Jadna Amerika

Rusko ministarstvo spoljnih poslova retvitovalo je jedan Trampov tvit i tako mu dalo službeni pečat Kremlja.

Američki predsjednik je SAD u tom tvitu - a time i sebe samog - okrivio za loše odnose sa Rusijom. I to zato što su, kako piše, SAD delale „glupo“. SAD su same krive za to što su ruske tajne službe hakovale stranke i izborne organe, što je ruski predsjednik okupirao Krim?

To je naprosto smiješno, ali predstavlja i još nikad neviđen postupak u novijoj američkoj istoriji. Svoju čudnu tezu je on poslije svog ćaskanja sa Vladimirom Putinom još jednom ponovio i sam sebe diskvalifikovao.

Još nijedan predsjednik nije tako postupao. Tako jedan predsjednik ne bi ni trebalo da postupa. Pitanje je koliko će Republikanci, partijski drugovi predsjednika, dozvoljavati sebi ovog nesposobnog, precijenjenog tupana u Bijeloj kući?

Tramp samo još zamuckuje polurečenice koje stalno protivrječe jedna drugoj. Evo izbora iz onih koje je izgovorio posljednjih dana: čas će NATO ubiti SAD, čas je to praznik ljubavi. Malo je EU neprijatelj, malo je Kina neprijatelj, malo su to oboje zajedno. Čas bi EU trebalo da tuži Veliku Britaniju zbog „bregzita“, čas je premijerka Tereza Mej najbolja prijateljica. A Njemačka je zatočenik Putina, ali Putin je istovremeno fer konkurent.

Teško je podnijeti trabunjanje čovjeka koji je bio trgovac nekretninama, pa televizijska zvijezda, da bi postao šef populista. U poređenju s ruskim predsjednikom, Tramp je djelovao slabo, nesigurno, nepripremljeno. Kad god bi Tramp razbijao porcelan u spoljnopolitičkom taboru, njegovi ministri su poslije toga skupljali krhotine i prevodili na politiku zbrkane riječi svog predsjednika koji se nemarno odnosi prema činjenicama. Koliko dugo će još to raditi?

Smatra se da je na svojim nastupima sa Trampom u Helsinkiju ruski predsjedik Putin imao lupeški osmijeh. Njemu je zapravo bilo dovoljno da sjedi raširenih nogu i sluša kako Tramp razgrađuje svjetski poredak. Prošle nedjelje on je naljutio partnere u NATO, „postrojavao“ Veliku Britaniju i Evropsku uniju proglasio za neprijatelja. Putin ništa bolje nije mogao da poželi.

S druge strane, optužbe protiv Putina i Rusije u SAD su ostale bez posljedica. Da li je Putin pokušao da utiče na izbore u SAD 2016, da li je želio da dovede Trampa na funkciju, ima li u ruci materijale koji bi mogli da kompromituju Trampov klan? Kada se to sve sabere, gotovo bi moglo da se pomisli da tu mora da ima nečega što Trampa tjera da se baš prema ruskom autokrati tako ponaša. Zato je bolje reći da se predsjednik u Helsinkiju sastao sa svojim oficirom za kontakt. Egomanski laik se sastao sa školovanim agentom tajne službe. Jedino što povezuje te muškarce jeste to što ih istina ne zanima previše. Putin je jasno stavio do znanja da mu nije važno povjerenje, već interesi koje želi da sprovede.

Naravno da je dobro to što dva moćna muškarca međusobno razgovaraju. Ali šou, koji Tramp očito želi, nije dovoljan. Svijet očekuje više, to je Tramp shvatio u jednom od svojih malobrojnih svijetlih trenutaka. Očekivanja su iznevjerena. Jadna Amerika koja je izabrala ovog opasnog, neuračunljivog ekscentrika za predsjednika. Nadam se da neće pričiniti još veću štetu.

DOJČE VELE

( Bernd Rigert )