvi put nakon pet godina, koristi kolektivni godišnji. Inače su jedino oni ostajali u Briselu.

Ove je godine u gradu ostao dobar dio diplomata iz Glavne direkcije za trgovinu, jer rade na pripremi pregovora EU-SAD o slobodnoj trgovini preko Atlantika. Ako to uspije, a uspjeće, onda će se Evropa stvarno ponovo dignuti na noge. Normalno, oni koji rade na proširenju su negdje na moru.

Belgija ima nekoliko kilometara mora do kojeg se stigne za dva sata vožnje od Brisela, pa se ode i tamo, ili, ako se zaista želi doživjeti Sjeverno more, u mala mjesta na holandskoj strani

Ovdje je najpopularnije odrediše Grčka pa nakon toga Španija, gdje kupuju nekretnine. Naime - ako ih suočite sa time da li bi jednako jeftinu nekretninu u Španiji ili Grčkoj - odgovor je, u Španiji.

Iz toga vidimo da intimno, čak možda ne sasvim svjesno, diplomate još nisu prelomili budućnost Grčke, a misle da će se Španija kad-tad oporaviti. Tu ulažu svoje pare.

Vole oni i istočnu obalu Jadrana, Hrvatsku i Crnu Goru, ali su im skupe - rekli su mi ljudi s platama od 6 do 9 hiljada eura. Dakle, neki od njih iskorištavaju ljeto i za lov na vikendicu.

Iako je ostalo valjda manje od deset odsto zaposlenih, Komisija radi - dnevni brifinzi za novinare se ne preskaču, makar trajali samo deset minuta.

Restoran radi punom parom, svaki dan je na meniju i gril i kuvano, meso ili riba, supa, đuveči, vegetarijanska jela, ručak do 500 kalorija maksimum, specijaliteti i preporuke šefa kuhinje, salate, sirevi, suhomesnato, deserti...

Brisel

Cijena od pet do deset eura. Novinari isto imaju pravo ovdje da dođu, tako da, ručam, gledam i posmatram ko je ostao u Briselu i zašto.

Pametniji eurokrati ne idu na odmor preko ljeta. Većina zaposlenih napušta Brisel prvog avgusta i vraćaju se, pocrnjeli i raspoloženi, tri do četiri sedmice poslije. Velika ljetna pauza traje najmanje dvije sedmice, ali u praksi i četiri.

Oni koji nisu otišli iz Brisela, nego tu sjede i vrebaju su lobisti. Sedmi, osmi, mjesec, početak devetog, kad su svi pomalo neformalni, raj je za lobiste

Roditelji školske djece moraju, ali i žele slobodan avgust. Ali veterani, iskusni kancelarijski pacovi nemaju ništa protiv da ostanu dežurni kad svi odu. Tako dobijaju još mjesec godišnjeg, jer je ljetnji ritam u Evropskoj komisiji jako usporen.

U petak popodne napuste Brisel da bi vikend proveli, ako voze, uglavnom na francuskoj atlantskoj obali. Kad dođe jesen, onda će na vinske rute odakle će se vraćati sa punim prtljažnicima, boksovima butelja na koje će potrošiti veliki novac, ali će tumačiti da je to "ušteda".

Zapravo, radi se o putovanjima i aktivnostima koja idu uz status, recimo od srednjih direktora naviše. U zadnje vrijeme malo su popustili sa raznim kursevima, do prije nekoliko godina silno popularnim, kao što su keramika, stolarija ili umijeće pravljenja kozjeg sira.

Belgija ima nekoliko kilometara mora do kojeg se stigne za dva sata vožnje od Brisela, pa se ode i tamo, ili, ako se zaista želi doživjeti Sjeverno more, u mala mjesta na holandskoj strani.

Ali, dok ima Ryanaira, koji iz obližnjeg grada Šarlroa leti na tridesetak destinacija, niko ne misli, a pogotovo sada kad ih šefovi ne vide, da bude vezan za Brisel.

Poznajem Italijana, na nivou šefa direkcije, a to je odgovoran posao i dobra plata, koji u pet godina u Briselu nije kupio veš mašinu, jer Ryanairom putuje svakog petka mami i ona ga opere i ispegla. Tako i drugi - ne putuju možda mami, ali gdje leti Ryanair preko vikenda, tu su i oni.

Oni koji nisu otišli iz Brisela, nego tu sjede i vrebaju su lobisti. Sedmi, osmi, mjesec, početak devetog, kad su svi pomalo neformalni, raj je za lobiste.

Momentalno, grad je pun Amerikanaca i Kineza. Kineska ekonomska diplomatija pristiže u Brisel u takvim talasima da se kupuju cijeli blokovi zgrada u boljim, rezidencijalnim djelovima grada.

Nema tamo nikakvih jeftinih trgovina jeftinom robom. Ne, to su sve biznismeni, ekonomisti, savršenog engleskog, koji se bore za svaki dosije koji se tiče kineske ekonomije, a koji se prevrće po stolovima u Evropskoj komisiji. Prije dvije sedmice, izvojevali su veliku pobjedu oko uvoza solarnih panela.

Komisija je, na zahtjev evropskih proizvođača, pokrenula skupu istragu o kineskom dampingu. Ustanovilo se da je prigovor evropskih proizvođača osnovan, i da je tačno da evropska industrija solara uništena pred kineskim uvozom.

Nametnula je sankcije na uvoz kineskih solara, a onda u roku samo dvije sedmice podvila rep. Kinezi su ucijenili da će oni nametnuti visoke carine za evropska vina i drugu robu, ali nije samo to.

Komisija je ustanovila da neće moći sprovesti svoju, evropsku strategiju uštede energije, da će evropski monteri i cijela popratna industrija ostati bez posla, ako se zakoči ovaj kineski uvoz.

Eto, to je sadržaj krvavog rata koji se vodio zadnjih mjesec i po u Briselu. Bojna polja su restorani gdje se sjedi na dugim ručkovima, konferencije u hotelima, sve u radijusu od nekoliko kilometara od zgrada Evropske komisije.

Ali, ozbiljni razgovori vode i na ranije ugovorenim izletima, u Francusku, u Holandiju, a možda čak i na nekom krstarenju. Ovo je mjesec najveće moguće aktivnosti za briselske lobiste.

Nek se zna da je kinesko-evropski front još je otvoren, a bitke traju.

Osam hiljada eura je dobro?

Drugi avgustovski front u Briselu je američko-evropski. Tu se možda svi bolje poznaju, ali Amerikanci još uvijek dolaze pripremljeni kao mašine i mogu i žele raditi non-stop.

Svaki element, svaki paragraf u budućem evropsko-američkom ugovoru o trgovini je važan. Istina je, kriza s one strane bare je gotova, i Amerikanci se kao turisti vraćaju u Evropu, svakako i Brisel.

Sve ih je više, ali ipak, oni koji su došli ovim poslom, prepoznaju se. Ima jedan dio grada, oko trga Brugmann, gdje su smještene velike međunarodne lobing kancelarije.

To vam je takva ekipa da je njima smiješno ako neko kaže da evropski birokrate imaju dobre plate. Ha ha ha. Osam hiljada eura dobro? Pa hajde, neka bude, misle oni.

Svaki kafić, svaki restoran oko trga Brugmann ovog ljeta pun je Amerikanaca. Kineza ne. Oni se motaju turistički oko Grande Place, ali poslije se povuku u svoje lijepe, nove stanove. Normalno, s evropske strane u ovim su pregovorima angažovani najbolji.

Od novinara su ostali ili oni koji stanuju predaleko, jer je skup put u dubine Afrike ili Azije, ili oni koji pišu knjigu, ili, kao potpisnica ovog izvještaja iz ljetnog Brisela, kojoj majstori nisu na vrijeme završili radove, nego su samo stan napunili šutom i kao zalog da će jednog dana vratiti, ostavili alat, teške mašine i žice i cijevi koje vire iz zidova.

Galerija

razgovor FOTO: Shutterstock

( Ines Sabalić )