Bojanić: Vlada zamajava javnost i izbjegava odgovornost
Poslanik Pozitivne i član skupštinskog odbora za ekonomiju Mladen Bojanić za “Vijesti” o ekonomskoj krizi, privatizacijama, penzionom sistemu
Teško da bilo koje prolongiranje u rješavanju problema u ekonomiji može imati pozitivne efekte. Obično se stvari dodatno komplikuju i traži se još novca kako bi se stvari vratile na početak, kazao je u razgovoru za “Vijesti” poslanik Pozitivne Crne Gore Mladen Bojanić odgovarajući na pitanje da li očekuje da će prolongiranje roka da se riješe međusobni odnosi između Kombinata aluminijuma, Elektroprivrede, Montenegro bonusa, Rudnika uglja i Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES) na kraju samo još dodatno povećati račun koji će biti ispostavljen građanima - poreskim obveznicima.
Vlada je predlagala da se rebalansom budžeta izdvoji 60 miliona eura kojim bi bili plaćeni međusobni dugovi ovih kompanija, ali SDP i opozicija to nijesu prihvatali, pa je predlog prošle sedmice povučen iz procedure. Traženje novog rješenja za ovoj problem najavljeno je za jesen.
Bojanić koji je član skupštinskog Odbora za ekonomiju, kao i Komisije za kontrolu i praćenje postupka privatizacije istakao je da “odnosi između nabrojanih kompanija to uvjerljivo pokazuju”.
“Ono što nas brine, bez obzira na politička opredjeljenja, je da će na koncu svi građani platiti račun pogrešnih odluka Vlade, koja je vlasnik, većinski ili manjinski gotovo je svejedno, svih ovih kompanija. Ne mogu da se otmem utisku da je Vlada sve ovo vrijeme samo mislila kako da se sa što manje političke štete izvuče iz ovih problema, a ekonomski interes je za nju bio potpuno sporedan. Ne bih želio da optužim bilo koga za kršenje zakona ili neke skrivene namjere, ali izvještaj DRI po pitanju izdavanja garancija jasno pokazuje da se nadležne institucije moraju uključiti u rasvjetljavanje svega što se dešavalo u tim odnosima u posljednjih nekoliko godina”, naglasio je Bojanić.
Da li je nepravedno prema crnogorskim penzionerima što im tokom ove kalendarske godine nijesu povećana primanja makar za godišnji rast inflacije?
Deficit u fondu PIO je posljedica višegodišnjeg odlaganja reforme penzionog sistema. Naravno, svako smanjenje ekonomskih aktivnosti dodatno komplikuje probleme redovnog finansiranja penzija. Biće zapamćeno da je premijer u svom ekspozeu najavio zaustavljanje politike stezanja kaiša, pa onda nakon par mjeseci krenuo sa mjerama koje direktno ugrožavaju ionako nizak standard građana, a naročito penzionera.
Ne treba velika stručnost da se vidi kuda to vodi, sa jedne strane imamo zamrznute penzije i smanjene zarade, a sa druge rast inflacije i svih troškova života. Pričati o pravednoj raspodjeli krize je prilično neiskreno kada znamo za poreski dug od preko 350 miliona, sumnjivo izdate garancije iznad 200 miliona eura i svjedoci smo nastavka značajnog subvencioniranja pojedinih kompanija.
Član ste Komisije za kontrolu postupka privatizacije. Kako gledate na aktuelni proces privatizacije Kontejnerskih terminala i generalnih tereta (KTGT) po cijeni približno istoj koliko se država prošle godine zadužila za restrukturiranje te kompanije? Da li mislite da se turskim investitorima u stvari čini ustupak za neke druge aranžmane, a na štetu malih akcionara KTGT-a?
Postupak privatizacije KTGT-a traži razmatranje na sjednici Komisije, jer ne zaboravimo, puni naziv je Komisija za praćenje i kontrolu privatizacije. U dosadašnjem radu Komisije u ovom sazivu bavili smo se davno završenim privatizacijama i jedino smo mogli da konstatujemo njihovu neuspješnost i evidentiramo nagomilane probleme u HTP Onogoštu, Rudniku mrkog uglja Berane i HTP Boki.
Ovaj put treba pratiti i kontrolisati postupak privatizacije u vrijeme njenog dešavanja jer jedino tada imamo šansu da spriječimo eventualne pogrešne odluke. U ovom momentu, zadržao bih svoje sumnje za sebe, sve dok ne dobijemo pune informacije.
Smetaju li Vam, kao poslaniku, što se pojedini bankrotirani crnogorski tajkuni usred Skuptine deklarišu "kao radnička majka"?
Smeta mi kao građaninu i nekome ko je profesionalno prije dolaska u parlament pratio i bio svjedok mnogih privatizacija od kojih su mnoge urađene direktno u korist određenih kupaca, a na štetu države Crne Gore.
Tokom devedesetih godina, manji broj lica je preko noći došao do velikog bogatstva, ne zahvaljujući svojim ekspertskim ili menadžerskim sposobnostima, već dobrim poznanstvima i spremnošću da se za nečije ime odrade poslovi koji su često prelazili na drugu stranu zakona.
Logičan slijed događaja je njihova opijenost samim sobom i preuzimanje ekonomskih aktivnosti koja daleko prevazilaze njihove sposobnosti, i po pitanju znanja i stručnosti i po pitanju organizacije i kapaciteta. Sada traže krivce među drugima, nikako se ne mireći da su njihove pogrešne procjene i poslovni potezi nastali usljed sopstvenih prevelikih i nerealnih ambicija.
Brzo će to shvatiti. Međutim, načinjena je, u međuvremenu, nenadoknadiva šteta, kako prema zaposlenima tako i prema postojećim resursima. Odgovorna vlast to nije smjela dozvoliti. Sve što sada pokušavaju je u funkciji zamajavanja javnosti i izbjegavanja odgovornosti.
Iako su ministar poljoprivrede i gradonačelnik Podgorice potpisali ugovor o prodaji Novog duvanskog taj posao je izgleda već doveden u pitanje. Šta mislite da li će prvorangirani konzorcijum zaista uplatiti kupoprodajnu cijenu i nastaviti proizvodnju brendova starog DKP-a imajući u vidu da su, u međuvremenu, isplivale ozbiljne optužbe o švercu brenda "kleopatra", a i država je neposredno prije ulaska novog investitora povećala akcize na cigarete?
Privatizacija putem stečaja je najgori oblik privatizacije. DKP je žrtva raznih interesa vezanih za duvansku industriju. Kako drugačije objasniti propadanje jedne od najstarijih fabrika u Crnoj Gori koja je imala poznate i tražene proizvode i solidno organizovanu proizvodnju. Kako sada stvari stoje, njihova budućnost je vrlo neizvjesna. Ostaje da vidimo da li je "kleopatra" svijetla ili tamna budućnost Novog duvanskog kombinata.
Treba objediniti regulatore na finansijskom tržištu
Kako gledate na ono što se trenutno dešava na berzi? Šta mislite da li se može i kako vratiti povjerenje u institucije tržišta kapitala?
Nažalost, investitori su izgubili interes za tržište kapitala i berza je dovedena u veoma nezavidan položaj. Biće teško vratiti izgubljeno povjerenje, a osnovni, i jedini način da se ponovo uspostavi je kreiranje povjerenja u institucije i aktere tržišta hartija od vrijednosti (HoV), u prvom redu regulatora/supevizora.
Mora se insistirati na dosljednoj primjeni zakonske regulative, efikasnom rješavanje sudskih sporova iz oblasti HoV, odnosno izbjegavanju ili, u krajnjem, oštrom sankcionisanju svih vidova zloupotreba na tržištu.
Treba započeti aktivnosti na objedinjavanju regulativnih i supervizorskih kapaciteta kroz formiranje jedne institucije za nadzor cjelokupnog finansijskog tržišta. Integrisanim nadzorom se povećava operativna i funkcionalna efikasnost nadzora na nivou cijelog finansijskog tržišta, kao i pojedinih njegovih segmenata.
( Milorad Milošević )