Prećutne odluke

"Dio Vlade sada želi da se distancira od prećutne odluke da KAP ne plaća struju, a da EPCG ne plaća poreze" - premijer Crne Gore.

Ćutnja u Crnoj Gori je već odavno usvojeni način komunikacije. U različitim situacijama u zavisnosti od subjekta koji ćuti ona može imati različito značenje i vrlo ozbiljne posljedice.

Vlada odluke donosi glasanjem većine, a pošto glasanje ćutnjom nije moguće onda ne može ni postojati tzv. prećutna odluka Vlade. Izjave ruskih i italijanskih partnera, a sada i našeg premijera, potpuno istovjetno i jasno ukazuju da su postojale odluke i preuzete međusobne obaveze koje u međuvremenu nijesu ispoštovane. Takođe, iz odgovora premijera da se zaključiti da je Vlada bila u kontinuiranom saznanju o svemu ovome i da je ćutala. Ono što još uvijek ne znamo jeste ko je taj koji je donosio odluke u suprotnosti sa zakonima i interesima Crne Gore, šta je i kome obećavano, i zašto?

Kada neko vremenom ostvari apsolutnu moć, onda bi po logici stvari sa njom trebalo da prisvaja i apsulutnu odgovornost. U praksi je to malo drugačije. Izgleda da je to ono što sada brine premijera i njegove saradnike. Vrijeme prestanka apsolutne moći je došlo, a dolazi na red pitanje odgovornosti. Zato je premijer otpočeo da raspodjeljuje odgovornost na druge pa je između ostalog naglasio da je veći dio poreskog duga Elektroprivrede Crne Gore nastao za vrijeme njegovog prethodnika. Pritom je namjerno zaboravio nešto mnogo važnije. Novac na ime poreza umjesto da je uplaćen u budžet, kako za vrijeme prethodnika, tako i danas kada je on premijer i dalje leži oročen na računu EPCG u Prvoj banci. Ipak je to vlada kontinuiteta i iste centralizovane moći.

Poslije svega izrečenog i oko krađe struje i oko neplaćanja višemilionskih poreza od strane EPCG, tužilaštvo nastavlja da ćuti. Nezavisni profesionalci tužilaštva sačekaće politički rasplet u septembru pa će shodno njemu dalje oblikovati svoju ćutnju. Za sada, vjerovaće premijeru da evropska interkonekcija služi kako bi se struja "pozajmila" kad nekome zatreba, pa da se poslije toga plati. Sve ostalo su spinovali mediji, kao i kod afere “Snimak”. Gonjenje medija je uhodano tako da je i premijeru i tužilaštvu ovako najlakše.

I narod na sve ovo ćuti i nastavlja da plaća. Najnovije, ne zna se koje po redu poskupljenje struje, nikoga nije posebno uzbudilo. Dio naroda zaljubljen u premijera i Vladu ćuti iz ljubavi, a drugi dio se boji i ćuti iz straha. I jednih i drugih je sve manje. U 40.000 novih radnih mjesta više niko ne vjeruje, pa to pitanje iz obzira prema građanima ne treba više ni postavljati.

Crna Gora se poslije toliko vremena upoznaje sa osnovama parlamentarne demokratije u kojoj je Vlada izvršni organ obavezan da sprovodi odluke skupštinske većine. Sada je mnogo jasnije ne samo zašto neke odluke parlamenta nijesu sprovođene u prošlosti već i način na koji su se neke druge odluke suprotno zakonima i interesima države donosile.

Moguće je da je premijer napokon počeo da uviđa ono u šta dugo nije vjerovao, a na šta mu se uvijek ukazivalo, da nijedan čovjek nije svemoćan i da prepreke za očuvanje vlasti i moći kad-tad postaju nepremostive. Zato je za njega neprihvatanje i prekinuta ćutnja parlamenta potpuno novo i, po svemu sudeći, neprijatno iskustvo. Poslije 23 godine apsolutne vladavine i ćutnje institucija, novo stanje svemoćnom vladaocu može naličiti "diktaturi parlamenta" i ničemu drugom.

U vremenu pred nama razjasniće se ne samo ove, već i mnoge druge prećutne odluke iz prošlosti. Neke od njih bile su vrijedne i ljudskih života. Djeca čije su roditelje ubili i progonili zbog nečijih "prećutnih odluka", željeće da znaju čije su one bile i zašto?

( Miro Perović )