Član "The Penny Black Remedy" pred nastup u Kotoru o bendu i novom CD-u

SeaRock festival od prvog izdanja ima tendenciju da ugošćava ne toliko poznate, ali vrlo zanimljive inostrane bendove, pa će tako publika u Kotoru i ovog ljeta - večeras i sjutra veče od 20 časova imaće priliku da čuje nešto sasvim novo.

Među takvim izvođačima je bend The Penny Black Remedy, britanska grupa koja će predstaviti svoju fuziju folk, pank i ska zvuka. Pred današnji nastup na a kotorskoj Ljetnjoj pozornici u Starom gradu govorio Kit M. Tomson.

"Prvi put dolazimo i jedva čekamo. Prijatelji smo sa par bendova koji su tu svirali ranije, kao što su The Bambi Molesters i My Buddy Moose i rekli su nam lijepe stvari o tom festivalu, tako da se zaista radujemo što ćemo nastupiti tamo. Za nas troje biće to i prvi put da smo u Crnoj Gori, što čini avanturu još uzbudljivijom", kazao je on.

Koliko ostajete u Kotoru i hoćete li ispratiti festival?

"Samo dan i noć, jer sljedeće veče sviramo u Dubrovniku, a potrudićemo se da u tom kratkom periodu vidimo sve što možemo. Posebno nam je zadovoljstvo čuti i vidjeti Gustafe".

Imate novi album, recite nam nešto više o njemu?

"Zove se "Inhale... Exhale... OK, Now You Can Panic!" i objavljen je prošle sedmice. Sadrži 10 pjesama, lijepo smo to zaokružili. Ideja je bila da napravimo album koji će sumirati zvuk benda, što nije lak posao kada miješaš toliko različitih žanrova kao mi".

"Sa prošlim albumom smo htjeli da uhvatimo vajb naše svirke uživo, ali ovaj smo htjeli da bude kompleksniji i sa boljom produkcijom, a istovremeno i organski, koliko je to moguće. Sniman je u Zagrebu ponovo pod producentskom palicom Roberta Napholca. Privilegovani smo što smo na njemu sarađivali sa sjajnim muzičarima kao što su Andrej Jakuš, Ozren Žnidarić, Džemal Cakić, Luka Žužić, Borna Šercar, Ivor Plužarić, Ante Beno i Ivica Premelč".

Kakvim temama se bavite u svojim pjesmama?

"Obično pišem o ne baš radosnim aspektima života, ali se trudim da unesem humora u sve to. Glavna tema aktuelnog albuma je pokušaj kontrolisanja onoga što se ne može kontrolisati".

"Dotakli smo se koncepta 'self-help' knjiga, anksioznosti, depresije, panike, zavisnosti, letargije, društvenih anomalija i iracionalnih strahova, sudbina i kletvi. Album u pompeznom maniru govori o ovim temama na pozitivan način sa dosta autoironije koja ne čini da teme budu smiješne već pomaže da se bolje razumiju. Ukratko rečeno, album je pun pretencioznog sranja (smijeh)".

Kakvi su vaši glavni muzički uticaji?

"Ja sam iz Škotske, Marijana iz Hrvatske, Vilko iz Holandije, a Pol iz Engleske. Sreli smo se u Londonu preko zajedničkih prijatelja i još smo tu, tu nam je baza"".

"Ljubitelji smo muzike uopšte, nevezano za žanrove, pa su ti uticaji preširoki da bi se mogli sumirati u par rečenica. Zavisi i od toga što slušamo u kom trenutku. A zahvaljujući dostigunuću nauke zvanom iPod gotovo nikada ne slušamo iste stvari u isto vrijeme, što je po meni dobro".

( Stefan Strugar )