Čelebić odgovara Lomparu: Stražari ukraj vješala

Zločinačko udruživanje grupe građana, preduzeto sa ciljem da se u nacionalnoj Skupštini donese zakon protiv pisca, tj. mene, skrojen da me slomi, djelo mi za kugu proglasi, uopšte nije utopijski projekat, kako se na prvi pogled čini, fali možda samo dlaka;

Povijest kazuje da je upravo u kulturi, ekstremno desna nakana brže ostvariva, nego drugdje, zar to jasno ne potvrđuje i hajka dr Rotković Radoslava, g. Lompar Mladena, g. Bojović Rada, drugih članova udružbe, da mi se otme Trinaestojulska nagrada, pogledajmo hajku iznutra;

G. Cerović Rajko, odaziva na riječ kritičar, od davnina, oglasio se u pravi čas, drugog dana hajke u cik zore: teško da je žiri mogao pronaći većeg protivnika crnogorskog identiteta i države, od mene, ovako doslovce glasi izreka g. Cerovića, hm, krupne riječi; nije naveo niti jedan dokaz, za klevetanje da sam protivnik države, iako bi bilo uljudno navesti barem jedan konkretan fakat na putu do mojih vješala;

Stražar ukraj vješala, sreski pjesničić, g. Lompar, zasuo me je u Vijestima od 9. 07. podmetanjima, svojstvenim osobi bez previše plemenitosti, građaninu kojeg pristojnost gleda sumnjičavo ispod oka, da tobože ne znam jezike, znam pet, da nisam rođen u PG, jesam, da nisam dobio Ratkovićevu nagradu, jesam, 1978, bilo mi je 20;

Nisam se ja, međutim, upustio u raspravu sa ciljem da ovog zavičajnog pjevuna poučavam sintaksi i stilu, ovog liričara za odive i rođake, jer ja ipak blagovremeno formatiram sagovornika, nego da se odbranim od hajke; stanje svijesti g. Lompara nisu ideje, nego kompleksi, ova pjesničina za strine i tete nije, dakle, rukovođena inspiracijom, nego razdraženošću, polemika otkriva lice čovjeka kao malo koji žanr, vidjećemo već kuda će g. Cerović ako ima kud; prvi je predsjednik, drugi potpredsjednik PEN-a CG, bez da beknu van balkanskog tora; (...)

Nisam se ja, međutim, upustio u raspravu sa ciljem da ovog zavičajnog pjevuna poučavam sintaksi i stilu

Huškač, dakle, zauzima stav izvan duhovne radijacije svojih učitelja, jer ih on nema, zato je moguć pokušaj procesuiranja zakona protiv jednog pisca, jer se hajkači nemaju koga zastidjeti; trebalo je samo vidjeti g. Todorović Rajka, prvog dana hajke u sumrak, on hajka nekog Vizantinca, injektirale ga patriote podmetanjem o vizantijskom nacionalisti, kobajagi o meni, ne zna on da je to u civilizovanom svijetu odavno uobičajena parabola za kosmopolitu, jer u carstvu nacionalizam je nezamisliv, otkud bi znao, on ne zna ni da bloguje, premda sječe pogledom, uh, umjetnik i drvorubac u isti mah, šta li će prevagnuti;

Znanje, dakle, Pa glednimo malo ofucanu kulturnu scenu, kroz prizmu znanja, u istoriji ideja postoje svega tri ravni za sticanje upotrebljivog znanja: stalež, crkva, univerzitet, od Biblije naovamo još se nije pojavio učenjak van ovih struktura; no evo sada u CG tušta i tma znavenika, ne trebaju im činjenice da prikuju pisca za stub srama, dr Rotković i g. Cerović su svjedoci, hajkači ne klecaju pod teretom ljetâ; Ima i udarnika s osmoljetkom, g. Popović Milorad, on vrednuje moj teorijski rad o modernom romanu s visine svojih osam osnovne, možda mu ne bi škodila neka večernja škola, radnički univerzitet i tako to, iako su, naravno, RTCG, Pobjeda, Portal na dohvat ruke za harangu o piscu okrojenu; (...)

No, vratimo se hajki na mene, Isto kao i g. Bojović, sreski aktivista, davalac izjava, ne davalac krvi, taj ne daje, nego sisa, i g. Cerović smatra da moja nagrada služi za podsmjeh javnosti, jer sam veli borac protiv crnogorskog subjektiviteta, književnosti i kulture: etiketa, pljus, pljus, žuta traka, vagon, transport, deportacija, svršeno, gle’te kako je efikasan ovaj kritičar, premda na svaku deceniju književnog rada, a on ih ima pet- šest, pada mu, nećete vjerovati, ne više od zbirčice novinskih prikaza;

Borac protiv crnogorske književnosti, to kao ja, jelte, otkud baš ja, idejni tvorac, realizator, cjelokupne sistematizacije pismenosti na tlu CG, građene skoro 1.000 godina, na pet jezika, „Književnost Crne Gore od XII do XIX vijeka“, u 23 toma, je li to dokaz da sam se borio protiv crnogorske kulture; Pa ima li, pobogu, bar malo stida kod g. Cerovića, kad nema logike, trunka stida koliko da se nabije lula duvana; nema stida, grmi ovaj gonič, te ško je naći većeg protivnika CG od autora „B l i z a n a c a“, „G r o m a“, „Paukâ“, „Vi te škog romana o ženskim suzama“, „Kandidature“, „Oproštaja od kralja“, „Valovâ Atlantika“, na vješala s njim;

A kad smo već kod vješala, Da vidimo, s kojih to estetskih pozicija g. Cerović brani CG od mene, da nije možda iz ugla one epske prozurine o gunjevima, čizmuljinama, mazgama, buđavom dvopeku, o hapi iz gnjecavih čarapa, o disputima bradatih pustahija, ukriženih redenicima i kokardama, pod granama vite jele, da nije možda tu, u auri hape i zadaha, g. Cerović detektovao vokaciju svojih omiljenih autora i vlastitu;

Da vidimo, s kojih to estetskih pozicija g. Cerović brani CG od mene, da nije možda iz ugla one epske prozurine o gunjevima, čizmuljinama, mazgama, buđavom dvopeku, o hapi iz gnjecavih čarapa, o disputima bradatih pustahija, ukriženih redenicima i kokardama

Ali krošnje su, ne lezi vraže, razgaljenim rodoljubima, g. Ceroviću, g. Lomparu, definitivno zaklonile vidike egzistencijalizma, strukturalizma, postmoderne, izolovale ih od zapadnih ideja, ušuškale u zavičajnom plandovanju, rekoh, u strogo sreskim granicama intelektualne izdržljivosti, cvijet momče planinama bralo, cvijet bralo Vukosavu zvalo;

Zato je ono najbitnije u jednoj kulturi, žanrovska atmosfera, ono čime je, dakle, zapadna misao osvojila savremeni svijet, potčinila ga vlastitoj kulturnoj orjentaciji, zato je, dakle, žanrovska slika CG tu gdje jeste, tako nisko; a samozvanaca-pisaca ima kol’ko te volja, svaki dig’o glavu k’o jalov klas, ali onoga što je na umjetničkoj sceni njena jedina zrelost, dakle žanrova, nema, žanrovi ćute kao zaliveni;

Umjesto žanrova, plode se izjave za štampu, oglasila se i g-đa Jelušić Božena, po njoj je sve trulo, skandal oko Trinaestojulske samo je logična posledica propasti, kakvo rasulo takav laureat; ne bi ulazila u vrijednost mojih 20 knjiga, veli, ali potpuno razumije stavove kritičke javnosti, drugim riječima, moje djelo ona ostavlja po strani, ali hajku razumije, aha;

Pljušte reakcije, izjave, stavovi, g. Drašković Čedomir traži riječ, sve je otišlo dođavola, laureat je samo završni šut sudbine u ovoj agoniji; viču svi, objesiti pisca o drvo domovine; pjesmuljcima g. Lompara, stupčićima g. Cerovića, kolumnama g-đe Jelušić, blogovima g. Perović Slavka, tim moćnim oruđima straši se siroti dramatičar, bičevi kolumnista prijeteći vitlaju nad glavom romansijera; elem, da nisam romansijer, možda bih i ja bio bloger, no ipak, ja sam romansijer; Drvo domovine,

Kako to ambivalentno zvuči, vidim na polici 20 izdanja mojih romana, čitam izjavu g-đe Jelušić, kobajagi nisam ni bolji ni gori od pola tih laureata, ma nije valjda; možda bi trebalo preporučiti gospodi, da se orjentišu malkice s pozicija tekstualnosti, ne s pozicija lojalnosti prema RTCG, poneki možda nisu oćutili miris vlastite knjižice iz štamparskog sloga, nego su, dakle, izjavicama od dva-tri prsta prepišaj-teksta, poput g. Cerovića, svršili svoj kritički diskurs a neprijatelja naroda u lagum smandrljali;

Oni su, neka čuju sada, uzurpirali poziciju žanrova, površnošću i neznanjem unijeli zbrku u žanrovski sistem crnogorske kulture; to je moguće samo u preteorijskim kulturnim sredinama, novinsku izjavu proizvoditi u teorijski stav, dronjak intervjua unaprijediti u diskurzivnu strukturu, svoju reakciju na nečiju prežvakanu glosu proglasiti estetskim standardom, vjerovati da se jedan romansijer može oboriti s nogu sa tri novinske rečenice;

Ma nije nego, zavirite vi u nagrađene „Vjetrenjače“, poštovani, Evropa i roman, 550 stranica, 1.100 fusnota, na pet jezika, pa se tek onda osmjelite da ih vrednujete izjavicom od dva-tri retka, svojim prepišaj-diskursom, kad vas kliknu iz RTCG, Pobjede, Portala, tamo je neki g. Đuranović Draško, ni taj nije odolio da ne zvizne u rog, čim se hajka digla, kad vas pozovu dežurni cenzori i kada, dakle, jekne javni servis ranjen od mene nedostojnog;

Pogledajte, dakle, svoj domet, pa tek onda udrite u trube, rogove, izjave, blogove

Najzad, natuknica g. Ceroviću, g. Lomparu, g. Draškoviću, g. Popoviću, g-đi Jelušić, ako smijem da primijetim, moj skromni opus najmanje triput je obimniji od njihovog stvaralaštva – ukupnog, pride g. Đuranović i g. Perović, insistiram, dakle, moje djelo je najmanje triput opsežnije, složenije, od objavljenih književnih radova svih sedmoro zajedno;

Pa dajte onda, poštovani, orjentišite se malo, uranite, zoru prevarite, kao kad ste digli hajku 19. juna, da nahuškate javnost CG i regiona, otmete mi nagradu, proglasite me zvanično izdajnikom, onemogućite da objavljujem u domovini;

Pogledajte, dakle, svoj domet, pa tek onda udrite u trube, rogove, izjave, blogove, neka mi bude dozvoljeno da se žanrovski izrazim, ne uvredljivo, već dobronamjerno, iz ugla nepremostive razlike između žanra i šunda, djelujte komparativno, pa ćete se uvjeriti, prema tome, dokle dobacuju vaše gnome od dva-tri prsta prepišaj - tekstualnosti.

( Dr Gojko Čelebić )