Cerović: Može Čelebić ovako do Nove godine

Iskreno ne znam što da odgovaram napuhanom i samoljubivom g. Čelebiću. Bože, kako samo laže? Sad više ne pominje Ratkovićevu nagradu, jer je uhvaćen u laži, dvije stipendije pominje kao tobože nekakve, jer ih je davno skrcao. Kaže da je režirao, ali ne smije reći u kojem pozorištu i gdje. Zna da će odmah biti uhvaćen. Naslovljava tekst “Haranga budžet-patriota“ ?! Bože mi pomozi! On je iz budžeta napaćene Crne Gore više polokao nego mi svi zajedno.

Čik ga za nešto posramite? On toga čula nema. Doduše, ni logike. Ironično me naziva nastavnikom, ali sam više nego siguran da za njegovu pojmovnu papazjaniju, stilski i gramatički galimatijas u tekstu “Haranga budžet-patriota“, ne bih, kao navodni nastavnik, nikako mogao dati prelaznu ocjenu. Podvaljuje mi da sam rekao kako radi protiv države. Laže, ja znam da je radio, ali to nijesam napisao. Evo, šta je izdumao kao nacionalni ministar za kulturu: poslao je pismo svjetskom P.E.N.-u sa sjedištem u Londonu, zahtijevajući da ne primi u svoje okrilje Crnogorski P.E.N, jer Crna Gora nema ni svoga jezika ni svoje nacionalne književnosti. On to vjerovatno naziva svojom borbom za dostojanstvo Crne Gore?! Ako to nije rad protiv države i naroda, onda sam ja japanski car. Crnogorski P.E.N., kao što kulturna javnost odavno zna, primljen je na P.E.N. kongresu u Beču, sa samom jednim uzdržanim glasom - naravno Srbije.

Kako, čoče, omalovažava Lalića, uostalom i svu crnogorsku literaturu. Sve je to, po g. Čelebiću, funeralna književnost, gadljivi epski diskurs, provincijalnost i neznanje. Sve je to on nadmoćno prepišao! Da bi se precizno znalo da misli na Lalića, navodi, naravno u negativnom kontekstu, naslov Lalićevog romana „Pramen tame“. Ništa mi navodno ne znamo: ni za futurizam, ni egzistencijalizam, ni strukturalizam. Ajde? Kad sam ja na studijama svjetske književnosti u Beogradu radio seminarski rad o ruskom futurizmu, ne znam da li je g. Čelebić bio i rođen. Imaju duhoviti Cetinjani dobar izraz za nekoga ko se napuhava kao žaba. Ko se stalno čovi i pridaje sebi neodgovarajući značaj. Zovu ga ČOJKAN, sa akcentom na drugom slogu.

Treba vidjeti u Vikipediji što je o sebi napisao. Te da je on predstavnik evropskog filozofskog romana, da je pisao po uzoru na hipi literaturu, te da je i reprezent disidenske književnosti

Treba vidjeti u Vikipediji što je o sebi napisao. Te da je on predstavnik evropskog filozofskog romana, da je pisao po uzoru na hipi literaturu, te da je i reprezent disidenske književnosti. Pominje u istom kontekstu i Đilasa. Kuku?! Hipi uzori i filozofski roman? U Vikipediji zna se, svako o sebi stavlja što hoće. To ne podliježe nikakvoj recenziji, a na Internetu je sve lako provjerljivo.

I, posebno valja navesti da nas, njegove oponente, ubraja u medijske teroriste i, gle čuda, u „zločinačko udruženje“. E, za to će fanat mača, kako ga zovu u MIP-u, ukoliko nam ne bude dosadno, lako odgovarati na sudu. Ne pominje ovoga puta Milorada Popovića, iz, čitaoci će se dosjetiti, razumljivih razloga. Kad sam Miloradu to pomenuo, prsnuo je u smijeh. Može Gojko ovako polemisati do Nove godine.

Široj javnosti vjerovatno nije dovoljno poznato da su i Čelebić i Lakušić konkurisali za književnu nagradu Miroslavljevo jevanđelje. Tamo su u Žiriju, razumljivo, bili pisci. Samo se Jovanka Vukanović za njih dvojicu silno zalagala. No, po propozicijama za Trinaestojulsku nagradu stoji, pored ostalog, „za djelo koje predstavlja doprinos Crnoj Gori“. Izgleda, da to Žiri nije znao?!

Doviđenja, Gojko! Čuvaj se da ne prsneš od svoje književne slave.

( Rajko Cerović )