Šarm kao oružje špijunaže: I Kenedi pao na seks zamku

Bivšeg generala KGB Olega Kalugina jednom prilikom pitali su zašto se toliko ruskih špijuna oslanja na seks u svom poslu. Kaluginov odgovor bio je jednostavan: „U Sjedinjenim Državama tražite od vaših ljudi da ustanu u odbranu zemlje. U Rusiji, mi tražimo od naših mladih žena da za svoju državu - legnu“.

Kada se spomenu špijuni i seks, većina prvo pomisli na Džejmsa Bonda. Ali špijuniranje uz pomoć zavođenja nije ograničeno na svijet mašte. A prilikom jedne konferencije u Muzeju špijunaže u Vašingtonu, istoričar Kit Melton otkrio je neke od najvećih tajni špijunaže.

Jedan od naznačajnijih trenutaka u istoriji špijunaže desio se tokom hladnog rata 1963, kada je Britanija na teži način naučila da miješanje seksa i špijuniranja može poremetiti i pažljivo smišljene planove.

Britanska služba MI5 navela je plesačicu Kristin Kiler da zavede atašea ruske mornarice Jevgenija Ivanova. Ali njen zavodnički dar imao je i svoju lošu stranu. Džon Profumo, britanski ministar zadužen za rat, bio je na jednoj zabavi tog ljeta kada je ugledao Kilerovu kako pliva u bazenu - naga. I on je pao na njene čari.

„Imate situaciju u kojoj ekvivalent današnjeg ministra odbrane ima aferu sa istom ženom koja ima aferu sa atašeom ruske mornarice. To se nije moglo dobro završiti“, pojasnio je Melton. I zaista, nakon što je Profumo odlučno negirao aferu pred poslanicima britanskog parlamenta, Kilerova je odlučila da proda njegova ljubavna pisma listu „Ekspres“. Profumo je podnio ostavku, što je dovelo do urušavanja konzervativne vlade Harolda Mekmilana.

U Sjedinjenim Državama, jedna slična afera stigla je do praga Bijele kuće. Navodna istočnonjemačka špijunka Elen Romeč je, na primjer, bila kol-gerla u Klubu Kvorum, omiljenom okupljalištu političara (koji su koristili sporedni ulaz) u Vašingtonu.

Ona je navodno imala aferu, ni manje ni više, nego sa predsjednikom Džonom F. Kenedijem. Premda je šef države imao više afera, ova je naročito zabrinjavala njegovog brata Roberta Kenedija, koji je bio zadužen da je pošalje natrag u Evropu, postara se da neće progovoriti i navede direktora FBI Edgara Huvera da obustavi istragu o tom predmetu.

Špijuniranje uz pomoć zavođenja nije zamrlo sa hladnim ratom. Prije samo tri godine, FBI je uhapsio 10 ruskih špijuna u Njujorku, od kojih je najpoznatija bila Ana Čepman. Čepman je iskoristila svoj brak sa britanskim državljaninom, kojeg je upoznala na tehno žurci u Londonu, kako bi dobila pasoš Velike Britanije, koji je iskoristila da uđe u Sjedinjene Države. Melton je ispričao da su njenog supruga, Aleksa Čepmana, kasnije pitali da li je primijetio išta neobično u ponašanju svoje supruge.

„Svakog puta kad bih je nazvao na mobilni telefon ona bi mi se poslije toga javljala sa govornice, ali tada mi se to nije činilo nimalo neobičnim“, kazao je.

Digitalno doba učinilo je seks daleko moćnijim alatom u špijuniranju. „U digitalnom svijetu, nova 'medena zamka' nije seksualna“, ističe Melton. „U pitanju je pristup“. Kako bi ilustrovao ovu tvrdnju, Melton je prikazao prisutnima u Muzeju snimak obuke na kojoj žena zavodi muškarca u kafiću, sipa mu sedativ u piće a zatim odlazi sa njim u hotelsku subu. Dok on leži na krevetu bez svijesti, ona ima dovoljno vremena da na njegovom kompjuteru instalira špijunske programe i da pročita poruke na njegovom telefonu.

„Nesputan pristup njegovom laptopu i mobilnom telefonu mogao je pružiti nesmetan uvid u njegove ranjivosti“, upozorio je Melton.

Nakon razgovora, jedan od prisutnih ukazao je da nijedan od primijera koje je naveo Melton ne uključuje američke špijune kako koriste seks kao oružje.

„Zvanično saopštenje glasi da ne samo što ne odobravamo takvo ponašanje, već i u slučaju da neko to uradi on bi vjerovatno izgubio svoju dozvolu“, odgovorio je Melton. „To je nešto što mi ne radimo“.

Tako barem glasi zvanično saopštenje.

Njemaćka imala jedinicu zavodnika Navesti nekog da upadne u seks-zamku - ili takozvanu „medenu zamku” - nije išlo neplanirano.

Markus Volf, bivši čelnik istočnonjemačke tajne službe, bio je jedan od majstora u tom domenu.

Njegova ideja je bila da se muški agenti, poznati kao „Romei“, nabacaju sekretericama koje rade u štabu NATO. On je kasnije kazao Meltonu da je dobar „Romeo“ imao tri ključne osobine: bio je dopadljiv, znao je kako da dospije u središte pažnje i umio je da sluša, zbog čega su žene uživale u razgovoru sa njim.

Ako „Romeo“ želi da regrutuje neku ženu, pojasnio je Volf Meltonu, „ne ideš kod njih, već ih navedeš da one dođu kod tebe. Ti plaćaš piće, ti zbijaš šale. Ti pokrećeš zabavu. One će ti prići. To će olakšati posao“. U „pravilniku” ističnonjemačkih službi sljedeći korak je sazrijevanje veze. Agent bi predložio brak i kasnije otkrio svojoj supruzi da je špijun – ali za neku prijateljsku zemlju. Na kraju agent kaže da će biti vraćen u domovinu, čime bi njihov savršen brak bio uništen, osim ako supruga ne pribavi informacije koje će zadovoljiti njegove šefove.

Ova taktika je bila toliko uspješna da je obavještajna služba Istočne Njemačkje 1978. zabilježila najmanje 53 slučajeva u kojima su žene pale na čari „Romea“. Do 1980, NATO je sačinio spisao neudatih sekretarica i nadzirao njihovo kretanje kako bi se postarao da se ne udaju za istočnonjemačke špijune.

( Piter Salivan )