Direktan prenos

I pored rekordnog broja elektronskih redakcija, po glavi stanovnika, ne nađe se ni jedna, da administraciji Skupštine preda legitiman Zahtjev za direktno prenošenje, već sada legendarnih, saslušanja u aferi Snimak.

Zašto se tok tako popularne afere nije uživo prenosio, a mogao je, makar preko nekoliko rodoljubno provjerenih UHF/FM frekvencija (kanala)? Da osvježi, većini ionako, predosadne ljetnje večeri. Ko je taj administrator koji je uskratio našim ljubiteljima parlamentarizma, sate i sate najpotresnijih ispovjesti: 8 epizoda, visokobudžetnih, klasičnih prevara, kao zbunjenosti i odsutnosti, pa smijeha, podmetanja, lekara&psihologa - skoro pa kompletnog političkog vođstva, jedine, neodoljive, Partije?

Ima li adrese prema kojoj je moguće kovertirati opravdan osjećaj, najdomoljubljiviji mogući, osjećaj pripadnosti izgnušanoj (koja se gnuša) i, istovremeno, omalovaženoj javnosti?!

Iz Sredozemlju prijestonog Egipta, na ušću legendarnog Nila (6650 km), trenutno, kao i uostalom masu puta ranije, kulja izvorni gejzir istorijske svjetine. Ovog ljeta događaju se najveći protesti ikada – krajem juna, oko 15 miliona ljudi, izašlo je na ulice širom Egipta!

Globalno izvorište visokokalorične, pučke demokratije. Doduše, s malo deepeast fanatizma, ali…egipatsko proljeće 2010/1, pa sad egipatsko ljeto, pa će jesen brzo, tu neđe za koju godinu, pa hladna egipatska zima…opa, zatvori se krug!

Šta nam to poručuje istorija – ta vjerna, atraktivno uvučena, uniformisana, kuja - hroničarka civilizacijskih gibanja? Svi su ulični protesti danas, širom Evrope i Sredozemlja, klasične antikapitalističke manifestacije. U samoj suštini, pozivi na neophodnu socijalnu pravdu (hleba za sve), blagost zajednice kao takve....ili će se i bazična čovječnost početi bezobrazno privatizovati, vraćati unazad, prostituisati? I kuda dalje?

Postneokapitalizam je proždrao i posrkao globalne resurse. Red je sada na regionalno/lokalne potočiće. Neotkrivene Izvore. Do posljednjih izvora – mogla bi biti sljedeća izborna krilatica naših nesmjenjivih podizvođača radova, crvene, koalicione furije.

S obzirom na to kako se ponašaju (koliko samo crvenog mulja ostavljaju za sobom!) kada su dugoročni interesi (potencijali) naroda i države u pitanju. „Za'ebavaš li se, besvija!?“ – jedan je od uzdaha na najgledaniju pressicu ove sedmice, kada se premijer bješe obratio običnim smrtnicima.

Na temu KAP-a, struje i para. Ne samo da je finansijski opustošila ionako krhku ekonomiju Crne Gore, ta fabrika je otrovala ljude i prostor. Ne potencira se ta priča, čoče, da se ne prepanemo, ne prestrašimo, što li! Alo, svaki dan četvoro ljudi oboli od kancera! Da li nas interesuje zašto? Svaki novi dan rada te fabrike, donosila ona profit ili ne, uništavanje je prostora i ljudi Crne Gore.

Dok čekaš žuto na semaforu i udišeš nevidljivo crveno iz vazduha, na bilboardu Ti odlučuješ! A, ne no….Mora li se sve kroz dnevnopolitičku presu uesdepeesit, da bi se realizovalo? Da bi se eventualno oparilo?! Društvene anomalije je nemoguće ozbiljnije suzbiti i potisnuti društvenom koketerijom, popularisanjem poluestradnih formi sa dvije, tri garniture poznatih i uspješnih novinara Javnog servisa, glumaca i narodnih poslanika koji upiru prstom u Tebe.

Radi o dubokim, transpersonalnim poremećajima koji jednostavno išću, vape za ozbiljnim sistemskim rješenjima. Pak, na osnovu kojih parametara možemo danas, u ovakvom sistemu, mjeriti nivo uspješnosti u životu? Po količini auta, kuća, drobova i jahti, broju parkiranih jeepova u dvorištu višespratnice?

Reklame: Opet i opet su birokratski vrhovi nacionalne turistička utvrde odriješili kesu ka beogradsko/regionalnoj ciljnoj grupi i darovali najširim, morečežljivim, masama - prost, gipkast, promotivni spot crnogorskih ljetnjih oblina.

Bilo bi dobro, kada bi sada i ovđe, zaista, pohvalili prikazanu numeru, iz punih patriotskojednopartijskih usta, ali 'ajmo ipak, staviti ruku na srce. Znam, vruće je, ali ipak. I osjetićete da, nesumnjivo budući hit, prolongira neke od najdosadnijih, najtupljih, stereotipnih kadrova crnogorskog primorja/podmorja.

Hrana, jahting, guze - disko, zalazak sunca…more. Svima pljevljiva, banalna rima: “Ljeto je, vruće je i neka je, ajmo sada star i mlad, svi na sunce, ništa hlad!” ili “Ljeto, ljeto je, svi na plažu, svi na kupanje, raširi osmjeh kao suncobran i provedi se ludo svaki dan!” Ali, Yo! Čemu stalno forsiranje slike o crnogorskom primorju kao jeftinoj, ostrašćenoj destinaciji? Imamo li – imamo masu! – istorijskog, kulturnog turizma. I to mega, sa obzirom na broj stanovnika…

( Zoran Bojović )