o prostoru rode

Most o jednom vremenu

Svaki novi most, po pravilu, je veliko pregnuće, napor i odricanje zajednice koja ga stvara. Zbog toga je važno da most predstavlja gore opisani sklad prirode i kulture.

93 pregleda2 komentar(a)
Port Milena, Foto: Samir Adrović
02.08.2013. 14:30h

Mostovi su, dokle doseže ljudsko znanje i iskustvo, posebne građevine. Mostovi povezuju prostor, otključavaju ga. Most se prima tamo gdje na to ukaže priroda. I gdje se saglasi sa nama i da nam dozvolu da gradimo. Naš graditeljski izbor je prepoznavanje saglasnosti prirode. A ako to nije, onda je osionost prema prirodi. To saopštava duga istorija mostogradnje. Most nastaje kada se desi najljepši sklad prirode i kulture. Most nije samo građevina. To je prepoznavanje mjesta koje priroda nudi za most, uspješno povezivanje mosta sa građenom i prirodnom sredinom, oblikovanje mosta kao dijela pejzaža, usklađenost odabranih materijala i okruženja i postizivost poduhvata za zajednicu koja gradi most. Kad se sve ovo, i ne samo to, zadovolji – dobije se rezultat koji je kolektivni kreativni čin. Tada most nadilazi svoje vrijeme, svog autora, svoje graditelje, investitore, zajednicu koja ga je omogućila. Premošćava sadašnjost prema budućnosti. A kada ta budućnost postane sadašnjost nekih novih generacija, povezuje je sa vremenom nastanka mosta. I ljudima koji su ga stvorili. Tako je, na primjer, od mosta nastao grad Mostar, a grad je ubijan tako što je rušen most. U bestijalnom letu Milosrdnog anđela, prvo su rušeni mostovi. I onaj u Murinu, između mnogih. Metafora o spaljivanju mostova, nastala je poslije prakse spaljivanja. Mostovi kultura, mostovi prijateljstva, mostovi razumijevanja. Mostovi, kao rijetko koja tvorevina kulture ima primarno jasno utilitarno značenje i svrhu – prelaženja na drugu obalu. A onda dosezanje onih mogućnosti koje pružaju obje obale.

Svaki novi most, po pravilu, je veliko pregnuće, napor i odricanje zajednice koja ga stvara. Zbog toga je važno da most predstavlja gore opisani sklad prirode i kulture.

Nedavno, 20. maja, a u povodu Dana nezavisnosti, svečano je otvoren most Port Milena u Ulcinju. U Pobjedi, dvobroj 21. i 22. maj 2013. godine, str.18., dati su, između ostalog, sljedeći podaci o ovome mostu: "Ulcinj je dobio velelepni most na Port Mileni dužine 350 metara i širine 20,30 metra sa četiri saobraćajne trake i pješačkom stazom. Dužina kompletne dionice obuhvaćene projektom je 920 m. Po završetku čišćenja kanala planirano je da se most otvara, a konstrukcija rotira. Hidraulika na mostu biće naknadno postavljena kada kanal Port Milena postane plovan."

Predsjednik Vlade je na svečanosti povodom otvaranja ovoga mosta, između ostalog, izjavio: " Moramo voditi računa o tome da državne investicije ne smiju biti i jedine. Moramo stvarati uslove za realizaciju i privatnih investicija...Želim da podijelim optimizam kada je u pitanju crnogorska budućnost. Uspjeli smo da sačuvamo crnogorsku stabilnost, da spasimo ono što su kvalitetni djelovi crnogorske ekonomije od bankrota..."

Iznesen je i podatak da je vrijednost ove investicije 13,9 miliona eura. Nije razjašnjeno da li je u iskazanu cijenu ušla nabavka i montaža hidrauličnih uređaja za otvaranje mosta. Kada bude očišćen kanal Port Milena. Nije objašnjeno da li će plovila zbog kojih je izgrađen takav most da prevoze so iz Solane do Luke Bar? Ili turiste koji će da obilaze rezervat radi razgledanja ptica. Ili će Port Milena biti samo zimovnik za skupe jahte. Ili će jedina solana u državi, ipak, biti pretvorena u građevinsko zemljište. Premijer je, ne slučajno, naglasio

"Moramo stvarati uslove za realizaciju i privatnih investicija." Most na Port Mileni je projektovan i izgrađen za neke aktivnosti i planove o kojima građani nijesu dovoljno obaviješteni. A možda i potpuno neobaviješteni. Čak ni stručna javnost. Jer, nije se čula podrška od strane stručne javnosti da se Solana pretvori u građevinsko žemljište. Ali se čulo argumentovano osporavanje. Zar ne postoji svijest da je so iz ulcinjske solane proizvod visokog kvaliteta. Osim što je strateški proizvod. Malo se zna da bi turistički program posjete ptičjem rezervatu na prostoru solane mogao, uz očuvanje Solane, da donese opštini Ulcinj i Crnoj Gori mnogo veći prihod nego bilo koji drugi turistički projekt na toj lokaciji. Sa potpunim očuvanjem životne sredine, nasuprot neminovnoj degradaciji usljed gradnje. I što je najvažnije sa očuvanjem cjelovitosti ambijenta. Treba pogledati sajt Piranske solane i vidjeti kakvi se raznovrsni turistički programi, osim osmatranja ptica, mogu povezati sa prostorom solane. Zdravstveni turizam, prije svega. Turističkih naselja i hotela ima diljem zemaljske kugle. Ali prirode kakva je u ovom dijelu crnogorske obale i zaleđa nema. Nigdje. Zar je slučajno još prije pola vijeka klub Mediterane izabrao dio ulcinjske rivijere, kao dio raja na zemlji. Naravno da nijesu gradili ništa što bi skrnavilo prirodu i ambijent. Za skrnavljenje ćemo se, izgleda, mi pobrinuti. Kroz stvaranje uslova za realizaciju privatnog interesa na mjestu Solane.

Inače, most znatno duži od ovoga na Port Mileni, nedavno izgrađen na obilaznici u Bijelom Polju, koštao je, po informaciji do koje sam mogla doći, 2,2 miliona. Istina, nije pokretan. Ali ni ovaj ulcinjski to neće biti za dugo. Ako ikada i bude.

Imalo je razloga saopštiti javnosti posebno cijenu mosta sa hidrauličnim uređajima za podizanje, a posebno cijenu pristupnih dionica, dužine oko 600 m. Da nema dodatnih nedoumica. Dovoljne su postojeće nedoumice. Zbog čega će se most podizati? I kad će biti očišćen kanal? I koliko će to koštati? I zašto se nije išlo u privatno – javno partnerstvo za izgradnju ovog mosta? I zašto je most toliko koštao? I da li su građani Ulcinja odlučivali o ovome mostu kao i o Solani? Kao o privatizaciji hotela, koji sada postoje samo na starim razglednicama i u novim obećanjima. Most na Port Mileni pokreće mnoga pitanja. O odlučivanju opštine o svom prostoru i razvoju, o sudbini Solane, o ovoj i drugim štetnim privatizacijama u Ulcinju (pa sve do Dobrakova).

Zato ovaj most mnogo šta priča i svjedoči o ovom vremenu.