Uz šalu nema teškog zadatka: Ne postavljam pločice dok ne skinete gaće

Uz radnu devizu „bez boje i laka nema arlaka" moler Agencije za stanovanje Mahmut Bucko Kapisazović (43) obavlja radne zadatke, istovremeno smišljajući šale, kako bi kolegama zanatlijama, ali i sebi, olakšao težak radni dan.

Majstori Agencije za stanovanje, moleri, fasaderi, limari, stolari, parketari, kanalizatori, pružaju zanatske usluge na teritoriji Glavnog grada.

Pored zanata, koji ima u malom prstu, Bucko ima još jedan dar - sposobnost da oponaša tuđi glas.

Ugostiti majstora je i dalje na cijeni, a takvu okolnost iskoristio je majstor Beća, da domaćici kod koje su radili, u povjerenju otkrije da Bucko ne pije sokove, alkohol, niti kafe, već da ga jedino može počastiti paradajzom

"Dok radimo na skeli oglasim se ženskim glasom: 'Majstore, može kafa?' imitirajući komšinicu koja je sat ranije sa prozora obećala da će stvarno skuvati kafu ali kada se vrati iz kupovine. Kolega silazi sa skele, čekajući kafu i komšinicu koja ne dolazi. Malo zafrkancije i bolje se i radi", kaže Kapisazović uz osmijeh.

Majstore Agencije za stanovanje zatekli smo u renoviranju stana u Ulici Ivana Milutinovića.

"Majstore, može pivo" odzvanja ženski glas praznim stanom dok električari postavljaju utičnice, moleri u drugoj sobi gletuju, a parketar sa pomoćnikom u trećoj prostoriji postavlja laminat.

Ekipa djeluje složno i uigrano.

Majstor za laminat Igor Popović grafitnom olovkom crta krajeve laminata i sugeriše pomoćniku po drugi put kuda da odreže ubodnom testerom.

Bucko sa molerske stube skida višak materijala sa metalnog špalarina i pokušava odgovoriti na laičko pitanje - šta mu najteže pada u poslu.

"Pa... najteže u poslu je...krenuti...", kaže uz osmijeh i zadovoljan šalom nastavlja da nanosi sloj glet mase.

Šalu prihvataju i ostale kolege, dobro raspoloženje se širi, komentari se nadovezuju i rad se na kratko prekida.

Kapisazović ima tu sreću, ili nesreću, teško je ocijeniti, da pamti i kako je radničkoj klasi bilo u socijalizmu.

Prve poteze četkom i valjkom napravio je u državnom preduzeću AD "Lovćen". Okušao je sreću, kaže, i u privatnom poslu, ali prva ljubav zaborava nema - državna firma pruža određene prednosti.

"Radio sam u 'Lovćenu', potom koju godinu pokušao privatno i sada sam ponovo u državnoj firmi. Prednosti rada u državnoj firmi su neradni vikendi i praznici", rekao je Kapisazović napomenuvši da u Agenciji za stanovanje radi osmu godinu.

Radno vrijeme u ljetnjem periodu je od 7 do 15, a zimi od 8 do 16 sati, ali Bucko ima svoje tumačenje.

"Radno vrijeme je od kada ustanem do kada legnem", kaže on, a kolege uz smijeh potvrdno klimaju glavom.

Električar Ratko Rnković dodaje da je šala bitan momenat u poslu.

"Naše šale se teško mogu prepričati. Draž imaju samo u određenom momentu. Nedavno, dok smo radili fasadu na zgradi, ubjeđivali smo ženu da će joj naš šef uzeti deset odsto od penzije jer nije ustala na vrijeme. Žena je prihvatila šalu i razvio se interesantan dijalog. U većini slučajeva imamo lijepa iskustva sa ljudima ali i interesantnih kvarova. Žena je tražila da u stanu zamijenimo sijalicu. Ustanovili smo da radi ali je ona insistirala da se zamijeni jer joj je, kako smatra, rok istekao. U takvim situacijama nema rasprave jer je mušterija uvijek u pravu", kaže Rnković dok ostali ubjeđuju ćutljivog kolegu da kaže koju riječ novinarskoj ekipi i iskoristi jedinstvenu životnu priliku da mu se objavi slika u novinama, jer se umrlica ne računa.

Šala bitan momenat u poslu: Rnković, Foto: Jovan Stanišić

Ugostiti majstora je i dalje na cijeni a takvu okolnost iskoristio je majstor Beća da domaćici u povjerenju otkrije da Bucko ne pije sokove, alkohol, niti kafe, već da ga jedino može počastiti paradajzom.

"..I trči žena za mnom sa tanjirom u rukama... uzmi paradajz ... uzmi paradajz ...", potvrđuje Bucko sa molerske stube.

Parketar Igor Popović naslijedio je zanat od oca, a usavršio se i u postavljanju laminata. U Aluminijskom kombinatu proveo je 12 godina, a u Agenciji za stanovanje je zaposlen tri i po.

"Veoma je bitno da ekipa djeluje uigrano. Prvo se obave pripremni radovi, radovi krpljenja, rušenja, sitne popravke, potom, u zavisnosti od vrste adaptacije, nastupaju moleri i stolari, i na kraju, dolaze parketari, odnosno postavljanje laminata. Osim mogućnosti plaćanja na rate klijentima nudimo i garanciju na sve radove", rekao je Popović.

Misterija vojničkog ćebeta u kanalizaciji

Koordinator Službe servisa i hitnih opravki Darko Dragović kaže da najviše popravki obave na stepenišnoj rasvjeti, kanalizaciji i vodovodnim cijevima. Dragović je rekao da je najteže kanalizatorima.

"Kanalizatori su iz cijevi jednom prilikom izvadili sako, a drugom u zgradi Lepe Kate čak i vojničko ćebe. Misterija vojničkog ćebeta i poslije tri godine je neobjašnjiva i nikome nije jasno kako je tamo dospjelo. U cijevima nalazimo jabuke, paprike... Kultura stanovanja u zgradama je na niskom nivou. Posao kanalizatora je težak i oni izlaskom na teren ne znaju šta ih čeka. Klijenti se moraju ispoštovati čak i u slučajevima kada se žale da ih voda iz slavine "pecka".

Zbog peckanja vode do dolaska mastora žena kod komšinice pere suđe i pije vodu samo iz njene slavine", rekao je Dragović.

Zbog gaća ušao u legendu

U predahu prepričavaju se anegdote, koje se pripisuju prethodnoj generaciji majstora. Tako je vodoinstalater Tajo postao majstorska legenda jer je jednom prilikom sasvim jasno stavio do znanja domaćici, a ujedno i poslodavcu, da neće pločicu postaviti u njeno kupatilo dok ne skine gaće.

Incident je inicirao hitno formiranje komisije preduzeća, a Tajo je direktoru objasnio da "po vazdan nosem ubada u gaće" koje je žena objesila u kupatilu da se osuše i da to nijesu uslovi u kojima on želi da radi.

Novije "majstorske legende" stasavaju u pričama o radnicima sa Biroa rada, kojima se na mješalici za beton lijepe uputstva za rad, pokušajima da se novajlije pošalju "po dusu" uz opasku majstora da mjesečne plate, nešto veće od 300 eura, iako redovne, ipak moraju biti veće s obzirom na težinu poslova i uslove rada.

Galerija

( Jovan Stanišić )