Ponos i čitulja za Budvu

Politička klasa se prije par dana zamalo ujedinila u Budvi. Nije protiv korupcije, ne brinite! Odbornički klubovi Demokratskog fronta i Socijalističke narodne partije tražili su hitnu sjednicu i zabranu, a na čelu peticije građana kadrovi DPS-a traže zabranu “……nabrutalnije i najsramnije manifestacije koja je ikad održana na ovim prostorima….“. Kakvo naprasno opoziciono jedinstvo, kakva hitrost, kakva ozbiljnost. Mediji kažu da je “filozof iz pećine” potpredsjednik DPS Svetozar Marović ideolog odbrane Budve. Argumentacija je navodno vezana za odbranu turističke sezone. Valjda misle kako u Budvu dolaze samo heteroseksualci. Vidim da ni roditelju iz Budve, predsjedniku SNP Srđanu Miliću nije sve pravo bilo i da smatra kako “niko ne može da štiti svoja prava tako što će kršiti tuđa prava”. Otprilike kao ono “što se žali na silovanje, kad je nosila kratku suknju”. Vješti Milo iskoristio priliku i “principijelnim” odgovorom kandidovao se za “gej ikonu”. Opasno parira Jeleni Karleuši, čiji je tvit “Da sam u Budvi bila bih na čelu parade. Nikom dlaka s glave ne bi falila! Na majici bi mi pisalo ŠARIĆ MI JE BRAT OD TETKE! “takođe obiježio jučerašnji dan. No, da bi bio i “britva” i “gej ikona” bio je potreban principijelniji, hrabriji i aktivniji pristup nego što ga je Đukanović demonstrirao.

Politička klasa “turističke prijestonice“ je izgleda već znala da će događaj biti dovoljno brutalan. Njihova odgovornost za fizičko nasilje nad građanima koji su mirno šetali je ogromna. Iza svake kamenice, flaše i čaše stoji moralna i politička odgovornost lokalnih lidera i političkih i javnih ličnosti iz Budve koji su čvrsto stali protiv parade.

Niko od lokalnih političara iz Budve nije osudio objavljivanje čitulje za Zdravka Cimbaljevića. Niko nije kazao da to nije način da se iskaže drugačije mišljenje. Da to nije način na koji se smije komunicirati sa drugim ljudima bez obzira na prirodne razlike u razmišljanjima i stavovima. Znam da je to dio nakaradne političke kulture u kojoj je zalijepiti fotografiju političkog na čitulju neistomišljenika vrhunac političke borbe.

Ali, zar nije tužno ako je tačno sljedeće “Oblepljivanju grada prethodila je, možda najveća, ikad organizovana akcija prikupljanja potpisa. Čini se da Budva, nikada nije bila tako jedinstvena, ni u mnogo „težim situacijama“ kao što je to bilo juče pred održavanje parade ponosa, jer je bukvalno za manje od 24 časa prikupljeno gotovo 1.500 potpisa građana, koji su tražili odlaganje gej parade.”

Obraz javnih ličnosti iz Budve po ko zna koji put osvjetlala je profesorica Božena Jelušić koja je kazala da su građani trebali da demonstriraju "ovakvu silu kada je u pitanju korupcija, organizovani kriminal i divlja gradnja".

Lijepo je o tome na drugi način govorio jedan građanin u internet komentaru “Bilo kakvi napadi na LGBT paradu ponosa od strane onih koji ćute na izborne i društvene krađe, devastacije prostora, kriminal i korupciju u Budvi, a koja je dokazivana i za crnogorske prilike rijetkim sudskim presudama,...dakle takvi napadi su sramotni pokazatelj čobanskog licemjerstva crnogorskog građanina. Uz to i kukavičluk prve vrste. …Ćutite ko pizde na sve priče o bulevarima, pasarelama, vodenim gradovima, stadionima, ukradenim parama sa računa budvanskih pomagača filozofu, i sada lijepite čitulje Cimbaljeviću, pizduni jedni pravoslavni. E, pa ne može. Podsjećaću vas da ste pizde, makar tolike koliko su pizde i gej kadrovi u opštini Budva, koji su tu opštinu zakucali u vječnu bankovnu blokadu. Ne lijepite čitulje stvaraocima Vodenih Gradova, Kempinskih, Šeratona, Hiltona, …………a Cimbaljevića koji javno nastupa napadate. Gori ste od ovih koji vas predvode kao ovce u provaliju.”

Svako ima pravo na sopstveni odnos prema pravima osoba drugačije seksualne orijentacije. Od Crne Gore do Misurija u Sjedinjenim Američkim Državama (aktuelnog ovih dana jer tamošnji državni tužilac koji se kandiduje za guvernera ne odustaje od svojih anti gej stavova) postoje i postojaće desne, tradicionalističke, konzervativne ili religiozne grupe koje se neće miriti sa postojanjem LGBT osoba, a još manje njihovom javnom promocijom. Treba zato uvažavati i negativne stavove prema inicijativama koje su u prilog širenja prava LGBT osoba, ukoliko se one iskazuju na civilizovan način.

Međutim, ono što mora da nas duboko zabrine i na čemu moramo da radimo su pokušaji da se LGBT osobama fizičkom silom i povređivanjem ljudskog dostojanstva ospori pravo na život, ljubav i javni govor.

Zato nikada neću razumjeti i prihvatiti takvu i toliku koncentraciju negativne energije, sile i nasilja koje se u ime lokal patriotskih, mačo, porodičnih, vjerskih ili bilo kojih drugih navodnih motiva izliva prema drugima samo zato što su različiti i u manjini.

Mediji se nisu proslavili u izvještavanju o pripremama “Seaside pride”. Prikazivanje TV priloga i fotografija sa događaja održanih na drugim meridijanima, a koji sadrže eksplicitne prikaze golih djelova tijela ili asociraju na seks ili prikazuju poljupce među šetačima stvarali su sliku o najavljenom događaju u Budvi kao nečem sličnom ili istovjetnom tim događajima. Lijepo je bilo vidjeti sasvim drugačiju, civilizovanu i nadasve pristojnu i ponosnu šetnju.

( Stevo Muk )