Geopolitička realnost

Nije rijedak slučaj da neki analitičari, političari, pa čak i građani, smatraju da SAD (kao vodeća država NATO) igraju ulogu svjetskog policajca. Ima argumenata da se takva teza labavo brani, ali je (za ozbiljnu analizu) daleko više argumenata kojima se takva teza može lako osporiti. Na ovakav zaključak nas upućuje ozbiljna analiza sve tri dimenzije geopolitičke teorije, a to su: prostor, vrijeme i procesi. Pokazuje se da prisustvo SAD nije poželjno samo na onim prostorima gdje nedomkratski i autokratski režimi masovno krše ljudska prava i slobode, prvenstveno koristeći se korupcijom i organizovanim kriminalom (OKK), kao sredstvom vladanja i kao sve moćnijim geopolitičkim sredstvom.

Ni na kraj pameti mi nije da budem zaštitnik ili promoter politike SAD. Čak i ako, za trenutak, stanemo na stranu najstrožih kritičara politike SAD, istoj nećemo moći osporiti borbu protiv terorizma, kao najvećoj prijetnji tekovinama svih današnjih civilizacija. Terorizam je najveći zločin od svih do sada poznatih, jer je, iz političkih razloga, usmjeren prema nevinim ljudima, prvenstveno civilima. Zapitajmo se kakav rizik možemo očekivati, ako je sada već vidljivo da OKK postaje najopasnija prijetnja po čovječanstvo, jer postaje (a biće sve više) glavni proizvođač terorističkih akata.

Da li postoji odgovor na hipotetičko pitanje koje zahtijeva ozbiljan geopolitički odgovor, a koje glasi: „Ko će se oduprijeti narastajućim snagama OKK, u slučaju da se SAD, svojom politikom, težišno premjeste na teritoriju svoga kontinenta?“ Da li u skorijoj budućnosti postoji takva mogućnost? Prihvatimo činjenicu da su, zbog ekonomskih interesa (prvenstveno onih energetskih), SAD danas prisutne na prostorima značajnijih energetskih izvora. SAD će do 2030. godine iz sopstvenih izvora podmirivati preko 70% svojih potreba, a oko 2050. godine postaće izvoznik pogonskih goriva. To će postati motor ekonomskog buma SAD i ujedno snažan ekonomski udar na sadašnje petrolejske monopoliste, za koje će (u geopolitičkom smislu) postati zainteresovani neki drugi, manje pouzdani, partneri - da ne kažem tutori. Ko će tada imati snagu da se suprotstavi narastajućoj sprezi nedemokratskih režima, multinacionalnih kompanija i različitih mafija? Bojim se da će se otvoriti put novom obliku kolonijalizma, čija žrtva težišno mogu biti sadašnje zalivske monarhije.

Već je vidljivo da od svih mafija, najopasnije postaju one političke. Ko su one? To su one mafije koje, u cilju svog opstajanja na vlasti, koriste sve vrste drugih mafija i međusobno se podržavaju i osnažuju. Pokazuje se da su SAD jedina snaga od koje one zaziru.

Vladavina Džordža Buša Mlađeg je SAD uvela u doktrinarni vojno-politički apsurd. Naime, otvorila se jedna veoma opasna inverzija u kojoj su vojnici počeli da špijuniraju, a špijuni (uz upotrebu borbenih sistema) su počeli da ratuju. Počela je masovna upotreba bespilotnih letilica, tzv. Dronova. Obamina administracija čini ozbiljan napor da se izađe iz pomenutog apsurda. Tehničko-tehnološki razvoj SAD će omogućiti da do (već pomenute) 2030. godine osnova njihove vojne doktrine bude „doktrina robotičkog ratovanja“. Tada će SAD moći značajno smanjiti sadašnju brojnu veličinu svojih oružanih snaga, što će omogućiti ogromne finansijske uštede i dodatni podsticaj za ekonomski razvoj. Navedena vojna doktrina će spoljnoj politici SAD omogućiti prisustvo na čitavoj planeti i u kosmosu, uz minimalno fizičko prisustvo njenih oružanih snaga.

Dva navedena faktora će imati startegijski značaj u spoljnoj politici SAD. Zbog toga politika SAD svoje težište može usmjeriti na prostor svoga kontinenta. To može otvoriti prostor mnogim političkih i svakojakim drugim kabadahijama da na ostatku planete prave razne zulume. Zbog toga je evro-atlansko partnerstvo i savezništvo danas potrebnije nego ikada do sada. A to partnerstvo i savezništvo jedino ne odgovara političkim mafijama.

( Blagoje Grahovac )