Nakon atentata buknula narodna pobuna protiv Islamista u Tunisu
Hoće li atentat na Brahmija biti presudan trenutak u kojem bi Islamisti mogli da izgubiti još jedan bastion koji su naglo osvojili pod okriljem tzv. "Arapskog proljeća"?
Nakon što je juče u atentatu ubijen istaknuti sekularni političar Mohamed Brahmi, svega 6 mjeseci nakon što je na sličan način ubijen ljevičarski vođa Belaid, izbili su žestoki protesti protiv islamističkih vlasti u glavnom gradu i drugim gradovima širom Tunisa.
"Kriminalna banda ubila je slobodan glas Brahmija", rekla je njegova udovica, Mbarka Brahmi, u razgovoru za Rojter. Sestra ubijenog Brahmija, Souhiba Brahmi, poručila je da iza atentata stoji vladajuća islamistička stranka. "Enahda je ubila mog brata", rekla je.
Podsjetimo, Mohamed Brahmi bio je član stranke Narodni Front, čiji je vođa Čokri Belaid na sličan način ubijen 6. februara ove godine. Brahmi (58) bio je žestoki kritičar vladajuće islamističke stranke Ennahda koja je došla na vlast nakon svrgavanja dugogodišnjeg pro-američkog predsjednika Bena Alija.
Informacije govore da su dvojica muškaraca na motorima prišli do njegovog automobila, ubili ga s nekoliko hitaca i pobjegli. Njegova porodica takođe je bila na mjestu atentata. Odmah je prebačen u bolnicu gdje je konstatovana njegova smrt. Pogođen je s najmanje 11 hitaca.
Atentat na Brahmija su jednoglasno svi osudili. Međutim, već sada se može primijetiti da sile s najvećim interesom u Tunisu, SAD i Francuska, pokušavaju da što brže smire tenzije. Iz Vašingtona pozivaju na "transparentnu i profesionalnu" istragu, dok francuski predsjednik Fransoa Oland poziva Tunižane da "zadrže nacionalno jedinstvo i proces demokratske tranzicije". Podsjetimo, demokratska tranzicija privremeno je "zakočena" u obližnjem Egiptu nakon što je demokratski izabrani predsjednik Mohamed Morsi otišao korak predaleko s islamizacijom društva i vojnim prijetnjama Siriji.
Egipat kao inspiracija za borbu protiv "islamizacije" vlasti
Baš kao što je Tunis poslužio kao inspiracija Egiptu početkom 2011. tako bi i Egipat sada mogao da posluži kao inspiracija Tunisu čije je sekularno stanovništvo takođe duboko ogorčeno kriminalnim ponašanjem vladajućih Islamista. Treba pomenuti da su radikalni Islamisti u Tunisu, zemlji sa 11 miliona stanovnika, možda još i veći sigurnosni problem nego u Egiptu. Na vlasti su tzv. "umjereni Islamisti", ali radikalni Salafisti takođe imaju ogroman uticaj pa je u više navrata već došlo do oružanih sukoba između militanata i pripadnika vojske i policije otkako je Ben Ali svrgnut s vlasti (pobjegao je u Saudijsku Arabiju).
Danas se oglasila i UN-ova šefica za ljudska prava, Navi Pilaj, koja je istakla da ubice moraju biti privedene pravdi i da vlada mora "učiniti više kako bi se spriječile ove strašne stvari". Ali, što ako iza atentata zaista stoji Vlada - kako ističe porodica ubijenog? Podsjetimo i na to kako mnogi u Tunisu vjeruju da je vladajuća islamistička stranka takođe stajala iza atentata na Belaida koji se dogodio u februaru ove godine. Ako su te informacije tačne, bilo bi naivno da atentatori sami sebe dovedu "pred lice pravde". S njima se u tom slučaju ne može obračunati niko drugi osim naroda Tunisa.
Protesti u zemlji su eskalirali. Na ulicama je vojska i policija, no uprkos tome na više lokacija je izbilo nasilje. Ispred ministarstva vanjskih poslova policija je upotrijebila suzavac u pokušaju da potisne demonstrante. U gradu Sidi Bouzid, kolijevci narodne pobune protiv Bena Alija, demonstranti su zapalili dvije kancelarije vladajuće stranke Enahda.
Svjedoci u razgovoru za Rojters ističu da protestanti blokiraju ulice i pale gume. "Ljudi su jako ljuti", rekao je jedan od svjedoka. Žestoki sukobi s policijom izbili su i na prostoru mediteranske luke Sfaks gdje su demonstranti upali u vladinu zgradu.
Najveća radnička organizacija u Tunisu, sindikalna konfederacija UGTT, za danas je proglasila generalni štrajk u znak protesta protiv ubistva Brahmija. Generalni sekretar UGTT-a, Husein Abasi, rekao je da će zbog ovog atentata zemlja potonuti u "krvoproliće".
Svi letovi prema Tunisu i iz Tunisa su otkazani jer u generalnom štrajku učestvuju i radnici u avio saobraćaju. "Svi letovi su otkazani jer su se radnici na aerodromima odazvali pozivu na generalni štrajk", poručio je portparol UGTT-a.
Vladajuća stranka nije uspjela da riješi goruće ekonomske probleme u zemlji, dok ih sekularisti optužuju i za prikrivenu saradnju s radikalnim Salafistima. Situacija je u mnogim aspektima slična s Egiptom. U Egiptu je masovne anti-vladine proteste započeo pokret pod nazivom "Tamarod" (Pobuna) pa je isti taj pokret sada osnovan i u Tunisu. Tuniški Tamarod poziva narod na ulice i na rušenje islamističke vlade.
Premijer Tunisa, Ali Larajed, "osudio je atentat" ali je i dodao: "Protivimo se svim pozivima na rušenje vlade i Ustavnog Vijeća s ciljem stvaranja političkog vakuuma". Izgleda da je Larajed svjestan situacije pa je tako za vrijeme sinoćnjeg obraćanja putem državne televizije povukao paralelu s događanjima u Egiptu. "Neki žele da iskoriste ove događaje za rušenje demokratskog procesa, odvlačenjem zemlje u nepoznato, bilo da se radi o haosu, građanskom ratu ili povratkom u despotiju", rekao je.
Vođa stranke Enahda, Rašed Ganuši, takođe je rekao da se nastoji "zaustaviti tuniški demokratski proces" istakavši da je ovo "jedini uspješan demokratski model u regiji, naročito nakon nasilja u Egiptu, Siriji i Libiji". "U Tunisu se neće desiti egipatski scenario, mi ćemo opstati", rekao je u razgovoru za Rojters.
Jasno je da se Ganuši nada "opstanku", ali opstanku su se nadali i Ben Ali i Mubarak i Morsi. Činjenica je da tuniški Islamisti iz partije Enahde nemaju previše potencijala za opstanak jer temelji na kojima su došli do pozicije vlasti nisu stabilni. Pritom se treba vratiti nekoliko godina unazad, na početak 2011. Nužno je postaviti pitanje - ko je srušio Bena Alija? Islamisti definitivno nisu. Režim Bena Alija srušili su ljevičari i sekularni demonstranti u istorijskom trenutku narodnog ustanka protiv korupcije, nepotizma i despotske vladavine Alija. Oni, mahom mladi i obrazovani ljudi, tražili su nešto bolje za sebe i svoju zemlju. To je bila njihova primarna agenda u rušenju režima koji je autoritaran, ali i - to je jako važno napomenuti - sekularan.
Prigrabili zasluge sekularnih učesnika "Jasmin revolucije"
Kao i u Egiptu, nakon pada despota demonstranti nisu imali konkretne ideje što da učine dalje. U tom trenutku "iz pozadine" stižu islamističke organizacije kao što je Enahda, osnovana početkom 80-ih, čija je ideologija bliska Muslimanskoj Braći u Egiptu i drugim zemljama, npr. Erdoganovom AKP-u u Turskoj. Osvajaju vlast na demokratskim parlamentarnim izborima i vladaju u koaliciji s nekoliko manjih sekularnih stranaka. Međutim, baš kao i u Egiptu, došavši na poziciju vlasti Islamisti rade premalo da bi se u post-tranzicijskom periodu osiguralo nacionalno jedinstvo.
Preko toga desio se i nagli uspon "Salafizma" - ili drugim riječima: uspon brojnih grupa koje su još radikalnije od stranke Enahda. Mnogi Salafisti, među kojima možemo razlikovati Salafiste Džihadiste i "učene" Salafiste, ni nemaju namjeru da se bave političkim procesom već im je cilj da uspostave moralno čist Kalifat koji bi bio okarakterisan potpunom implementacijom Šerijatskog zakona.
Za sekularno stanovništvo - a u malo kojoj arapskoj zemlji nailazimo na toliko izražen sekularni karakter kao u Tunisu - ovakve ideje potpuno su nedopustive. Međutim, stvari su sada već izmakle kontroli. Oni koji su podigli glas za sekularne tekovine Tunisa završavaju sa po desetak metaka u tijelu. Ovo su sve signali koji, na žalost, najavljuju izbijanju daleko većeg sukoba, možda i građanskog rata. U mnogo čemu situacija u Tunisu zapravo je i napetija nego u Egiptu.
Ne treba ni pominjati koliki će ovo negativan uticaj imati na turističku industriju Tunisa. Posljedice se već osjećaju, poznati Festival Kartage već je otkazan zbog aktuelnih događanja u zemlji.
Na kraju, pomenimo i vojsku - vojska u Tunisu nije ono što je vojska u Egiptu ili što je prije nekoliko godina bila vojska u Turskoj. Tuniška vojska nije uticajna u političkim procesima kao na primjer u Egiptu i ne može se sa sigurnošću reći na koji način će vojska reagovati. Juče ubijeni Brahmi imao je samo riječi hvale za potez egipatske vojske u svrgavanju Morsija s vlasti.
Pomenimo i to da je na funkciji predsjednika Tunisa sekularist Moncef Marzuki, ali njegova uloga nije pretjerano uticajna. On je odmah pozvao na "mir i dijalog".
Hoće li atentat na Brahmija biti presudan trenutak u kojem bi Islamisti mogli da izgubiti još jedan bastion koji su naglo osvojili pod okriljem tzv. "Arapskog proljeća", moglo bi se uskoro saznati. Čak i ako aktuelni anti-vladini protesti ne dovedu do rušenja vlasti, mnogi ističu da partija islamista, Enahda već mjesecima gubi popularnost u narodu i da njihov pad postaje sve izvjesniji.
Galerija
( Vijesti online, Reuters )