Organizatorima Parade stiže podrška iz Srbije i Hrvatske: Kroz isto smo i mi prošli

Podršku organizovanju Parade ponosa u Budvi dali su LGBT aktivisti iz Srbije i Hrvatke, koji su isti scenario doživjeli u svojim državama.

U Hrvatskoj se parade organizuju od 2002. godine, a tek posljednja organizovana u Splitu početkom mjeseca, prošla je bez incidenata. Srbija je prvu Paradu najavila još 2001. godine, ali je tek devet godina kasnije, uz velike nemire, ona i održana.

Nakon toga povorka je planirana 2011, pa otkazana iz bezbjednosnih razloga, sada je u planu da druga Parada ponosa bude održana 29. septembra ove godine u Beogradu.

Izvršna direktorica Gej strejt alijanse iz Srbije Mirjana Bogdanović kazala je da je u državama Zapadnog Balkana situacija po pitanju ljudskih prava LGBT osoba umnogome slična - odnos većinskog stanovništva prema toj manjinskoj grupi i visok stepen homofobije u društvu najčešće je posljedica brojnih predrasuda.

“Zbog toga je veoma važna uloga države koja treba da obezbijedi poštovanje ljudskih prava svih njenih građana, pošalje afirmativnu poruku i zaštiti učesnike Prajda i drugih skupova. To se i u Budvi prije nekoliko dana, a i u Beogradu 2010. godine, i desilo. Državne institucije su podržale Paradu a bez obzira na razlike u pogledu bezbjednosnih strategija srpske i crnogorske policije, uložen je veliki trud da se zaštite učesnike”, kazala je Bogdanović.

Ona je rekla da postoje sličnosti, ali i razlike između incidenata u Budvi i Beogradu 2010. godine.

Sa Parade u Beogradu

“Srbija je karakteristična po tome što postoji veći broj međusobno povezanih ultradesničarskih i huliganskih grupa čiji su pripadnici brojniji i organizovaniji. Oni predstavljaju objektivnu bezbjednosnu opasnost o čemu svjedoči i veliki broj povrijeđenih policajaca i višemilionska šteta nastala razbijanjem Beograda. Parada ponosa je upravo iz bezbjednosnih razloga, a nakon 2010. i nereda velikih razmjer, više puta zabranjivana”, kazala je Bogdanović.

Ona smatra da su Parade ponosa važne za LGBT populaciju i da treba da se održavaju, ali da nijesu jedini pokazatelj stanja LGBT prava u nekoj državi ili da je njihovo održavanje samo po sebi cilj.

“Prajd je samo jedno od sredstava koje se koristi da bi se unaprijedio položaj LGBT populacije, a postoje i brojni drugi pokazatelji na kojima je potrebno raditi kontinuirano, svih 365 dana u godini. I Srbija i Crna Gora bilježe određene pomake u posljednje vrijeme kada se radi o LGBT pravima, imaju adekvatan pravni okvir za borbu protiv nasilja i diskriminacije, a prije par mjeseci usvojile su i petogodišnje nacionalne strategije koje se tiču smanjenja diskriminacije i poboljšanja kvaliteta života LGBT osoba. Očekujemo da se ove Strategije u potpunosti primijene što bi svakako dovelo do sistemskih pomaka i značajnijih poboljšanja”, kazala je ona.

Sa Parade u Zagrebu

Ona je pohvalila crnogorsku Vladu koja je, kako je kazala, dosta puta pokazala zainteresovanost za poboljšanje ljudskih prava LGBT osoba i da je to prva Vlada u regionu koja je organizovala državnu konferenciju na ovu temu i svakako time pozitivno uticala na cijeli region.

“Svima u regionu nam tek predstoji veliki posao i na nivou državnih institucija i na nivou nevladinog sektora, a najveći izazov će svakako biti povećanje nivoa tolernacije u čitavom društvu prema LGBT populaciji, kao i neophodne promjene u vrijednosnom sistemu društva i veći stepen prihvatanja različitosti”, kazala je ona.

Sa druge strane, Boban Stojanović iz Queeria Centra kazao je da je podrška koju LGBT zajednica dobija najčešće deklarativna i ne podrazumeva konkretne akcije.

“U našem kontekstu, mislim na Crnu Goru i Srbiju, jedino Parada ponosa ima kapacitet da pokrene debatu unutar društva. LGBT zajednica je prilično nevidljiva jer živi u strahu, a podrška institucija i države je nejasna. Zakoni i birokratija su važni, ali nijesu jedini dio naše egzistencije. Zato Parada jedina može da otvori dijalog o LGBT osobama, njihovim pravima i egzistenciji. Kada se najavi Parada onda se o gej zajednici govori na svakom mediju, u svakoj kancelariji, školi, u svakom kafiću”, rekao je Stojanović.

Slično stava je i koordinator u hrvatskom Centru za prava seksualnih i rodnih manjina Iskorak Edo Bulić, koji je kazao da je u posljenjoj deceniji organizovanje povorki bilo ključno za povećanje vidljivosti LGBT osoba i za upozoravanje javnosti na diskriminaciju prema toj populaciji.

Kada su prve povorke organizovane u Hrvatskoj, vidjele su se scene slične onima iz Budve

Kada su prve povorke organizovane u Hrvatskoj, vidjele su se scene slične onima iz Budve.

Bulić je podsjetio na nemile scene iz Zagreba i Splita, kada su prve povorke pratile verbalna i fizička agresija.

Međutim, vremenom se stanje poboljšavalo: “S vremenom nasilje se je smanjivalo, a povećavao se je broj učesnika u povorkama. Prekretnica u povećanju broja sudionika u Gej prajdu u Zagrebu i Splitu bila je 2011. godina, kada su u Splitu napadnuti učesnici parade. Od tada bilježimo hiljade ljudi u povorkama koji su upravo zbog nasilja odlučili doći na prajd”.

Posljednja koja je organizovala u Splitu početkom juna, uz prisustvo gradonačelnika Iva Baldasara, prve potpredsjednica Vlade i ministarke vanjskih i evropskih poslova, Vesne Pusić, kao i ministra uprave, Arsena Bauka, završena je bez incidenata.

Presudan značaj da bi se stanje u ovoj oblasti popravilo, prema riječima Bulića, ima politička volja i istrajnost LGBT zajednice u borbi za svoja prava.

Hrvatske organizacije koje se zalažu za promociju prava LGBT zajednice, kako je kazao, nijesu imale konstantnu političku podršku, već se ona mijenjala kako su se mijenjale i političke strukture.

“Politička volja uvelike zavisi i o problemu na kojeg upozoravamo tako da nije isto govorimo li o pravu na javno okupljanje koje u današnje vrijeme podržavaju gotovo sve političke strukture ili o nekom drugom političkom pitanju a koje je vezano za prava LGBT osoba”, rekao je on.

Izlazak iz četiri zida neophodan

Za Stojanovića je izlazak iz četiri zida presudan u borbi protiv diskiminacije LGBT ljudi.

Boban Stojanović, Foto: Medisjki centar Beograd

“LGBT zajednica mora da izađe iz svog ormara, a predstavnici vlasti iz skupštinskih kluba i skupih konferencijih sala na kojima promišljaju o LGBT pravima, a ne rade ništa da bi pokazali da su zaista uz nju, potrebno je obratiti se svakom građaninu Crne Gore i reći da je biti gej sasvim okej i da su uz LGBT zajednicu u Crnoj Gori”, rekao je Stojanović.

Prema njegovim riječima podrška vlasti ne smije da se svede na razgovore i opšte zaključke, već mora da bude konkretna i vidljiva. “Prajd je jedna od manifestacija koja pokazuje kakvo je realno stanje stvari”, rekao je Stojanović.

Država da spriječi da se nemiri ponove u Podgorici

Tanja Juras iz organizacije Kontra, koja je koorganizovala Parade ponosa u Zagrebu i Splitu, ponovila je da se u Hrvatskoj parade obilježavaju od 2002. godine, od kada je to praksa svake godine.

“Bilo koje javno okupljanje država mora osigurati i to je jedno od osnovnih ljudskih prava”, kazala je ona. Juras je rekla da smatra pozitivnim održavanje prve Parade u Crnoj Gori, ali da je potrebno da država učini sve da se nemile scene iz Budve ne bi ponovile u Podgorici, 27. oktobra, za kada je zakazana nova povorka. “Bilo kakva javna kampanja i prosvjedi imaju sa cilj otvaranje javn erasprave o tim stvarima, o kojima je potrebno pričati da vi se ukazalo na moguće propuste države u zaštiti prava LGBT osoba”, kazala je Juras.

Pritisaka ima i bez Prajda

Bogdanović je kazala da su pritisci prema LGBT aktivistima javljaju sve vreme, pa i sada.

Mirjana Bogdanović

“Nakon tog događaja nije bilo dodatnih pritisaka na nas kao njegove organizatore. Parada 2010. je pozitivno uticala prije svega na LGBT zajednicu u Srbiji koja se tim događajem dodatno ohrabrila i ojačala. Veliki broj mladih LGBT osoba je nakon parade odlučio da porodici i prijateljima otvoreno saopšti svoju seksualnu orijentaciju, što se na primer može primijetiti i na popularnim društvenim mrežama gdje je mnogo veći broj njih slobodan po pitanju sopstvene seksualnosti. Otvoren je i veći broj LGBT klubova i kafića, mnogo je više aktivista za LGBT ljudska prava“, kazala je Bogdanović.

U štampanom izdanju čitajte:

• Zašto je homofobija izašla iz plakara
• Tea Gorjanc Prelević govori kako je bilo u budvanskoj povorci ponosa
• Ambiciozna agenda LGBT Foruma Progres
• Kakva je situacija u Italiji, ali i u ostalim zemljama
• "Sa koje strane kapije", Ajša Hadžibegović

Galerija

( Dražen Đurašković )