Roman “Veliki rat” Aleksandra Gatalice predstavljen u Budvi

Gostovanje beogradskog pisca Aleksandra Gatalice, koji je na Trg pjesnika u Budvi stigao sa nagrađenim romanom „Veliki rat“ (NIN – ova nagrada, Nagrada Novosti „Meša Selimović“), i književnim kritičarem i urednikom Aleksandrom Jerkovim, najposjećeniji je događaj ovogodišnjeg Književnog programa festivala „Grad teatar“.

Kako je na početku svog izlaganja istakao Aleksandar Jerkov, „Veliki rat“ kao lajt motiv ima Prvi svjetski rat, o kome Gatalica pripovjeda iz perspektive malih ljudi, čije se priče asocijativno smjenjuju.” Aleksandar Gatalica će, po mom mišljenju, uskoro biti ubilježen u istoriju srpske književnosti, osim po književnim dostignućima i po tome što je bio pisac kod koga je jedna vrsta mozaičke strukture pripovjedanja odigrala najznačajniju ulogu, i u nekakvoj slici srpske literature nakon osamdesetih i devedesetih godina, reklo bi se da je to jedno od najznačanijih ostvarenja, i istovremeno najsloženijih književnih formi“, rekao je Jerkov.

Ono što je po riječima Jerkova u ovom romanu drugačije nego u drugim romanima sa „ratnom temom“ jeste to što u „Velikom ratu“ rata skoro i da nema.

“Gatalica opisuje front kroz lik umjetnika, operskog pjevača i njegove pjesme, ili vojnika koji se igraju komedije del arte u rovu. “Veliki rat” nije dat kao objektivno ispripovijedano štivo kako se zaista nešto dogodilo, njega ne zanima opšta, već lična, pojedinačna istorija čovjeka. Rat postaje okruženje koje pomaže da se ispita i prikaže istinska ljudska sudbina. U svemu tome ironija njegove rečenice i komika isijavaju kao suštinski, vitalistički princip ljudske prirode. Ima u ovoj knjizi i nesvakidašnje ambicije, i tužnih i veselih sudbina, i uzaludnog herojstva”, rekao je Jerkov.

Kako je istakao Aleksandar Gatalica, njegova želja je bila da napiše roman o smrti jedne epohe koja se zvala „Divna epoha“, i to je bacilo novo svjetlo na sve događaje iz Prvog svjetskog rata.

„Želio sam da zahvatim totalitet života i da sa dna krenem ka vrhu, da bih se odatle vratio na samo društveno dno još jednom, i opisao to kako je jedna „divna epoha“ mogla biti usmrćena u samo jednom danu. A onaj ko želi da opiše epohu mora da nađe dovoljno likova da je reprezentuju. Ne može epoha biti književni junak, već to mogu samo ljudi. Zato je trebalo naći dovoljno predstavnika, od krunisanih glava, do vlasnika kafana, pjesnika, vojnika... domaštati njihove sudbine i napraviti roman koji će biti oslonjen i na faktografiju, ali najprije na snažnu maštu, jer bez mašte nema romana i književnosti uopšte“, rekao je autor.

To što u „Velikom ratu“ nema negativnih junaka, osim upravo Velikog rata, Gatalica je objasnio svojom namjerom da predstavi sve zaraćene strane.

„Došao sam do tačke kada je trebalo razmisliti i o predstavljanju naših neprijatelja u tom sukobu. Nakon čitanja građe, problem je sam pronašao svoje razrješenje – ničeg prirodnijeg nije bilo nego pokazati naklonost prema svima u tom sukobu, žrtve su bile ogromne na svim stranama, a gotovo svi vojnici uhvaćeni su, da tako kažem, prevarom u taj rat. Rečeno im je da će oni „zaustaviti sve sljedeće ratove“, da se tog trenutka rješavaju sva pitanja koja su se „nagomilala u XIX vijeku“, i da će se to učiniti jednim „kratkim, pobjedničkim jurišom koji će se završiti o Božiću 1914“. godine. Stvarnost je već na taj Božić izgledala stravično“, rekao je Gatalica.

Veče posvećeno dodjeli književne nagrade „Stefan Mitrov Ljubiša“, na kojoj je ovo priznanje trebalo da bude uručeno laureatu za 2012. godinu Mirku Kovaču neće biti upriličeno zbog nemogućnosti autora da prisustvuje uručivanju nagrade. Mirko Kovač jedan je od najznačajnijih književnika sa ovih prostora, čija su djela obilježila književnost s kraja XX i početkom XXI vijeka u regionu, ali i u ovom djelu Evrope.

Nepopravljivi optimista

“Prvi rat je uništio nadanja čitavih generacija. Ljudi su u osvit novog vijeka ozbiljno mislili da ratova više neće biti, i da su ljudski um i samosvjest toliko uznapredovali da oružje više neće morati da se diže. Drugi svjetski rat bio je samo nastavak tog rata, on je dotukao posljednje žeravice ljudskosti u Aušvicu i Terezinu, što možda „ilustruje“ i stara fotografija iz Njemačke, iz Prvog svjetskog rata, na kojoj se kao učesnik tog događaja vidi i Adolf Hitler.

Svi ti junaci mog romana su tu da bi meni i mojim čitaocima ostala mrvica nade u ljudskost, jer mislim da pisac ne smije, čak ni u tragediji, da ubija nadu svoje publike. Publika mora da doživi katarzu, da razmisli, da se promjeni.

Junaci koji se nadaju u bolje sjutra su svi odreda moji dvojnici, jer sam ja nepopravljivi optimista koji se uvijek nada boljem sjutra. Isto mislim da treba da čine i čitaoci”, istakao je Gatalica.

( Vuk Lajović )